Bariša Čolak za Dnevnik.ba: Bošnjačke stranke ne žele se odreći mogućnosti da biraju hrvatske političke predstavnike, to više ni ne kriju

Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta BiH Bariša Čolak (HDZ BiH), u intervjuu za Dnevnik.ba govori o činjenici da izbore čekamo bez izmijenjenog Izbornoga zakona BiH, mogućoj novoj političkoj krizi, projektima poput alijanse i platforme ali i odgovornosti hrvatskih političara u vlasti. Također, govorio je o tomu kako se ogleda politička majoriziranost Hrvata u BiH te iseljavanju mladih ljudi iz naše domovine. Čolak je kandidat na listi HDZ-a BiH i HNS-a BiH za zastupnički dom Parlamenta BiH.

Ključni problem Bosne i Hercegovine u protekle četiri godine ostao je neriješen – nije izmijenjen Izborni zakon BiH. Što je, prema Vašem mišljenju, glavni razlog zbog kojeg nije provedena odluka Ustavnoga suda BiH u predmetu „Ljubić“?

Glavni razlog zbog kojeg nije provedena odluka Ustavnog suda BiH u predmetu „Ljubić“nalazi se u bošnjačkim političkim strankama koje u biti ne priznaju ovu odluku iako to naravno ne žele javno kazati. Ovo iz razloga što se najveći broj bošnjačkih stranaka ne žele odreći mogućnosti da i dalje budu u poziciji birati hrvatske predstavnike u Domovima naroda i Predsjedništvu BiH. Na taj način zadržavaju kontrolu u tim bitnim institucijama zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji BiH i BiH. Oni žele uspostaviti građansku državu utemeljenu na načelu jedan čovjek jedan glas, ne uvažavajući pri tom ni sadašnju ustavnu strukturu Bosne i Hercegovine, konstitutivnost i ravnopravnost konstitutivnih naroda. To više nisu nikakve prikrivene ideje, danas se to posve otvoreno zagovara. Vjerujem kako će poslije ovih izbora ipak doći do promjene ovih stajališta, jer sam mišljenja kako je strah od lošijeg izbornog rezultata, strah od toga da ih se ne proglasi izdajnicima bošnjačkih nacionalnih interesa u ovo predizborno vrijeme, barem kod dijela bošnjačkih političkih stranaka jedan od razloga ovakvog stava.

S obzirom na to da se ne zna kako će se nakon izbora popuniti Dom naroda FBiH, čeka li nas nakon 7. listopada nova politička kriza u BiH?

Mogućnost nastupanja političke krize ne možemo isključiti, o čemu smo upozoravali kako domaće aktere tako i predstavnike međunarodne zajednice koji djeluju u BiH. Kao predstavnici HDZ-a BiH i HNS-a učinili smo sve što je u našoj moći kako bismo uskladili Izborni zakon BiH sa odlukom Ustavnog suda o čemu nam je za pravo dao sam Ustavni sud BiH potvrđujući da je naš prijedlog izmjena Izbornog zakona u skladu s odlukom Ustavnog suda i da ničim ne vrijeđa vitalni interes bošnjačkog naroda. Jednako tako učinit ćemo sve da do političke krize nakon izbora ne dođe i da se izborni rezultati što prije implementiraju. U implementaciji izbornih rezultata odluka Ustavnog suda će biti od odlučujućeg značenja bez obzira što izborni zakon nije promijenjen. To nam je ujedno i dodatni motiv kako bismo postigli tako uvjerljiv izborni rezultat koji će demotivirati sve one koji bi ponovo htjeli uspostaviti vlast bez legitimnih predstavnika hrvatskog naroda.

Jesu li opravdane bojazni zbog informacija koje kolaju i u javnosti ali u političkim i medijskim kuloarima da „stranci“ rade na novom projektu tipa platforme ili alijanse?

