Bojanu Glavaševiću mjesto je u Pupovčevom SDSS-u

SDP se raspada, već mjesecima javnost gnjave s tom viješću. Što je obilježilo SDP, sljednicu Saveza komunista Hrvatske u zadnjih trideset godina? Samo “državotvorni” potezi, od početka.

Najprije je Račan uoči agresije JNA i četničkih hordi na RH, usred balvan-revolucije na pomolu, predao Beogradu oružje teritorijalne obrane. Razoružao Hrvatsku. U koordiniranoj akciji stavljanja hrvatske glave na velikosrpski pladanj sudjelovao je i Račanov partijski drug Budo Lončar, koji je lobirao za embargo na uvoz oružja Hrvatskoj.

Stara partijska osovina Račan-Lončar tako je iznimno pridonijela obrani Republike Hrvatske, a Lončar je i danas politički faktor, za nagradu je bio važna karika bivšeg predsjednika Mesića, predsjednika države protiv koje je radio. Sada ga možemo vidjeti i u društvu HDZ-ovog kapitalca Božidara Kalmete.

Nije tu bio kraj SDP-ovoj (SKH) “državotvornosti”. Kada se u Saboru glasovalo o Hrvatskoj neovisnosti, SDP je napustio Sabornicu. Istaknuta članica SDP-a Gordana Grbić tražila je da se u Saboru svira jugoslavenska himna “Hej Slaveni”. Nakon Račana, kada su za Milanovića došli na vlast, bilo je razumljivo da je SDP krenuo u borbu za bolju prošlost.

Prva diverzija bila je zatvaranje samostalnog Ureda za istraživanje komunističkih zločina i obilježavanje grobišta komunističkog terora. Takve urede kao samostalne pravne osobe imaju sve postkomunističke zemlje u EU, samostalne – znači kako bi se maknuli od Vlade i od politike.

Milanović i društvo su u borbi za bolju prošlost svoje partije dokinuli samostalnost Ureda i stavili ga pod kapu Ministarstva branitelja. Što ima Ministarstvo branitelja s istraživanjem komunističkih zločina?

Naravno ništa, cilj je bio zataškati, a ne istražiti iste zločine, pa je na čelo ureda stavljen pukovnik Grujić, stari udbaš, kadar Josipa Perkovića, za kojeg je stvoren zloglasni Lex Perković kako bi se spriječilo njegovo izručenje EU-u zbog ubojstva Đurekovića. Tako je, groteskno, pukovnik Grujić trebao “istraživati” zločine strukture kojoj je pripadao, dakle, istraživati, možda, i samog sebe.

I dok su zataškavali zločine prethodnice SDP-a, partizana i udbaša, paralelno su u istom Ministarstvu branitelja krenuli u obračun s hrvatskim braniteljima. Fred Matić je postao ministar, a njegova desna ruka momak, Pupovčev asistent na Filozofskom u Zagrebu, Bojan Glavašević, velika akvizicija SDP-a. Evo, ovih dana su ga pune novine jer napušta SDP zbog “foteljaša”.

Ovaj mladić, Pupovčev štićenik, koji nosi prezime Glavašević, zadnji je koji može govoriti o “foteljašima”. Pa on je od Pupovčevog znanstvenog novaka s par tisuća kuna plaće lansiran u fotelju Fredovog pomoćnika za pravne i imovinske poslove, a u SDP-u čim se učlanio (dvije godine bio član), odmah ušao u predsjedništvo.

Tipičan foteljaš, zahvaljujući prezimenu koje nosi, ali koji s tim prezimenom nema veze. On i Matić su naime odmah krenuli na branitelje, mladi Glavašević je u tatinom Vukovaru pričao one poznate bljuvotine o braniteljima i PTSP-u, objavljivali su registre, hajka sa svih strana. Ali komunističke zločine i lažne mirovine, lažne partizane (presvučene četnike) nisu dirali. Zašto?

Račan je još 2000. u Ministarstvo branitelja vratio sestru SDSS-ovog Mile Horvata, Milenu Horvat, stranke čiji su istaknuti članovi bili dio agresorske okupacijske vlasti (!?), pa im je “prirodno” mjesto u Ministarstvu branitelja.

Ta je žena, SDSS-ov, Pupovčev kadar, bila šefica pravne službe, a mali Glavašević joj bio šef, i krenula je buduće udovice branitelja praktički ostaviti bez mirovina.

Partizanske udovice, od kojih neke možda imaju 18 godina, nisu dirali, samo braniteljske. Tada su izbili braniteljski prosvjedi, a mali Glavašević na njih je gledao s prijezirom, pa su branitelji dobili pogrdni naziv “šatoraši”.

Osobno, veza Glavaševića, njegove strelovite karijere, foteljaštva za koje optužuje druge, i SDSS-a, stranke čiji su pripadnici bili dio srpske okupacijske vlasti koja mu je ubila oca, nešto je što ostavlja bez riječi. Svakako, mali Glavašević je specifičan profil ličnosti.

Pogotovo kada pogledate izjave pri istupanju iz SDP-a iz kojih izvire mesijanski kompleks, bez ikakvog pokrića, o spašavanju Hrvatske. Od koga? Jedino od takvih foteljaša kao što je on.

Naime, što Hrvatskoj može dati momak koji u jeku krize brodogradilišta, kada se pisalo kako sve propada, kako će radnici ostati bez plaća, a on na društvenim mrežama apelira da država zaštiti – Severinu! Dobro, nije to baš sasvim suludo, Severina ima, doduše, neke veze s brodovima i jahtama, ali to je neka druga priča…

Sin vukovarske legende i jednog od simbola hrvatskog otpora srpskoj agresiji na Hrvatsku, Siniše Glavaševića, Bojan, napušta, eto, SDP. Koji “gubitak” za SDP i hrvatsku politiku! Vrijeme je, gledajući njegovu strelovitu karijeru i put u politici, da se priključi SDSS-u, svom prirodnom staništu, i koalicijskom partneru HDZ-a. Da farsa bude potpuna.

dr. sc. Ivica Šola/Slobodna Dalmacija/HKV/ /Hrvatsko nebo