Anto Orlovac: ALELUJA, AL’OLUJA!
Jutro je, nedjelja, 5. kolovoza 2018. Katolička crkva slavi 18. nedjelju kroz crkvenu godinu B. Kao i svakog dana molim Časoslov, molitvu svećenika i redovnika/ca, ali i mnogih vjernika laika. Po ustaljenom redu na rasporedu su psalmi i molitve drugoga tjedna. A Domovina nam Hrvatska slavi trostruki blagdan: Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja. Ove se godine upravo tako poklopilo.
Himan u Službi čitanja počinje svečano pozdravljajući Dan Gospodnji:
Zdravo, dane, dana slavo,
Sretni dane uskrsnuća.
Autor himna davno napisanog misli na Isusovu pobjedu u prvi dan po suboti, na Njegovo uskrsnuće u nedjeljno jutro. Svet dan svim kršćanima. Ali nama Hrvatima svet je ovaj dan još po nečemu: po pobjedi nad velikosrpskim agresorom, koji je četiri godine pod svojim jarmom držao petinu naše domovine, pobio i protjerao moju braću Hrvate-katolike i snovao o tome kako da, u svome nezajažljivom apetitu za tuđim, i ostali dio Hrvatske preotme. Imao je oružje, silu i moć. Ali ne bi onako, kako su se oni nadali. Ovaj je dan za nas dan slave, dan uskrsnuća našega naroda koji želi živjeti u miru i slobodi – na svome! Kao da i taj dan proročki pozdravlja bogoduhi pjesnik. I nastavlja:
Smrt je kobna pobijeđena,
Nebo, zemlja pomireni.
Moj je narod bio osuđen na smrt, na izumiranje, nestajanje, ali je smrt upravo toga dana pobijeđena. Čitam i molim dalje:
Sila Božja, Božja mudrost …
Paklu lance silne slomi.
Da ne bi Božje sile, njegove moći i pomoći, njegova duha i snage u našim braniteljima, nigdje nas bilo ne bi: ili bismo živjeli u tuđoj zemlji kao vječni prognanici ili ležali pod svojom zemljom, ali u svojoj zemlji, u svojoj Domovini ne bismo bili. Redaju se misli, nižu se slike i sjećanja iz te slavne 1995. A himan kao da mi unaprijed čita misli kad nastavlja:
Narod Božji gromko pjeva:
Hvala Bogu! Aleluja!
Cijeli hrvatski, smijem ipak reći: katolički, narod pjeva od zahvalnosti Bogu. Ne zovemo mi Hrvati slučajno današnji – za nas presudan – blagdan: Danom domovinske zahvalnosti. Kome zahvaljujemo? Pa najprije Bogu, koji je bio s hrvatskim Davidom protiv velikosrpskog Golijata. A onda našim braniteljima koji su nas branili i obranili. Na prvom mjestu onima koji su u obranu ugradili svoje živote, svoju patnju, svoje zdravlje, svoje najbolje godine. Svjesni smo da nas je spasila molitva. Simbol toga bila je krunica u rukama majki, supruga, zaručnica i sestara i – oko vrata naših branitelja. Hvala ti Bože, za Tvoju pomoć, hvala Gospo, Odvjetnice hrvatska, za tvoj zagovor! Posljednja strofa himna sve te misli sažima u svečani izričaj:
Smrt je danas pobijeđena.
Pobjedna nek pjesma ori:
Slava Bogu na visini,
Mir na zemlji neka vlada. Amen.
Kao da su ove riječi pisane za svečani program u Kninu danas. Sve je tu rečeno: završeno je sijanje smrti u velikom dijelu naše domovine, sjajna pobjeda je izvojevana, neka sada zaori radosna pjesma pobjednika. Ali da bi u našoj Domovini i na cijeloj zemlji vladao mir, moramo uvijek davati slavu Bogu na visini, držati se Njegova reda, reda ljubavi, pravde i istine, a odbaciti svaku mržnju, osvetu i odmazdu. Nema mira bez pravednosti i istine.
Slijedi psalam koji hvali mudrost i djela Boga Stvoritelja. I duša mi se uklapa i radosno kliče Bogu s psalmistom:
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj, silno si velik! …
Pjevat ću Gospodinu dokle god živim
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
U Kninu danas ne će biti samo vojnička parada, svečani govori najviših državnih dužnosnika, ne: središnje će mjesto imati spomen i molitva za duše palih branitelja, a sve će završiti zahvalnom Euharistijom, žrtvom Isusove hvale Bogu u koju se slijevaju srca i molitve svih nazočnih i svih Hrvata, gdje god živjeli.
U to se raspoloženje prelijepo uklapa i molitva Jutarnje sa svojim pslamima koji pozivaju:
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova! …
Gospodin je sa mnom, i ja ne strahujem:
što mi tko može?
Tako su se osjećali i naši branitelji, posebno u zoru onoga 4. kolovoza 1995., krećući u Oluju, oslobađajući nas i ginući za nas. Hvalospjev koji slijedi veli:
Blagoslovljen budi, Gospodine,
Bože otaca naših,
hvaljen i uzvisivan dovijeka!
Predci naši, djedovi i očevi naši, sanjali su ovaj dan, nadali mu se, željeli ga doživjeti. Sanjali cijelo tisućljeće. A mi ga, evo, doživjeli. Mi smo privilegirani. Pa, kako da ne pjevamo hvalospjev Bogu našemu! Na to nas poziva još jedan psalam to jutro:
Hvalite Boga u Svetištu njegovu …
Sve što god diše,
Gospodina neka slavi!
Njegovo je svetište u svakom čestitom ljudskom srcu, u molitvi naših majka, u duši naših branitelja: onih koji su umrli da bismo mi živjeli punim životom. No misli mi lete u svetište crkva Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta u Kninu, gdje vojni Ordinarij mons. Jure Bogdan slavi Euharistiju, žrtvu Božjega Sina za sve ljude. Danas je dan kada sve što hrvatski diše slavi Boga i zahvaljuje na njegovu veliku daru: daru naših junaka, daru naše slobode, daru naše Domovine.
Izmolih psalme i vratih se još jednom na antifone koje su kao lijep okvir vrijedne umjetničke slike na početku i na kraju svakoga psalma. Tri psalma, tri antifone. Svaki od njih na svoj nas način potiče da izrazimo svoju zahvalu Bogu:
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, aleluja.
Hvalospjev pjevajmo Bogu našemu, aleluja.
Hvalite Gospodina zbog silnih djela njegovih, aleluja.
Blagoslovljen bio ovaj dan koji nam od Boga dolazi, dan pobjede, dan slobode, dan radosti i ponosa. Radosnom pjesmom Bogu našemu zahvalimo danas i trajno zahvaljujmo. I hvalimo Gospodina zbog silnih djela njegovih. Ovo je Božje djelo. Djelo Božje dobrote i hrabrosti naših junaka, Božjom pomoću i žrtvom naših junačkih branitelja ostvareno. A mnogi to nisu očekivali. Mi smo se nadali i za to molili. Kad smo domolili, red je i zahvaliti.
I primijetih: svaka od te tri antifone završava usklikom: Aleluja! To u prijevodu znači: Hvalite Gospodina! Hvalimo ga, posebno danas, slavimo ga, zahvaljujmo mu i radujmo se. Dok ponavljam te svete riječi, u uhu mi nastaje odjekuje suzvučje: Aleluja, Al’Oluja, Al’Oluja!
Anto Orlovac/Hrvatsko nebo