U uspostavi platforme i alijanse značajan doprinos dali su predstavnici međunarodne zajednice koji su djelovali u BiH. Preciznije kazano bez njihovoga izravnog sudjelovanja u kreiranju izbornih pravila ili implementaciji izbornih rezultata one ne bi bile moguće. To su potpuno pogrešni, promašeni i što je najgore ne samo za hrvatski narod u BiH nego i za čitavu BiH, izuzetno štetni projekti. Ovi projekti nikome nisu donijeli ništa dobro, dodatno su produbili nepovjerenje što je i danas glavni razlog zašto se promjene u svim sferama društva ne događaju brže. Nije racionalno očekivati da bi se i treći put pokušalo s projektom koji je unaprijed osuđen na propast. To ipak ne znači da ne postoje oni koji i dalje misle kako je najlakše problem riješiti preko leđa onih koji su najmalobrojniji, ne vodeći računa o pravednosti, svrsishodnosti, funkcionalnosti i dugoročnoj održivosti takvih rješenja. Zoran primjer za takvo ponašanje dijela međunarodne zajednice su nedavno usvojene izmjene i dopune Zakona o kaznenom postupku BiH kada su nas bez ikakvih argumenata pokušali optužiti za podržavanje kriminala i korupcije.

Je li hrvatska politika, odnosno hrvatski kadrovi u tijelima vlasti na svim razinama, mogla učiniti više u ove četiri godine?

Mi smo za ove izbore napravili analizu učinka svake razine vlasti s posebnim osvrtom na hrvatsku politiku i hrvatske kadrove u tijelima vlasti. Opća je ocjena da smo maksimalno iskoristili sve mogućnosti koje su nam bile na raspolaganju kako bismo sve ono što smo sebi u prethodnom mandatu zacrtali i sproveli. Ne postojanje stabilne parlamentarne većine na federalnoj i državnoj razini svakako je imalo značajan utjecaj na rad i konačne rezultate. Mislim da su naši dužnosnici vrlo korektno odradili svoj mandat što je vidljivo i kroz stabiliziranje proračuna u svim županijama u kojima smo imali značajniji udjel u vlasti, imajući u vidu činjenicu da odluke ne donosimo sami. Ovo svakako ne znači da nije moguće i više i bolje, ali za to je potrebna ne samo politička stabilnost i pravna sigurnost nego i pouzdani, ozbiljni i odgovorni partneri u vlasti.

Bakir Izetbegović, ali i drugi bošnjački političari, u zadnje vrijeme sve češće govori o tomu kako Hrvati u BiH imaju i više političkih i drugih prava nego što trebaju imati te da ni u kojem slučaju nisu majorizirani. Je li to uistinu tako i u čemu se ogleda hrvatska neravnopravnost u BiH?

Na žalost ima takvih stavova ne samo kod bošnjačkih kadrova nego i kod nekih naših nazovimo konkurentskih stranaka čiji predstavnici ovih dana nabrajaju pozicije koje obnašaju kadrovi HDZ-a BiH želeći na taj način dokazati našu navodnu ravnopravnost u Bosni i Hercegovini. Oni očito zaboravljaju da je hrvatski narod po Ustavu BiH konstitutivan narod, narod koji svoju ravnopravnost i konstitutivnost želi ostvariti kroz institucije na svim administrativno-političkim razinama kroz legitimno predstavljanje u onim institucijama gdje je nacionalno kao takvo ustavima i zakonima propisano. Mi nećemo nikada pristati biti građani drugog reda, ali istodobno ne tražimo ništa što nam temeljem ustava i zakona ne pripada, jer BiH je domovina i hrvatskog naroda. Ako gospodin Izetbegović ili drugi bošnjački kadrovi ili bilo tko drugi našu konstitutivnost, našu jednakopravnost pa konačno i našu zastupljenost u tijelima vlastiželi mjeriti s našom brojnošću, a očito se radi o tome, onda su oni u debeloj zabludi ili ne žele dobro hrvatskom narodu.

Kada je riječ o majorizaciji ili dominaciji nije to izum BiH. Kroz čitavu povijest ljudskog roda uvijek su oni brojniji nastojali majorizirati one manje brojnije, nastojali su u manje brojnijima tražiti svoje poslušnike ili su se ti poslušnici sami uključivali u majorizatorske projekte. Pa zar očit primjer nije da nam je u dva mandata većinsko bošnjačko biračko tijelo u FBiH svojim glasovima izabralo hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Danas je taj pokušaj ponovo na djelu, ali vjerujem kako ovaj put ne samo Hrvati nego i Bošnjaci to neće dopustiti. U Domu naroda parlamenta FBiH to je još izraženije s obzirom na činjenicu da su Bošnjaci birali ne samo „svoje Hrvate“ nego su birali Bošnjake koji upražnjavaju hrvatske pozicije. Na ovaj način su uspostavljane i alijanse i platforme uz pomoć međunarodne zajednice potpuno gazeći izbornu volju hrvatskog biračkog tijela.

Kako komentirate činjenicu da je predsjednik HDZ-a BiH i HNS-a BiH Dragan Čović u bošnjačkoj javnosti oslikan kao glavni neprijatelj Bosne i Hercegovine?

To je zapravo perfidan pokušaj sotoniziranja gospodina Čovića, kako bi se on kod bošnjačkog biračkog tijela prikazao u najnegativnijem svijetlu i kako bi se naširoko otvorio prostor za izbor i drugog člana Predsjedništva BiH („Hrvata“) bošnjačkim glasovima. Uvjeren sam kako bošnjačko biračko tijelo ovaj put neće nasjesti na ovakve podvale, jer realnost je sasvim suprotna. Upravo je gospodin Čović u ovom mandatnom razdoblju uradio daleko najviše za BiH od bilo koga drugoga na njenom europskom putu. To su neupitne činjenice, ali nažalost neobjektivni i stranački obojeni mediji daju značajan doprinos stvaranju ovakve slike podržavajući ove i slične potpuno neutemeljene tvrdnje. Kako je moguće proglasiti neprijateljem BiH čovjeka koji je najviše uradio i najviše radi za BiH samo zato što BiH u budućnosti vidi kao državu u kojoj će i hrvatski narod biti jednakopravan na svakom dijelu teritorija BiH, ne dovodeći u pitanje jednakopravnost druga dva konstitutivna naroda i svih građana koji žive u BiH?

Iseljavanje stanovništva je jedne od tema o kojoj se sve češće razgovara u javnosti ali i uz kavu, na obiteljskim okupljanjima i sličnim događanjima. Kako zaustaviti iseljavanja i potaknuti mlade ljude da svoj život ipak odluče graditi u BiH?

Iseljavanje iz BiH dio je rekao bih daleko šireg problema od same BiH ili bilo kojeg njenog naroda. Problem je to svakako kako hrvatskog tako i bošnjačkog i srpskog naroda. Shvaćajući ovaj problem vrlo ozbiljno, između ostalog i zato smo najveći zagovornici EU, ne samo u formalnom smislu nego kako bismo ovdje dostigli europske standarde kako naši mladi ne bi morali odlaziti iz BiH. Želimo EU standarde ovdje i što prije, i želimo da naši mladi ovdje vide svoju perspektivu. Ovaj trend nije moguće u potpunosti zaustaviti, ali se on svakako može bitno smanjiti prije svega stabiliziranjem političkih prilika, podizanjem pravne sigurnosti na višu razinu što bi osiguralo povećanje investicija kako od domaćih tako i od stranih investitora i dovelo do otvaranja novih radnih mjesta. To bi bio prvi i temeljni preduvjet da mladi ljudi ipak odluče svoj život graditi u BiH.

Što stanovnici BiH mogu očekivati u sljedeće četiri godine? Je li moguće da „odjednom“ dođe do promjene u političkim odnosima u BiH, da se svi zajedno okrenemo ekonomiji, da se međusobno krenemo uvažavati i poštivati?

Vjerujem da se Bosna i Hercegovina nalazi na raskrižju puta, hoće li ostati na začelju zemalja koje žele u EU zarobljena u međusobnim sukobima i bez perspektivnosti ili će napokon ubrzanim koracima krenuti prema EU i NATO standardima. Svaka promjena je proces, on traje duže ili kraće što najvećim dijelom ovisi o domaćim ali dijelom i međunarodnim akterima. Nisam uvjeren kako je moguće sve promijeniti preko noći, ali čvrsto vjerujem kako će iduće četiri godine biti godine ozbiljnih reformi, ubrzanog puta ka EU i NATO što će rezultirati daleko boljim standardom naših građana. BiH nema drugog puta osim euroatlanskog puta uvažavajući i sve nesavršenosti svijeta kojem težimo, ali istodobno svjesni mogućnosti da i sami doprinesemo da se taj svijet mijenja i bude bolji.

Dnevnik.ba/ https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo