Ante Glibota: PLENKOVIĆU, SAMO OSTAVKA!

Najnoviji tekstovi koji su publicirani, koji kolaju već medijskim prostorima o autentificiranom iskazu Martine Dalić i Ante Ramljaka pred Uskokom, neupitno stavljaju na svijetlost dana u centralnu ulogu premijera Vlade RH Andreja Plenkovića, u aferi Agrokor, koji je po iskazima i Martine Dalić i Ante Ramljaka, neupitno lagao hrvatsku javnost, upravo u momentima kada je dopredsjednica VRH Martina Dalić, preuzela dio njene odgovornosti i dala ostavku.

Za svakog pažljivog promatrača, međutim, to je bilo tako evidentno, premda se on branio naivno o svojim tobožnjim neznanjima, da nije bio u tjeku, ostavljajući jednu mučninu, jedne javne psine i laži ,koja je dizala stomak. Tako je ispalo da je i Martina Dalić sama ispala iz Vlade RH privremeno, kao žrtveni jarac premijera Plenkovića. Zasigurno, ona je te zaslužila, i trebala dati ostavku, jer je ona bila jedna od najvažnijih glava, inženjer afere Agrokora, u zajednici sa Plenkovićem, ali u stvari kompletna Vlada je trebala otići i raspisati nove izbore! Izgubljen je koji mjesec, ali danas to postaje evidentan čin i neminovnost. Jer Plenkovićeva Vlada je postala Vlada sramote, Vlada kriminala, Vlada bezpravlja i Vlada veleizdaje ! Dakle, ova vlada mora, a ne treba, podnjeti ostavku !

U svijetlu ovih spomenutih iskaza Uskoku, zapravo radi se o jednom smišljenom kriminalnom činu čije su posljedice i na kraće i dugoročno katastrofične za hrvatsko gospodarstvo. Kada se vrlo preciznom analizom i kronologijom svih elemenata i sastanaka i događanja, medijske hajke, može precizno utvrditi, da je sve bilo sinhrozirano, da je zapravo čelništvo Vlade RH, iniciralo destabilizaciju Agrokora.Riječ je o nepobitnom inicirajućem deliktu. Sve je bilo usredotočeno kako bi on mogao postati lagani pljen i u dosluhu sa vrlo preciznim stranim lešinarskim fondovima, kojima je omogućeno ogromno bogaćenje, izvlačenje faraminoznih suma iz te operacije. U konačnici, da je jedan hrvatski koncern i njegove 33 tvrtke od sada imaju sjedište u Nizozemskoj, kojim vladaju stranci, koji izvlače i sve profite i sve pogodnosti, kojem se pogodovalo do tih razmjera da to postaje eklatantnim primjerom i države bezpravlja, ili modela države rađenih po špranci banana-republika.

Vlada i njeni povjerenici nagodbu su temeljili na proglašenju 33 Agrokorove tvrtke insolventnim! To je pravi razlog da Vladin povjerenik, nije namjerno osporio garancije i time je ciljano oštetio tvrtku, a onda tim činom i samim dioničarima nanjeo ogromnu štetu. Država koja nacionalizacijskim aktom, preuzima bespravno privatnu imovinu i daje je u vlasništvo strancima, koji izvlače basnoslovne sume iz te operacije i u konačnici na osnovi garancija osigurava tim istim lešinarskim fondovima pro rata, buduće faraminozne dobitke, koje će još uvjek morati plaćati upravo hrvatsko gospodarstvo i u konačnici hrvatski porezni obveznici .To se ne može drugačije zvati
do čina veleizdaje.

Hrvatska vladajuća struktura je suspendirala pravnu državu, odigrala najcrniju ulogu za nacionalno gospodarstvo, inicirajućim deliktom, urušila vrijednost jedne nacionalne kompanije i predala je doslovice na milost i nemilost lešinarskih fondova i ruskih banaka, a pri tome bogato nagradila i podebljala račune vinovnike te iste operacije, njihove pobočnike i prijatelje, arhitekte i pisaca Lex Agrokora, tog sramnog čina.

Rezultat je danas, da je nizozemska tvrtka Ailse Dutch Top Co u vlasništvu Nizozemske zaklade sa sjedištem u Nizozemskoj postala gotovo 100% vlasnik hrvatske tvrtke « Agrokor » koncerna. Pravnim sljedom i činima dobiva dugogodišnju kontrolu nad dobrim dijelom hrvatskog gospodarstva, svih potraživanja, dugovanja, imovine, ugovora, operativnoga posla Agrokor koncerna, na način da će godinama moći sa istim manipulirati i ucjenjivati, čak i samu hrvatsku državu.

Državni vrh im je sa svojom pravno-političkom infrastrukturom potpomogla da dođe u takav privelegirani položaj i to sve na teret sadašnjih i budućih gospodarskih interesa hrvatske države.

Kad se pogledaju proglasi vladinih čelnika RH oni su napravili jednu protupravna tvorevinu, koja ne ispunjava nijedan cilj, koje je Vlada RH lažno zacrtala kao važan, već su zapravo doveli do stanja, do jedne odluke koji dovode u pitanje i same temelje hrvatskog gospodarstva i pravnog sustava države. Sve ovo što se dešava ispred očiju javnosti je upravo proizvod i neizbježna posledica svih kaznenih i protupravnih djela, koja su se dogodila vezano za otimanje Agrokora. Također, napravljena je jedna nagodba, stvorena od plana i izvršilaca najvećih zlouporaba i zla, koju je Hrvatska vidjela u svojoj cijeloj povijesti. Ona ne može biti ništa dugo, nego upravo ovo što to i jest, zločinački čin, kojeg treba i što hitnije sankcionirati, a vinovnike na čelu sa Andrejom Plenkovićem odstraniti iz predstavničkih institucija i Vlade, te dakako,
procesuirati!

Sad postaje evidentno, da je Ivica Todorić govorio istinu! Trebali smo dobiti izvješća Martine Dalić i Ante Ramljaka i dedukcijom zapravo utvrditi da je čitava afera od A do Z bila osmišljena u vladinom vodstvu u dosluhu sa lešinarskim fondovima. To su već dobrim dijelom potvrdili i mailovi iz tkz. Hotmail afere, to već tada, kao i danas, više nikome nije bilo upitno. Dakle, ovo nije jedna bezazlena priča, ovo je najozbiljnija državna afera od postanka nove hrvatske države sve do današnjeg dana!

Prisjetimo se da su argumentacija čelnika hrvatske Vlade isticala da je grupa Agrokor tvrtka od „sistemskog značaja za hrvatsku državu“. Kako se onda desilo da su tu istu grupu ili tvrtku Agrokor u još neviđenoj otimačini, prisilom i prijetnjama, oteli njihovim vlasnicima i prezentirala taj čin hrvatskoj javnosti, da je to iz razloga da se treba restrukturirati i spašavati, kako bi je u konačnici dali na milost i nemilost, u ruke lešinarskim fondovima i ruskim bankama?

Pleković i BORG-ovci su svijesni njihovih zli rabota , kad jedan od tih « inžinjera » primjerice Borisa Šavorić kaže „ako nas ko 48 ufate da šurujemo sa Staljinom…“. Taj isti odvjetnik koji kriminalano odaje odvjetničke tajne i pregovore Agrokora, VTB i Sberbank o kreditima, sastancima sa dobavljačima, u dosluhu sa Martinom Dalić i Andrejom Plenkovićem, koji sve ove aktivnosti neprijateljskog preuzimanja apsolutno diktira i predvodi kao Predsjednik Vlade RH. Posljedice znamo, vinovnike također i možemo ustvrditi da je ovo vid najgorih oblika mješanja državnih čelnika u privatnu tvrtku i de facto i de jure sabotaže poslovanja jedne kompanije, a u ovim preciznim prilikama i nacionalnih strateških i gospodarskih interesa.

Kako se moglo desiti da je Andrej Plenković predsjedava sastankom na kojem ministar Zdravko Marić predložio Tončija Korunjića za člana „Borg Grupe“, osobu koja trguje dionicama Agrokorovih poduzeća izlistanih na burzi. To je već samo po sebi kriminalni skandal, prvoga reda, a pri tome da i sam Plenković prihvati i to odobrava! Ovaj fakat je dostatan i dovoljno jak za njegovu ostavke, a i za kazneni proces zloupotrebu službene dužnosti omogućavanje pribavljanja protupravne imovinske koristi drugima, na način dobivanja insajderskih informacija. Isto tako omogućava se dobivanje glavna insajderska informacija da su Plenković i njegova grupa odlučila
oteti Agrokor!

Priznanje Martine Dalić da se Lex Agrokor u svojim nacrtima dijelio u inozemnstvu određenim financijskim institucijama, dok u istom tom trenutku Agrokor igra tržišnu utakmicu sa svim akterima, i listiran je na burzi, a ovakvo širenje informacija je upravo pogodovanje lešinarima, fondovima i drugima, znak da je Agrokor spreman kao pljen. Ne samo to, već se financijske instuticije po priznanju Dalić, a uz znanje Andreja Plenkovića, dogovaraju oko odredbi Lex Agrokora i inzistiraju u njima na
odredbama i « najstarijoj tražbini ».

Da je Premijer Adrej Plenkovic umočio duboko svoje prste u višestruke kriminalne aktivnosti, za to danas postoji čitav niz evidentnih čvrstih znakova i dokaza, koje potvđuju i ova dva kapitalna svjedočanstva Martine Dalić i Ante Ramljaka. On je znao sve, branio je kriminal, a potom ga je želio provući i kroz samu Nagodbu. Da to učini morao je upregnuti sav svoj koruptivni mehanizam, pomagala, prijeteći jednima, moleći i plaćajući, korumpirajući druge, samo da bi politički preživio. No, konačno, jeli to dostatno u demokratskom društvu u jednoj članici Europske Unije?

Po meni, apsolutno ne !

To je razlog da on nemože predstavljati Hrvatsku ni u Bruxellu ni bilo gdje, jer njemu možemo samo dati putokaz da se nađe u zajednici sa svojim pajdašem Sanaderom i njima sličnima u Remetincu. Jer ta njegova interesna grupa i on sam su stvorili zapravo jednu korumpirajuću kriminalnu hobotnicu koja je na osnovu javno obznanjenih činjenica mogla jednostavno zanemariti Hotmail aferu i njene posljedice na kolektivnu svijest o zlu i dobru, iako smo već smo iz iste javne afere vidjeli skoro sve moguće nepodopštine koje su ilico trebale biti žurno procesuirane.

Pred kraj, pitam se sa vama svima, do kada će trajati šutnja naših istražnih organa od kojih i njima samima mora biti velika muka, ili je očito, politički interes, cijena koju su spremni platiti da amnestiraju zločinca Plenkovića i njegovu grupu? Koliko sudaca treba donjeti brzopotezne odluke žmireći na činjenicama i osnovama i Ustava, i zakona pravne drzave? Koliko profesionalnih udruga sudaca, odvjetnika, ekonomista treba stojički gledati i ne reći ništa? Koliko medija treba prešutjeti pred političkim i kriminalnim aktima, zaboravljajući njihovu osnovnu vokaciju informirati hrvatsku javnost o stvarnim, ne izmišljenim faktima?

Pitam se na kraju, dali zaista treba doći do jedne istinske revolucije u Hrvatskoj, poput ovih događaja u Rumunjskoj naših dana, koja je svjetli primjer, kad narodu postane nepodnošljiv, okorjeli kriminal, korupcija, licemjerje i bahatost, kako bi pomela iz našeg krugovida ova politička smeća, koje uništavaju ugled i naroda i države, konačno svakog poštenog i decentnog hrvatskog građanina!

U Parizu, 22. kolovoza, 2018