Spomen Viktoru Kancijaniću za hrvatsku Istru
Vrijeme:2 min, 51 sec
Za nedjelju, 7. listopada 2018. u 15.30 sati, na mjesnom groblju u Tinjanu najavljeno je otkrivanje spomen obilježja Viktoru Kancijaniću (Kocijančiću) rođenom 1945. u Peljakima kraj Tinjana. Radi se o hrvatskom političkom emigrantu i protujugoslavenskom gerilcu koji je djelovao pod imenom VELI JOŽE, članu “Bugojanske skupine”.
Viktor Kancijanić (Kocijančič) (Tinjan kod Pazina, 1. ožujka 1945. – Rumboci, kod planine Raduše, 2. srpnja 1972.),Sjemenište je pohađao u Pazinu, a kad ga je završio, upisao je Bogosloviju u Rijeci. Napustio je studij teologije u Rijeci te je 1969. otišao u Salzburg studirati filozofiju.
Sredinom proljećarske 1971. saznao je da postoji organizacija Hrvatsko revolucionarno bratstvo kojim se oduševio. Pristupio mu je pod pseudonimom Veli Jože.
U ljeto 1972. ušao je na teritorij Jugoslavije s ciljem dizanja ustanka koji bi srušio tu državu i uspostavio neovisnu hrvatsku državu. Kancijanić je ubijen 2. srpnja 1972., kao i većina od 19 pripadnika “Bugojanske skupine”, u oružanom okršaju s mnogobrojnim pripadnicima policije, vojske i Teritorijalne obrane, a u nekim izvorima spominje se da je u akciji bilo angažirano čak 30.000 jugoslavenskih vojnika.
Istraživač i publicist Bože Vukušić, koji je o Akciji Fenix 72 objavio dvije knjige (Hrvatsko revolucionarno bratstvo – Rat prije rata i Tajne iz Udbinih arhiva – egzekucije bez suđenja). na zamolbu organizatora komemoracije i rodbine Viktora Kancijanića 2012., održao je govor u kojem je među ostalim rekao:
„Pripadnici Skupine Fenix 72 živjeli su u inozemstvu, svi su bili zaposleni i imali solidnu egzistenciju, i perspektivu ostvariti jedan od svojih snova kad su napuštali domovinu – život u miru i blagostanju zapadnoga, demokratskoga svijeta. Međutim, to nije bio njihov glavni san. Oni su spadali među one hrvatske domoljube kroz našu višestoljetnu povijest koji su bili lučonoše ideje hrvatske nacionalne slobode i državne neovisnosti, dakle ideje za koju je gotovo točno sto godina ranije život položio i Eugen Kvaternik (Rakovica 1871.).
Istarski sin Viktor Kancijanić bio je jedan od tih devetnestorice hrvatskih mladića iz Skupine Fenix 72, podrijetlom iz svih hrvatskih krajeva, od Međimurja, Slavonije, Bosne i Hercegovine, Dalmacije i Like, čiji je glavni san bio neovisna i demokratska hrvatska država. Za tu ideju bio je spreman dati svoj život, i to je na kraju i učinio. I zato će on, ne samo u mislima i srcima poštovatelja i sljedbenika iste ideje, ostati trajno nazočan, nego će ostati trajno zabilježen i u pamćenju onih, htjeli oni to ili ne, koji ne poštuju ideju neovisne i demokratske hrvatske države i žrtve onih koji su stradali za nju – jer se je Viktor Kancijanić svojom idejom i žrtvom upisao zlatnim slovima u povijesnu knjigu hrvatskih domoljuba.
Njegovo ime zauvijek će ostati u toj knjizi s i bez spomen ploče u njegovu čast na ovome mjestu; njegovo ime u toj knjizi ne može precrtati nikakvo politikanstvo i ideološka nastranost, nikakva sitna duša koja se u današnjem vremenu odlučila baviti politikom i postaviti pitanje je li njegova žrtva za ideju samostalne, slobodne i demokratske hrvatske države bila pozitivna ili negativna“.
Općinska podružnica IDS-a Tinjan najoštrije osuđuje postavljanje spomen ploče u čast Viktoru Kancijaniću na mjesnom groblju u Tinjanu.
„Riječ je o čovjeku koji je sedamdesetih godina bio pripadnik paravojne postrojbe “Planinska lisica” čiji je cilj bio teroristički čin velikih razmjera protiv civila“, rekao je Sandi Bančić, predsjednik Općinske podružnice IDS-a Tinjan.
Tko polaže monopol na tumačenje povijesti Hrvata Istre, tko je otvoren za dijalog i tolerantan razvidno je. Lekcija o kraju totlitarizma ostaje nesavladana za brojne pripadnike IDSa.
Vedrana Spadoni/Hrvatsko nebo
