U Stožer za obranu Pupovca jedan po jedan ulaze mineri prosvjeda u Vukovaru

Incident u pješačko gastronomskom prometu na zagrebačkom Dolcu u kojemu je glavna uloga pripala Pupovcu, nije incident, već „napad“ o kojemu su promptno izjave dali predsjednici Vlade i Sabora, gradonačelnik Zagreba, policijski šefovi, znani i neznani, uglavnom inkluzivirani na ovaj ili onaj način u poredak i proračun. Najavljena je hitna istraga o tomu tko je pogodio Pupovca ostatcima hrane „od vrata do zapešća desne ruke“. Napadnuti nije zatražio liječničku već političku pomoć, odmah je razgovarao s kirurgom Plenkovićem i patologom Vučićem, pa je opravdano pretpostaviti da je o „napadu“ izviješten i Klub europskih pučana pri Europskome parlamentu, čime bi Dolac dobio međunarodni karakter, a prosvjed u Vukovaru marginalni. Stvar je, međutim, dijametralno suprotna!

Prekomjerno granatiranje na Dolcu

Performans se dogodio na Dolcu samo nekoliko dana poslije tiskovne konferencije skupine javnih osoba koje su podigle tužbe protiv odgovornih osoba jednonacionalne udruge SNV, koje se optužuje za nanošenje teških kleveta. Nepoznati bacač ostataka u nas debelo preskupe hrane mogao je imati dva osnovna motiva. Da mu Pupovac ide na živce svojom politikom. Ili da Pupovcu pruži razlog za daljnje pripovijedanje o srpskoj ugrozi. Vjerujem da će istraga utvrditi o kojemu je motivu riječ otprilike istodobno kad utvrdi tko je likvidirao dr. Ivana Šretera, ili tko je nacrtao kukasti križ na Poljudu. Ta i bez dolačkoga topničkoga dnevnika, jasno je kako je riječ o prekomjernom granatiranju. Očekujem dakle i hitni dolazak u Zagreb Carle del Ponte, makar i turistički.

Nije to prvi prosvjed na Dolcu suprotiv političarima. Jedna je kumica pred kamerama prije nekoliko godina Vesnu Pusić tijekom pohoda Dolcu nazvala „kurvom“, na što joj ova nije ostala dužna – bio je to verbalni incident dviju kumica. Istrage, koliko je poznato, nije bilo. Sad su pak zrakom letjeli ostatci hrane bez ikakva verbalna okršaja, što je olakotna okolnost za počinitelja, ali je otegotna okolnost što je „napad“ izvršen bez kamera, nenajavljeno, onako „mučki“. Nije utvrđeno kojim je sve sastojcima prekomjerno granatiranje izvršeno, istraga je u tijeku, ali se pouzdano zna kako je riječ o „napadu“. Tko je utvrdio napad? Politikanti i mediji.

„Napad“ su odmah osudili brojni inkluzivirani čimbenici. Plenković je u interpretativnoj izjavi zacrtao osnovni pravac rezultata istrage – riječ je o „napadu“. Jandroković je također nešto izjavio, bolje da je šutio. Klub zastupnika nacionalnih manjina izrazio je „solidarnost“ s „napadnutom“ rukom „od vrata do zapešća“. I HNS je potvrdio da je riječ o „napadu“, što znači da se više o tomu u vladajućoj koaliciji nema što raspravljati, najavljenoj istrazi usprkos. Stoga IDS i GLAS proširuju „napad“ i kažu kako je riječ o „mržnji i primitivizmu“. I SDP u nestanku osuđuje „napad“. Pupovac je o „napadu“ izvijestio Beograd, ali je Vučić valjda skopčao pišuriju performansa, pa je izjavio da „ne će dolijevati ulje na vatru“, onako kako to dolijevaju njegove sluge i guske u hrvatskoj magli.

Istražitelj Beljak imenovao je počinitelja!

Poslije društvenopolitičkih organizacija javile su se „istaknute osobe“. Pupovčeve Novosti navode osude „napada“ stanovitoga Marka Vučetića, Kreše Beljaka i Veljka Kajtazija. Istaknuli su se. Osobito sirovi Beljak, on je otkrio počinitelja – stanovitu „bagru“. Da nitko poretku vjeran ne ostane nezapažen, javio se gigant GONG. Zatim selektivna kućica ljudskih prava, antifašistička ligica, neizbježna Documenta… Sve to nije dosta, naime, novostčad ističe: „Komentare prepune izrugivanja pišu i čitatelji brojnih portala koji su ranije popodne izvjestili o napadu na Pupovca i Miloševića“. Gdje je nestala sklonost Novosti prema „satiri“? Umjesto satire u prvi plan postavlja se pitanje kako natjerati čitatelje da pišu komentare s dušom i mozgom Beograda.

Nema, međutim, straha. Režim ima dovoljno snage za obranu od „bagre“ i tjelohranitelja za Pupovca, a mobiliziraju se i pričuvni sastavi. Primjera radi, tu je Josip Đakić. Odlučio je svoje snage iz HVIDR-e u cijelosti povući iz Vukovara, da koji od njih ne zaluta na neprijateljski prosvjed u Vukovaru protiv režima koji sustavno ignorira zločine agresora, a procesuira istražitelje zločina agresora. Hoće li Đakić za ovaj hrabar čin dobiti orden za hrabrost? Nije, međutim, jedini koji se boji Vukovara i čija stranka fantazira o „napadu“ na Dolcu.

Stožer za obranu Pupovca dobiva sve više pristaša

Predsjednik zajednice branitelja hdz-a, Miljenko Filipović, također je svoje snage (e, moj Gojko, zna se koji!) umjesto u Vukovar usmjerio kontra Vukovara – na Dolac. Zapovijed glasi: Povucite se na pričuvne položaje što dalje od opravdanih težnji naroda, vodi se borba za svakoga čovjeka, pravac – Dolac! Kaže u povlačenju da se branitelji ne žele igrati s osjećajem Vukovara i Vukovaraca jer je taj grad za sve njih mjesto posebnog značaja, te je još naglasio kako je braniteljskoj populaciji dosta da ih netko vuče za rukav i pokušava s njima manipulirati. Koliko zamjena teza u jednoj rečenici! Strašno. Ali ušima režima milo.

Već ranije Generalski se zbor između lojalnosti režimu ovisnom o Pupovcu i istraživanja zločina agresora u Vukovaru i na Ovčari, opredijelio uskratom prostora za tiskovnu konferenciju istražitelja Nikole Kajkića. Dodajmo tomu izjave generala Glavaša suprotive vukovarskom prosvjedu. Čeka se još izjašnjavanje s pripadajućom diferencijacijom trenutno šutljivoga kombinatorika i počasnoga građanina Vukovara, Vladimira Šeksa, nositelja medalje „Vukovar“ i Velereda kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom (odlikovao ga je S. Mesić, 2008., nakon što je on Mesića 2005. počastio Veleredom kralja Tomislava s lentom i Velikom Danicom). Osim toga, o enigmi Vukovar ili Dolac, svakako bi bilo zanimljivo čuti i počasnu predsjednicu HVIDR-e (od 1998.) i nositeljicu medalje „Vukovar“, Jadranku, naime, Kosor – počasnu građanku Vukovara. Ne ostavlja se Grad na cjedilu!

I tako iz mandata u mandat

Kad se, dakle, jake snage pod zapovjedništvom Filipovića i Đakića, Glavaša i Šeksa, izvuku iz vukovarskoga okruženja mrskih populističkih neprijatelja, da ne velim od najavljenoga „mekoga ustaškoga udara“, kad napokon nedvosmisleno utvrde i među sobom dogovore da je Dolac „mjesto posebnog značaja“, moguće se i formalno udruže u Stožer za obranu Pupovca, posebice ako svoj dolazak na vukovarski prosvjed najave izbornik Dalić, najbolji svjetski nogometaš Modrić i poslije Olivera najuspješniji domaći pjevač Thompson. Stožer bi Dolcu mogao podariti spomen ploču stradanja Pupovčeve desne ruke „od vrata do zapešća“ pisanu na latinici i ćirilici.

Sa stožerom Pupovca više ne će trebati braniti Vučić „svim raspoloživim sredstvima“. Neustrašivi branitelji Pupovca dokazat će gazdama kako je ljudsko dostojanstvo jako rastezljivo ako je dovoljno unosno, premda su to već dokazali u povodu ratifikacije rodne ideologije. Treba li reći da se i Pupovac javno ogradio od vukovarskoga prosvjeda? Ne, ne treba. Sve je odavno jasno, kolikogod krinke sporo ili brzo padale. A danomice padaju, pa je na Dolcu za očekivati postavljanje šatora za obranu od „vekovne ugroženosti“, koja je prema akademiku Krestiću u Hrvatskoj počela još u „šesnaestom veku“.

Tako je „napad“, ovdje opisan i kao budućnosna perspektiva bolje prošlosti, uz pomoć gusaka i magle prekrio tužbe protiv SNV-ovaca, prosvjed u Vukovaru, izbore u BiH, implementaciju rodne ideologije, gaženje inspektora Kajkića, Agrokor, nestašicu „tableta“ u eksperimentalnoj fazi eksperimenta zvanog Divjak, ideesov bankomat Uljanik, poreznu reformu, mirovinsku reformu, odlazak u mirovinu poslije smrti, odlazak Hrvata iz Hrvatske i koješta drugoga. Poslije performansa na populističkome Dolcu, režim će smisliti novu lakrdiju za sluđivanje širokih narodnih masa. I tako iz mandata u mandat. Gdje kraj tome cirkusu?

Nenad Piskač/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo