Sramotne izjave Milana Bandića o Oluji

Nedavne izjave zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, a u kojima stavlja znak jednakosti između vojno-redarstvene operacije Oluja i zločina Veselina Šljivančanina skinule su i posljednju masku s njegova jugoslavenskog lica. Točka na i za takav zaključak je i njegova istodobna izjava da se u Srbiji osjeća kao u Zagrebu. Posve promašeno, neprikladno i suprotno duhu obljetničarskoga trenutka, Bandić je izjavio da postoje dvije istine o Oluji, jedna hrvatska, druga srpska i da je iluzorno od Srba očekivati da prihvate hrvatsku istinu. Gruba je laž i povijesni falsifikat da postoje dvije istine o Oluji, samo je jedna, a takve besmislice mogu iznositi samo nedomoljubni diletanti.

Politolog sa smjera Općenarodne obrane i društvene zaštite

Sve je to povod da se prisjetimo političke povijesti Milana Bandića. Nakon što je na Politologiji završio smjer Općenarodne obrane i društvene zaštite, tadašnja mu Partija daje posao u zagrebačkoj općini Pešćenica da čuva partijsku arhivu. Padom komunizma, Bandić pada u tešku depresiju i odaje se alkoholu, sve do polovice devedesetih godina kada ga je nekolicina prijatelja dovela na Trg bana Jelačića da bude tajnik gradske organizacije SDP-a koju je tada vodila Vesna Vešligaj. Uz pomoć hercegovačkih „udbaških“ krugova vrlo brzo miče Vesnu Vešligaj i preuzima zagrebačku organizaciju SDP-a.

Slijedeći svoga učitelja Ivicu Račana, godine 2000. okuplja nekoliko stranaka oko SDP-a te u svibnju iste godine postaje zagrebački gradonačelnik. Inače, zanimljivost toga doba je da su mediji nemilosrdno sotonizirali Hrvate iz Hercegovine u Zagrebu te su bili česti grafiti po zagrebačkim pročeljima: „Dosta nam je Hercegovaca, vratite nam Srbe“. Ali porijeklo Hercegovca Milana Bandića isti ti mediji po nalogu svojih vlasnika vješto su prešućivali. Naravno, danas se manje-više zna da je Bandić bio projekt čiji je cilj bio zadržati Zagreb u upravljačkome i kadrovskome pogledu u balkanskoj žabokrečini.

Sprega

Tisuće novinskih članaka i tisuće radijskih i televizijskih emisija rasvjetljavalo je tek dio gospodarskoga kriminala koji se u posljednjih 18 godina događa unutar gradske uprave, uz znanje i blagoslov Milana Bandića. Grad Zagreb već je desetak godina u financijskome bankrotu zbog takvoga načina upravljanja. Nema potrebe ponavljati bezbrojne slučajeve procesuiranoga kriminala, važnije je možda otkriti odgovor na pitanje tko su oni koji štite Bandića. U prvome mandatu politički i kazneno-pravno pokrivao ga je Ivica Račan koji je javno zborio „bolje izgubiti vlast nego obraz“ znajući da je već tada gradski proračun za SDP bio ono što je Fimi-media poslije bila za HDZ. Račanov nasljednik na premijerskoj dužnosti, HDZ-ovac Ivo Sanader, s Bandićem uspostavlja bolju suradnju nego s bilo kojim gradonačelnikom iz redova HDZ-a. O kakvom se savezništvu između Sanadera i Bandića radi, najbolje svjedoči to da su zajedno slagali liste za Gradsku skupštinu.

Iznenadnim odlaskom Ive Sanadera 2010. godine, Bandić od straha za svoju sudbinu upušta se u avanturu predsjedničkih izbora mimo volje svoje partije koja ga nakon toga temeljem statutarnih odredbi izbacuje iz članstva. U drugi krug ušla su dva politička Jugoslavena, Ivo Josipović i Milan Bandić, što ponajbolje dokazuje kakvu je pustoš iza sebe ostavio Ivo Sanader. Dorh se nikada ozbiljno nije pozabavio Bandićem sve dok na vlast nije došao Zoran Milanović za čijega je mandata i priveden, ali nakon te predstave za javnost Bandić u posljednjih pet godina zapravo ismijava hrvatsko pravosuđe. Ondje gdje je u zaštiti Milana Bandića stao Ivo Sanader, nastavio je Milijan Brkić, a posebno Andrej Plenković koji nije dopustio zagrebačkome HDZ-u da prije dvije godine na proračunu ruši Milana Bandića iako je HDZ tada bio de iure oporba Bandiću. Da između Plenkovića i Bandića ima neka tajna veza, potvrđuje i činjenica da je i u Zagrebu i na državnoj razini uspostavljena koalicija između Plenkovića i Milana Bandića iako su Bandiću potvrđene optužnice i u pripremi su ostale.

Plenkovićevo mainstream pravosuđe

Otkako je Plenković preuzeo HDZ, mnogi pravosudni predmeti postaju predmet sprdnje, a zajedničko im je da su u njih involvirani koalicijski partneri HDZ-a ili sam HDZ. Jedan je od takvih predmeta i nepravomoćna oslobađajuća presuda za Srećka Ferenčaka iz afere Nanbudo. Prve dvije presude bile su osuđujuće, a treća oslobađajuća i to, zanimljivo zar ne, nakon što je HNS postao koalicijski partner HDZ-a.

HDZ-ov ministar pravosuđa oduzima licencu sudskome vještaku koji je vještačio u predmetu Fimi-media gdje je HDZ optuženik. Je li to sukob interesa i što onda možemo očekivati od suđenja Milanu Bandiću i njegovim suradnicima? Posljedice ovakve politike sablažnjive su. Svakoga dana sve više smo svjedoci oglasima u kojima se traže djelatnici, ali njih nema ni za lijek jer odlaze u države gdje vladaju zakoni i pravednost i gdje svi imaju istu priliku.

Tomislav Jelić/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo