Usprkos uvjeravanjima putem iskrivljenih/lažnih statistika, masovnih medija i političara da je sve u najboljem mogućem redu i da vlast djeluje na najbolji mogući način, javnost osjeća da nešto ipak nije u redu, jer su uvjeravanja i činjenice često u raskoraku. Kako onda znati što je istina, a što nije ? Što je važno, a što beznačajno ? Tko je za što uistinu odgovoran ? Jedini način za to je redovito izvješćivanje javnosti o zabludama i o stvarnim činjenicama o stanjima i događanjima. No to nije lako, jer to zahtijeva neovisne medije i neovisne komentatore. Ova kolumna upravo ima namjeru biti od pomoći u tome, ukazujući na zablude i činjenice koje su u raskoraku s njima.

Zablude i činjenice o hrvatskom državnom suverenitetu !

Hrvatski političari, hrvatski politički komentatori i kolumnisti većinom rado govore o tome da nam je učlanjivanje u EU bila “Božja milost i pravi spas od gospodarskog i društvenog propadanja”, mada se čini da je to jedna obična zabluda, ako ne i nešto gore, to jest obična laž. Valja odmah na početku reći da je “najčvršći” argument za učlanjivanje u EU bila stoput ponovljena mantra da time dobivamo pristup ‘ogromnom’ tržištu od 400 milijuna ljudi, mada je taj argument prizemna laž, budući da smo sa zemljama Europe i ranije trgovali i surađivali, a tržište od 400 milijuna ljudi je gotovo zanemarivo u odnosu na svjetsko globalno tržište od više od 5 milijardi ljudi diljem cijelog planeta Zemlja. Valja i to reći odmah na početku da se tvrdilo da učlanjivanjem u EU Hrvatska ne gubi ništa od svoje državne suverenosti, i upravo o tome bi valjalo razmisliti kao zabludi kojoj proturječe brojne činjenice.

Početna je zabluda , točnije ‘zabluđivanje’ javnosti bila činjenica da se javnosti nije reklo da je potpisivanjem pristupnog Ugovora, automatski prihvaćen i Lisabonski ugovor, te povelja o temeljnim pravima EU, kojima se automatski odričemo svoje državne suverenosti, kako će se u nastavku pokazati navođenjem činjenica za to. Da bi razumjeli Europsku uniju i brojne zablude koje su namjerno ili nenamjerno servirane hrvatskoj javnosti prije referenduma o učlanjivanju u EU, i nakon što smo postali jedna od članica EU, te stekli dojam o činjenicama koje su prešućivane, opet namjerno ili nenamjerno, prikladno je poslužiti se Pogovorom iz knjige Razumjeti Europsku uniju, Johna McCormicka, u kome je sažeto sve što treba znati o zabludama i činjenicama glede suvereniteta država članica, i time i hrvatskog državnog suvereniteta nakon što je Hrvatska postala 28. Članica EU. Iz navedenog Pogovora postaju jasne neke naše ZABLUDE i ČINJENICE koje ukazuju na te zablude. Počnimo sa nabrajanjem:

-Zabluda je da su pretpristupnim pregovorima i ratificiranjem Ugovora o pristupanju u članstvo EU, riješen status Hrvatske u okviru EU i njegovih institucija, i glede statusa Hrvatske kao suverene države. Činjenica je da je status Hrvatske u okviru EU i njenih institucija detaljno riješeno tek Lisabonskim ugovorom i poveljom o temeljnim pravima EU, koje je Hrvatska automatski to jest prešutno prihvatila činom stupanja u članstvu EU, što našoj javnosti nije NIKADA javno predočeno.

-Zabluda je da države članice, pa time i Hrvatska zadržavaju svoju suverenost u pogledu političkog, društvenog i gospodarskog uređenja, budući da je Činjenica da na osnovi Lisabonskog ugovora i Povelja o temeljnim pravima EU, postoji takozvano primarno pravo EU, koje je iznad svih nacionalnih prava država članica, uključujući i Ustave država članica, koje su dužne svoje ponašanje, nacionalne zakone i propise usklađivati sa zakonima i propisima EU, koji imaju primarno pravo u odnosu na ponašanje i nacionalne zakone i propise država članica, pa tako i Hrvatske.

-Zabluda je da države članice, pa tako i Hrvatska zadržavaju državni suverenitet u najvažnijim oblastima za funkcioniranje države i društva, budući da je činjenica, da su prema Lisabonskom ugovoru izričito definirana područja koja spadaju i isključivu nadležnost EU, koja područja spadaju u podijeljenu nadležnost između EU i države članice, te područja u kojima je EU ograničena na koordiniranje i nadopunjavanje djelovanja države članice, što će biti detaljno navedeno kako slijedi:

a) Kao područja isključive nadležnosti EU određena su:

1.carinska unija

2.određivanje pravila tržišnog natjecanja nužno za funkcioniranje unutarnjeg tržišta

3.monetarna politika

4.očuvanje morskih bioloških resursa uokviru zajedničke ribarstvene politike

5.Zajednička trgovinska politika

6-zaključivanje međunarodnih ugovora kada je njihovo zaključivanje predviđeno u zakonodavstvu Unije ili je potrebno da bi se omogućilo Uniji da provodi unutarnju nadležnost, ili u onom obimu u kojem to zaključivanje može utjecati na zajednička pravila

b)Kao područja podijeljene nadležnosti između EU i država članica određena su:

7.unutarnje tržište

8.socijalnapolitika, ali samo glede aspekata definiranih Ugovorom

9.ekonomska, socijalna i teritorijalan kohezija

10.poljoprivreda i ribarstvo, isključujući očuvanje morskih bioloških resursa

11.okoliš

12-zaštita potrošača

13.prijevoz

14.trans-europske mreže

15.energetika

16.područje slobode, sigurnosti i pravde

17.zajednička sigurnosna pitanja u području javnog zdravstva, glede aspekata definiranih Ugovorom

c)Kao područja u kojima države članice vode glavnu riječ, a Unija je ovlaštena samo podupirati, koordinirati ili nadopunjavati djelovanje država članica su:

18.zaštita i poboljšanje ljudskog zdravlja

19.industrija

20.kultura

21.turizam

22.0brazovanje, stručno osposobljavanje, mladi i sport

23.civilna zaštita

24.administrativna suradnja

U područjima Isključive nadležnosti EU (a), samo je Unija ovlaštena donositi pravno obvezujuće akte.Države članice smiju donositi obvezujuće akte samo ako su za to ovlašteni od strane Unije ili radi implementacije akata Unije.

U područjima Podijeljene nadležnosti i EU i države članice (b) su ovlaštene donositi pravno obvezujuće akte, međutim države članice su ovlaštene na to samo u onoj mjeri u kojoj Unija nije to učinila.kad Eu odluči da više neće koristiti svoje ovlasti u određenom području, države članice smiju ponovno djelovati u tom području.

U područjima pod (c) države članice imaju doduše formalnu “suverenost”, no nju ograničava koordinirajuća i nadopunjavajuća funkcija Unije, čime ta formalna suverenost postaje praktično upitna.

Svemu do sada rečenome valja dodati još neke krucijalne zablude kojima su naši političari i ini eurooptimisti zabluđivali javnost prije pristupanja Hrvatske u članstvo EU, i nakon što smo postali članovi EU, a radi se o sljedećem:

-Zabluda je da su se hrvatski građani svjesno i većinom odlučili o učlanjivanju u EU, jer je Činjenica da se na referendum o učlanjivanju odazvalo samo 44% upisanih birača, a sa ZA je glasovalo 66% onih koji su se odazvali na referendum, što zapravo predstavlja samo 29 % građana sa glasačkim pravom, no referendum je proglašen valjanim radi prethodne promjene Zakona o referendumu tako da je dovoljno i dva glasa ZA, ako na glasovanje izađu samo tri osobe.

-Zabluda je bila politička i medijska kampanja prije referenduma, da je najveća korist od učlanjivanja u EU dostup “velikom” tržištu od 400 milijuna ljudi, jer je činjenica da je Hrvatska i prije pristupa u EU imala pristup u trgovini s europskim državama, dok je priča o “ogromnom” europskom tržištu čista demagogija, ako se zna da je svjetsko tržište veličine najmanje 4-5 milijardi ljudi. Rapidna devastacija pojedinih segmenata hrvatskog gospodarstva nakon učlanjenja u EU, posebno poljoprivrede i onih dijelova proizvodnog gospodarstva koji predstavljaju potencijalnu konkurenciju gospodarstvu u državama osnivačima EU, potvrđuju tu zabludu.

-Zabluda ili točnije rečeno Laž je bila tvrdnja, da će Hrvatska pristupom u EU imati mogućnost bilo kakvog utjecaja na politiku EU, budući da je činjenica da glasovanje hrvatskih predstavnika u EU parlamentu ima toliko utjecaja koliko i kap vode na vodostaj u rijekama europskih zemalja.

Sve ovo nije rečeno kao pledoaje o možebitnom izlasku iz članstva EU, poput Engleske, već je rečeno samo za to što, kako to premijer Plenković voli govoriti, JAVNOST TO TREBA DA ZNA ! A u svezi tih navedenih činjenica javnosti nije gotovo ništa rečeno ili predočeno, a što je još gore, mnogo toga je namjerno prešućivano i još se prešućuje, te se vrši politička i medijska indoktrinacija zabludama i iskrivljenim i lažnim činjenicama.

JAVNOST TO TREBA DA ZNA !

 

Laslo Torma/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.