Laslo Torma Zablude i činjenice (7): Zablude i činjenice o lojalnosti, te političkoj i etničkoj pripadnosti !

Usprkos uvjeravanjima putem iskrivljenih/lažnih statistika, masovnih medija i političara da je sve u najboljem mogućem redu i da vlast djeluje na najbolji mogući način, javnost osjeća da nešto ipak nije u redu, jer su uvjeravanja i činjenice često u raskoraku. Kako onda znati što je istina, a što nije ? Što je važno, a što beznačajno ? Tko je za što uistinu odgovoran ? Jedini način za to je redovito izvješćivanje javnosti o zabludama i o stvarnim činjenicama o stanjima i događanjima. No to nije lako, jer to zahtijeva neovisne medije i neovisne komentatore. Ova kolumna upravo ima namjeru biti od pomoći u tome, ukazujući na zablude i činjenice koje su u raskoraku s njima.

Zablude i činjenice o lojalnosti, te političkoj i etničkoj pripadnosti !

Ovih dana su javnost i Milorad Pupovac bili “uzburkani” navodnim zahtjevom da se u hrvatskom Saboru pokrene tematska sjednica o njemu. Na to je Pupovac na konferenciji za tisak izjavio

-“Prisegnuo sam šest puta. To je lojalnost !”,

dok je u javnosti, točnije rečeno u medijima uglavnom prevladavalo mišljenje da je takav zahtjev neprimjeren i nedemokratski, ali bez komentara Pupovčeve citirane izjave.

A upravo takva njegova izjava zahtijeva da se progovori o zabludi da činovi prisezanja, zaklinjanja, i izjave o lojalnosti, sami po sebi predstavljaju činjenice o lojalnosti nečemu ili nekomu. da bi se o tome moglo objektivno prosuđivati, valja da se prvo osvrnemo na definicije pojmova ‘prisegnuti’ i ‘lojalnost’.

Prema Hrvatskom Enciklopedijskom Rječniku definicija pojma ‘prisega’ je – “položiti prisegu, zakletvu, priseći na što”, a definicija pojma ‘lojalnost” je – “vjernost poretku, zemlji, ustanovi, prijatelju ili ideji”.

O Pupovcu uglavnom sve znamo, i svatko o njemu vjerojatno ima vlastito mišljenje, no on je samo bio povod da se općenito postavi pitanje da li je možda zabluda da činovi prisezanja, zaklinjanja, i izjave o lojalnosti, sami po sebi predstavljaju činjenice o lojalnosti nečemu ili nekomu, ili činjenice potvrđuju da se radi o zabludi.

Povijest, počevši od biblijskih vremena do danas potvrđuje da je zabluda smatrati da čin prisezanja samo po sebi predstavlja dokaz lojalnosti. Sjetimo se biblijske priče o Židovima koji su prisegnuli da neće klanjati drugom Bogu sem Jahvea, a da su to prekršili klanjajući se Zlatnom teletu, dosadivši im čekajući Mojsija s brda kamo ga je Jahve pozvao da mu preda ploče zakona ! Sjetimo se brojnih Careva i Kraljeva,koje su ubili njihovi “lojalni” podanici”, pa sve do modernih vremena kada se unatoč prisezanju na Bibliju u nekim zemljama prigodom svjedočenja u sudskim procesima, ili na Ustave prigodom imenovanja na neke visoke funkcije, ili na prisege športaša na olimpijskim igrama, lažno svjedoči, izdaje i pljačka vlastita država, ili se igra “prljavo”, ili sudi “prljavo” na olimpijskim igrama.

Valja da shvatimo da je velika zabluda da se smatra da je samim činom prisege na nešto ili nekome, postiže lojalnost nečemu ili nekome. Prisezanje na nešto i ponašanje sukladno toj prisezi su dvije različite stvari, i u našim modernim vremenima gotovo da nemaju gotovo nemaju nikakve uzročno posljedične veze. Činjenica je da prisezanje na nešto i ponašanje sukladno toj prisezi su ovisni isključivo o osobnosti pojedinca o kojemu želimo prosuđivati, te se pri tome prosuđivanju ne trebamo, dapače ne smijemo rukovoditi time je li taj netko prisegnuo na nešto, pa je time ‘samorazumljiva’ njegova lojalnost, ispravnost ili poštenje, već se trebamo vratiti na prastari biblijski naputak o prosuđivanju NE prema RIJEČIMA, već prema DJELIMA njegovim !

U današnjim vremenima sveopćeg konzumerizma, globalizma, profiterizma i vladajuće maksime sa zapada – “nema besplatnog ručka !”, ni države, ni pojedince ne valja procjenjivati i prosuđivati na osnovi toga što govore i na što prisežu, kao naprimjer ‘razvijeni zapad’ na demokraciju, slobodno tržište, neovisnost medija, itd.., a pojedinci na domoljublje, na čovjekoljublje, na vladavinu prava, solidarnost , itd…, već ih valja prosuđivati ISKLJUČIVO na osnovi NJIHOVIH DJELA ! Jer vrijednost i istinitost ove biblijske maksime ima istu vrijednost i snagu istinitosti kao i prije tisuću godina, kada je nastala. Nekim raširenim zabludama kontra očitih činjenica pokušat ću to ilustrirati:

-Zabluda je da ‘izvoz’ “demokracije” sa Zapada pomaže zemljama u koje se “izvozi” ! Činjenice pokazuju da nakon ‘uvoza’ “demokracije” sa Zapada u neku zemlju, ta zemlja postaje ratište gdje se svako bori protiv svakoga, a ranije donekle uređene zemlje se pretvaraju u ruševine i mjesta bijede, odakle kreću valovi migranata.

-Zabluda je, kojoj uobičajeno podliježu političari, da dolaskom na funkciju automatski stječu neke osobine, znanja i sposobnosti, koje ranije nisu posjedovali. Činjenica je pak, da se automatski, dolaskom na funkciju, ne može steći nijedna osobina ili sklonost koju netko nije i ranije posjedovao! Zato je zabluda i uobičajeno mišljenje da “vlast kvari čovjeka”, pa je to razlogom raznih ‘agera’. Činjenica je pak da su oni za koje se misli da ih je vlast pokvarila, posjedovali sklonost ka pokvarenosti i ranije, vlast im je samo omogućila da tu sklonost zadovolje u većoj mjeri. Treba li navoditi poimenične primjere ?

-Zabluda je da prisega automatski znači i lojalnost onome čemu se priseže. Činjenica je pak da je takozvana “lojalnost” danas postala roba, koja se ‘kupuje i prodaje’, a koja ima čak i svoju cijenu. “Preslagivanja” u hrvatskom Saboru radi osiguranja dovoljnog broja ‘glasačkih ruku’, je najbolji dokaz tome.

-Zabluda je da prisega na Ustav RH nekoga sprečava da blati i širi laži o zemlji na čiji je ustav prisegnuo. Činjenica je da se to u nas čini i u samom hrvatskom Saboru, i izjavama u medijima, i ‘deklaracijama’ koje se šire diljem EU.

-Zabluda je da se ne može biti ‘politički Hrvat’ i etnički pripadnik bilo koje druge nacionalnosti. Činjenica je da se prava lojalnost državi može iskazati samo time ako smo ‘politički Hrvati’, i tako se zalagati za boljitak društva zemlje u kojoj živimo, ostajući etnički pripadnik nacije kojoj pripadamo. Činjenica je da je sumnjiva lojalnost onoga tko sustavno nanosi štetu ugledu Hrvatske širenjem neutemeljenih objeda kroz domaće i inozemne medije i institucije.

-Zabluda je da se lojalnost, ili njegova plemenitija varijanta domoljubnost može dokazivati prisezanjem na ustav RH, posjedovanjem Domovnice, ili čak vršenjem neke političke funkcije. Činjenica je da se lojalnost, a još više domoljubnost može dokazivati samo djelovanjem u društvu i na poslu ili funkciji na kojemu se nalazimo. Bez obzira na bilo kakva prisegnuća, nacionalnu i političku pripadnost, i funkciju koja se obnaša, lojalnost i domoljubnost se očituje kroz to kako netko djeluje, i koliko djeluje u općem interesu i interesu zemlje, a nikako samo kroz to što govori o svojoj lojalnosti ili domoljubnosti. Krivični postupci pokrenuti protiv obnašatelja najviših političkih i državnih dužnosnika, dokaz su za to !

Laslo Torma/Hrvatsko nebo