Uz novu knjigu Noama Chomskog “Globalno nezadovoljstvo”

Noam Chomsky poznato je, veliko i kontroverzno ime globalne intelektualne i medijske scene. Napisao je brojne političke bestselere, a među njima su i knjige Hegemonija ili opstanak i Tko vlada svijetom? čiji su prijevodi objavljeni 2004. odnosno 2016. u nakladi Ljevak. Chomsky je počasni profesor na Sveučilištu Arizona te UvodUvodno možemo istaknuti kako je osnovna potka nove knjige upozorenje na sveopće nezadovoljstvo širom svijeta koje bi se uskoro moglo rasplamsati. Kao što piše u recenziji Publishers Weeklya, Chomsky nas u ovoj knjizi navodi na to da promislimo o „svijetu koji ostavljamo djeci i unucima“, o svijetu koji su ugrozile klimatske promjene i sve veći izgledi za izbijanje nuklearnog rata.profesor lingivistike i filozofije na MIT-u, a općenito ga se smatra zaslužnim za istinsku revoluciju u suvremenoj ligvistici. Živi u Tucsonu u Arizoni (SAD).

Nakladnička kuća „Ljevak“ u ožujku je objavila novu knjigu ovoga autora pod naslovom Globalno nezadovoljstvo, koja obuhvaća seriju razgovora Chomskog i Davida Barsamiana, utemeljitelja i voditelja radijskog programa Alternative Radio, koji su vođeni od lipnja 2013. do lipnja 2017. Knjiga je podijeljena na dvanaest poglavlja sa sljedećim naslovima: 1. Državna špijunaža, 2. Mali pregled Bliskog istoka, 3. Sustavi moći ne dijele darove, 4. ISIS, Kurdi i Turska, 5. Ono što se pamti, 6. Sijanje straha, 7. Savezništva i nadzor, 8. Korijeni sukoba, 9. Prema boljemu društvu, 10. Izbori i glasanje, 11. Krize i organiziranje, 12. Trumpov predsjednički mandat.

Uvodno možemo istaknuti kako je osnovna potka nove knjige upozorenje na sveopće nezadovoljstvo širom svijeta koje bi se uskoro moglo rasplamsati. Kao što piše u recenziji Publishers Weeklya, Chomsky nas u ovoj knjizi navodi na to da promislimo o „svijetu koji ostavljamo djeci i unucima“, o svijetu koji su ugrozile klimatske promjene i sve veći izgledi za izbijanje nuklearnog rata.

Važnost sadašnjega trenutka svjetske povijesti za Chomskoga je, naime, presudna: „Ne možemo previdjeti činjenicu da živimo u posve jedinstvenoj fazi čovjekove povijesti. Prvi puta u toj povijesti odluke koje donosimo odredit će hoće li ljudska vrsta preživjeti ili ne. A to ranije nije bio slučaj. Sada to i te kako vrijedi“ (str. 102.).

Širok raspon tema

Raspon tema obrađenih u razgovorima Chomskog i Barsamiana uistinu je impresivan. Autor tako upozorava na tehnologije i druge metode nadzora i dominacije države (i drugih sustava moći) nad građanima, s velikom minucioznošću analizira uspon ISIS-a i događaje na području Bliskog istoka i sjeverne Afrik, progovara o sve izraženijem bijesu zbog ekonomske neravnopravnosti, angažirano komentira klimatske promjene i kritizira pretjeranu uporabu fosilnih goriva, upozorava na težak položaj migranata, pri čemu hvali pristup pape Franje koji je izjavio da migranti nisu uzrok, nego žrtve krize, propituje američki izborni sustav, ali i ideje demokracije, kapitalizma, korporatizma, liberalizma, socijalizma, anarhizma, sindikalizma, kozmopolitizma itd.

Iako odrastao u tradicionalnoj židovskoj obitelji (posebno zanimljiv dio knjige upravo su reminiscencije na oca, majku i svoje djetinjstvo), Chomsky je izrazito kritičan prema politici Države Izrael (u kojoj je u mlađim danima živio u jednome kibucu) kad je u pitanju odnos prema Palestincima. On smatra da je ono što se trenutno događa u Izraelu jako slično onome što se dogodilo u Južnoj Africi. U tom kontekstu kritizira SAD koji svake godine Izraelu pomaže s 3-6 milijardi dolara, a daje mu i diplomatsku potporu: veto u Vijeću sigurnosti.

Kad je u pitanju ISIS, Chomsky politički nekorektno naglašava da su Sjedinjene Države stvorile uvjete iz kojih je ta teroristička grupacija iznikla. U tome je važnu ulogu imala i saveznička Saudijska Arabija kojom vlada ekstremistička vehabijsko-selafijska inačica islama. Arabija je „misionarska država“ koja, zahvaljujući silnim zalihama nafte, financira vjerske organizacije i osniva škole i džamije od Pakistana do sjeverne Afrike. Chomsky je vrlo eksplicitan: „ISIS je ideološki iznikao iz najekstremnijeg oblika islama, saudijske verzije, a također ga financira Saudijska Arabija – ne saudijska vlada, nego imućni Saudijci, kao i imućni Kuvajčani i ostali, koji osiguravaju novac i ideološku potporu džihadističkim skupinama koje niču posvuda“ (str. 66.)

U kritici hipokrizije globalne politike i dvostrukih mjerila koja ona često inaugurira, Chomsky je ponekad vrlo radikalan, pa tako na jednome mjestu ne oklijeva usporediti politiku SAD-a i politiku ISIS-a, proglašavajući SAD i gorim od ove terorističke organizacije: „Kad mi radimo zločine kao što je bombardiranje civila, kad su tijela žrtava tako raznesena da ih se ne može čak ni identificirati, to nije zločin. To je možda ‘pogreška’. Baš kao i ‘pogreške’ koje se događaju u napadima bespilotnim letjelicama, koje žrtvama nesumnjivo rade i gore stvari od odrubljivanja glave. Možda je to pogreška, ali nije zločin. S druge strane, kad ISIS nekome odrubi glavu, to nas neizmjerno pogađa. Ta su ubojstva užasna, u to uopće nema sumnje – ali su tek djelić ono što činimo mi i naše marionete“ (str. 69.).

Načelo dvostrukih mjerila i licemjerja Chomsky ovako definira: „Postoji samo jedno mjerilo: ako to oni čine nama, onda je to užasan zločin. Ako mi njima činimo nešto još mnogo gore, to je onda plemenito nastojanje. To je jedno jedino mjerilo. I održava se iznimnom dosljednošću i posvećenošću. (…) Što više neki zločin možemo pripisati neprijatelju, to je veća užasnutost. Što smo mi odgovorniji – pa usput, u vezi s time možemo nešto i poduzeti – to je zabrinutost manja i ide sve do ravnodušnosti, pa i, još gore, poricanja. To načelo primjenjuje se velikom dosljednošću (str. 88.-89.).

Apropo navedenog, autor apostrofira da su korijeni islamističkog terorizma u američkoj intervencionističkoj politici, tj. „terorističkoj kampanji“ kojoj je cilj „ubijati ljude za koje se pretpostavlja da nam možda jednoga dana namjeravaju nauditi, ali i sve one koji se slučajno nađu u njihovoj blizini. To je čisti terorizam, i to u masovnim razmjerima (str. 90.)“. Kad bi se smanjilo takvo djelovanje, to bi drastično umanjivalo razmjere terorizma u svijetu, smatra Chomsky.

U okviru analize Levanta, upozorava se i na položaj Kurda, komparira licemjerni odnos SAD-a prema Saudijskoj Arabiji i Iranu, a govori i o reislamizaciji Turske. Autorova analiza i kritika, međutim, ne ograničava se samo na područje Bliskog istoka i sjeverne Afrike, nego progovara i o stanju u Rusiji, Indiji i Kini, a dotiče se i stanja u državama južne Amerike u kojima „najviše dominiraju male, europeizirane uglavnom bjelačke elite koje su neizmjerno bogate i povezane sa Zapadnom i kulturno i ekonomski. Pripadnici tih elita ne preuzimaju odgovornost za vlastitu zemlju, a to izaziva silno siromaštvo i ugnjetavanje“ (str. 142.).

Europa kao treća sila

U Europskoj uniji (EU) uz jačanje desničarskih stranaka naš autor primjećuje i to da se mišljenje stanovnika Europe posve zanemaruje od strane bruxelleskih elita. Brexit bi mogao potaknuti Europu da preuzme neovisniju ulogu u međunarodnoj politici, u smislu da Europa postane jaka treća sila, a to brine američke planere još od Drugoga svjetskog rata.

Dakako, Chomsky u razgovorima nije zaobišao niti vladavinu Donalda Trumpa (u pretkampanji je preferirao Bernieja Sandersa), kojega etiketira kao neukog megalomanijaka tankih živaca kojem je jedina ideologija on sam. Neki aspekti kritike Trumpa izneseni u knjizi mogu se uvažiti, no neki su se u perspektivi pokazali posve promašenima. Primjerice, u dosadašnjem Trumpovu mandatu otvoren je veliki broj radnih mjesta, što svakako ne korespondira s predviđanjima iznesenima u knjizi.

U analizi i kritici politike SAD-a, Chomsky – unatoč angažiranoj aktualnoj politici tzv. humanitarnog intervencionizma i demokratskog pseudomesijanizma – zapaža opadanje moći te velesile na globalnoj razini, a primjećuje i prevladavajući osjećaj beznađa i slabljenja odnosno dojam da su u SAD-u došli do vrhunca i da sadašnji naraštaj ne će živjeti bolje od roditelja. Spominje i nepovjerenje u institucije (Kongres, banke, korporacije), a ističe i podatak da pojedine ankete pokazuju da oko 70 posto ljudi smatra da vlada ne radi za narod, nego da njome „upravljaju veliki interesi koji se brinu samo za sebe“.

Određene teze Chomsky u knjizi ponavlja neuobičajeno mnogo puta, a jedna od najistaknutijih bez ikakve je dvojbe optužba svoje države za imperijalizam i mrcvarenje ostatka svijeta.

Intelektualac danas

U knjizi se nije mogla zaobići niti uloga intelektualaca u suvremenom svijetu. Pomalo ironično, Chomsky kaže da ako želite biti „ugledan intelektualac ili novinar“ morate istodobno „zagovarati posve proturječne ideje i to ne primjećivati“ (str. 73.). Na drugom mjestu dodaje: „Izraz ‘odgovornost intelektualaca’ zapravo je dvosmislen – i to hotimično. Postoji dužnost koju bi trebali ispuniti, u biti prema lukavcima na dvoru. A tu je onda još i dužnost da budu istinoljubivi, točni, kritični, da se usredotoče na zločine i prijestupe za koje dijelimo krivnju kao dijelovi države u kojoj živimo, društva, što god to točno bilo“ (str. 123.).

Najvažnije stvari kojima se treba baviti za Chomskog su aktivizam, organiziranje i široki narodni pokreti. Konzistentno, on je radikalni kritičar kapitalizma, pa je za njega priroda kapitalizma – pokušavati ukrasti koliko možeš. Poslovni svijet i bogataši ne vole socijalnu državu, a poziv na mjere štednje pruža im priliku da je se riješe. Veliku zaradu moguće je ostvariti „jedino varanjem“, a ono što mu pruža nadu su „ljudi koji su posvećeni, koji se bore, nerijetko uz nikakve izglede (…) i nastoje stvoriti pristojan prostor za postojanje i bolji svijet“ (str. 120.).

Chomsky poziva i na probijanje barijere konvencionalnog razmišljanja i za to daje sljedeće tehnike: „Prvi su korak razvijanje otvorenog i kritičkog uma i propitivanje uobičajenih doktrina. Jesu li Sjedinjene Države posvećene demokraciji? Je li Iran najveća prijetnja miru u svijetu? Imamo li tržišni sustav? Nastoji li djelatnost odnosa s javnošću promicati mogućnost izbora ili ga želi ograničiti? Što god promotrili, svaku od tih stvari, morate se upitati: je li to točno? Dosta je dobar kriterij i ovo: ako je neka doktrina naširoko prihvaćena bez uvjerljivog objašnjenja, onda je vjerojatno pogrešna. Nakon tog prvog koraka i nakon što postanete spremni suprotstaviti se dogama, možete početi više čitati i promatrati svijet upućenijim i otvorenijim očima“ (61.)

Chomsky je i dalje nepopravljivi anarhist (protivnik autoriteta, hijerarhije i dominacije); projekcija boljeg društva za Chomskog je samoupravljačka (radnici bi bili vlasnici i upravljali tvornicama), ali i kripto-marksistička s obzirom na to da podrazumijeva malo-pomalo nestajanje nacionalnih granica, za što kao primjer navodi primjer EU-a, iako upravo aktualna migrantska kriza jasno opovrgava takve utopije i ponovno afirmira ulogu nacionalnih država.

Zaključno govoreći, Chomsky je i u knjizi Globalno nezadovoljstvo jednostavno – Chomsky. Bez dlake na jeziku i s pogledima koji su često u diskrepanciji s tzv. mainstreamom. Iako se s mnogim tezama iznesenima u ovoj knjizi dade polemizirati (npr. radikalni antikapitalizam, anarhističke i socijalističke teze, ali i jednodimenzinalno gledanje na pojedine geopolitičke probleme), a još bi se više dalo polemizirati s tezama Chomskoga o uzrocima raspada Jugoslavije (knjiga Jugoslavija – mir, rat i raspad, 2018.) promišljanja ovoga lingvista i filozofa korisna su za potpunije razumijevanje geopolitičkih i geostrateških odnosa na globalnoj razini. Ta promišljanja su, dakako, subjektivna, ali prema onoj audiautur et altera pars nesumnjivo pomažu u slaganju mozaika sve složenijih međunarodnih odnosa.

Davor Dijanović/Vijenac/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo