Slaven Raguž: O kojoj Herceg Bosni pisati?

Nisam dostojan pisati o njoj. Nisam dostojan sjećati se. Nisam dostojan ni na glas imena joj spomenuti. Zašto? Zato što sam dopustio da sve ono što ona jeste i što je bila biva popljuvano, poniženo, zatajeno, prevareno, osramoćeno, piše Slaven Raguž, predsjednik HRS u autorskom tekstu za Dnevnik.ba

Slaven Raguž, predsjednik HRS-a za Dnevnik.ba napisao je autorski tekst povodom 25. obljetnice osnutka Hrvatske Republike Herceg Bosne.

Kažu napiši par redaka o Herceg Bosni. O kojoj Herceg Bosni pisati?

O kojoj Herceg Bosni pisati, kad je moja Herceg Bosna umrla s Generalom Praljkom, a ono što je ostalo od nje danas zaboravljeno čami u zatvoru? Pisati o toj, ili onoj što je napunila Generalovu bočicu, a danas će vijence polagati? Imena im neće spomenuti, kao što ga ne spomenuše od 29. studenog i kao što ga nisu spominjali 13 godina procesa prije toga?

Piše: Slaven Raguž, Dnevnik.ba,

Pisati o onoj koja je prva stala u obranu, ustrojila vojsku i obranila naše domove, ili onoj koja je tu istu, bez ikakve obrane, otjerala u zatvor ili u inozemstvo, jer u ovoj pravda i jednakost pred zakonom ima svoju cijenu, a danas će vijence polagati? Pisati o onoj koju znam, koju sam proživio, o kojoj sam čitao, istraživao, godinama pisao, branio argumentima i dokazima koje nisu znali, ali ni mogli pobiti, ili onoj koju danas nude putem medija, putem državnog tužiteljstva, putem institucija, uz dopuštenje svih onih koji gromoglasno šute i u tome sudjeluju, a danas će vijence polagati?

Pisati o onoj koja je sa 17 godina uzela pušku, sa 18 ginula i gubila dijelove tijela, koja je ostavila djecu bez očeva, majke bez sinova, jer se ginulo za ideale, vjeru i budućnost u demokraciji, ili onoj koja je tada zarađivala po inozemstvu čekajući da vide koji će „naši“ pobijediti, onoj koja je čamila po kojekakvim logističkim uredima, švercajući humanitarnu pomoć dok su drugi ginuli, onoj koja je uzimala zadnje novce naivnih roditelja za razmjenu zarobljenika i traženje nestalih, onoj koja nas je vratila u jednoumlje, a danas će vijence polagati?

Pisati o onoj koja je ostala ostavljena bez ičega, onoj koja je imala taj luksuz preživjeti strahote i žrtve rata i bojišnice, koja danas sa cijelim obiteljima mora iseliti u inozemstvo, ili onoj kojoj partija novcem poreznih obveznika kupuje četverosobne stanove, nekretnine po moru, u planinama, čiju djecu preko noći upošljavaju „samo da je negdje prijavljen i ima malo džeparca od 2000 KM“, a danas će vijence polagati? Pisati o onoj koja je s par pušaka ustala protiv jedne od najjačih vojnih sila u svijetu i svrgnula komunizam, otjeravši ga za vijeke vjekova u otpad povijesti, ili onoj koja danas šuti i trpi da joj ti isti, samo u domoljubne odore preodjenuti, komunisti kroje sudbinu i danas će vijence polagati?

Kažu napiši par redaka o Herceg Bosni. O kojoj Herceg Bosni pisati?

Nisam dostojan pisati o njoj. Nisam dostojan sjećati se. Nisam dostojan ni na glas imena joj spomenuti. Zašto? Zato što sam dopustio da sve ono što ona jeste i što je bila biva popljuvano, poniženo, zatajeno, prevareno, osramoćeno. Naši branitelji nisu ginuli za ovo što danas imamo. Da mi je doći do svakog ponaosob i reći mu iskreno: oprosti! Dok god ne krenemo živjeti i životom svjedočiti ideale za koje ste ginuli, svaki dan vam moramo, svakom od vas pojedinačno, govoriti: oprosti!

Osim „oprosti“, jedinu stvar koju mogu reći jeste da dok god ijedan od nas živi, znajte da nije i nikada neće biti uzalud. Ima nas koji nemamo cijenu, a vrlo dobro znamo cijenu koju ste vi branitelji platili i cijenu koju je platila Herceg Bosna za koju ste ginuli. Ima nas koji se nećemo kititi vašim bojama i vašom žrtvom za osobni probitak. Ima nas koji ne šutimo i nitko nas nikada neće ušutkati. Branit ćemo istinu i obranit ćemo je, unatoč svemu i svima. I izborit ćemo se opet. Bit će opet…zora, bit će dana. Tek kad bude opet, o njoj ću pisati.

Dnevnik.ba/ https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo