Marko Perković Thompson za Hrvatski tjednik o dolasku vatrenih

Doček srebrnih nogometaša u Zagrebu rezultirao je naposljetku i gorčinom s obzirom na to da su organizatori odlučili kako su jedino oni ti koji odlučuju o svemu, a ne nogometaši čijim se uspjesima radovao čitav hrvatski narod. Naime, Vatreni su zahtijevali da im na dočeku pjeva nitko drugi nego Marko Perković Thompson i Mladen Grdović, ali organizatorima se nije svidjelo ‘ustašovanje’ pa su na sve načine nastojali spriječiti Thompsonov nastup na trgu. Nakon što su vidjeli s kime imaju posla, Thompson je u autobus Vatrenih uskočio na njihov poziv, vozio se više od pet sati s njima od zračne luke do Trga: uglas su pjevali, pričali, zabavljali se… poslali sliku zajedništva cijelome svijetu….

I sve bi bilo u redu da na trgu nije nastala panika s ciljem da se pod svaku cijenu spriječi Thompsona da nastupi… Ulaskom Thompsona u autobus, s cijelom ekipom iz Rusije, organizatorima kao da je sve palo u vodu. Naime, organizatori su odlučili kako Thompson ne može nastupiti jer, kako su izjavljivali, ‘nisu važni izvođači nego nogometaši’. No nogometaši su zahtijevali od organizatora da nastupi baš Thompson jer je njegova ‘Lijepa li si’ njihova himna. Nije onda jasno za koga su organizatori organizirali doček, za sebe ili za Vatrene….

Kad su shvatili da je vrag odnio šalu, krenulo se u opstrukcije s druge strane. Premijer Plenković poručio je kako Thompson nema što tražiti na pozornici s dečkima, kako ne treba biti gore i da se pronađe način da se to spriječi. Išlo se toliko daleko da je čak i zaštitaru, a o čemu je pisao i jedan portal, koji je radio na osiguranju, nuđeno 50 tisuća kuna samo da spriječi Thompsona da se popne na binu, a što je on odbio te poručio kako ‘će ga on ako treba i iznijeti na binu’. O dočeku Vatrenih u Zagrebu, vožnji u autobusu, ali i nastupu na trgu Marko Perković Thompson govori ekskluzivno za Hrvatski tjednik. Evo što kaže na početku razgovora:

‘Kad su nogometaši ušli u drugi krug natjecanja, zvao me je izbornik Zlatko Dalić i pitao hoću li ih dočekati s pjesmom ‘Lijepa li si’ ako uđu u polufinale. Odgovorio sam da će to učiniti cijeli hrvatski narod, ne samo ja. Čuli smo se i nakon prolaska u finale i ostao je dogovor oko nastupa. Nisam očekivao da će nastati ovakvi napadi i protivljenje od strane organizatora. Znao sam da će dignuti glave oni koji me godinama proganjaju, ali da će se usuditi suprotstaviti našim Vatrenima i pod cijenu da njima pokvare proslavu, e tome se zaista nisam nadao. Moja jedina misao vodilja bila je da Vatrenima ispunim želju i odazovem se njihovom pozivu, da dođem i zapjevam pjesmu koja im je mnogo značila dok su igrali, a to je ‘Lijepa li si’. Naravno da sam pristao i pristao bih na bilo što drugo da su od mene tražili jer i ja kao i većina naroda taj smo uspjeh doživjeli emotivno i ponosno. Nakon osvajanja srebra, negdje oko jedan sat u jutro zovu me, kažu da ima velikih problema u Zagrebu, da se događaju čudne stvari, da imaju informaciju kako me organizatori ne žele uvrstili u program i da moramo nešto smisliti. Nisam znao ništa o tome, nisam vjerovao da ne će, bez obzira na mene htjeti udovoljiti njihovoj želji i pod svaku cijenu spriječiti izvođenje njima nekih dragih pjesama u ovom slavlju koje su nam priredili.

Shvatio sam ih ozbiljno i vidio koliko im je važno da dođem. Predložili su mi da ih dočekam u zračnoj luci i uđem s njima u autobus jer po njima je to bio jedini način da zasvira ‘Lijepa li si’ u trenutku kada dođu na trg među svoj narod. Odmah sam im rekao da ih što se mene tiče mogu dočekati gdje žele.

Moram biti iskren i reći da sam pitao jesu li sigurni u plan jer sam i dalje bio uvjeren da možda nema potrebe za tim jer autobus je samo za njih, a mi smo ostali svi sporedni, no oni su inzistirali, rekli da su se u Zagrebu oglušili na njihov zahtjev i da je njihova želja da idem s njima i da im otpjevam ‘Lijepa li si’. Dodali su mi i to kako su ih moje pjesme nosile, koliko su im mnogo značile dok su igrali. Nakon toga sam rekao: Ako treba, dolazim pješice za vas i idem s vama. Moj je jedini motiv bio udovoljiti i ispuniti želju našim junacima.

Jesi li očekivao ovako negativne reakcije?

Nisam očekivao ništa od toga, nisam razmišljao da bi se netko mogao usuditi odbiti Vatrene. Svaki bi Hrvat učinio isto što i ja, tko je taj tko bi njih odbio, a posebno tko bih se usudio minirati ovo veliko slavlje. Ovo je bilo drsko i zločesto od strane onih koji su od svoje mržnje izgubili i razum.

Jesu li nogometaši bili šokirani odlukom organizatora da ne možeš nastupiti, a oni te žele na pozornici?

Oni su bili zbunjeni, kao i ja, nisu vjerovali da se to može dogoditi i zato su i organizirali moj dolazak s njima u autobus. Sve bi bilo u redu da su organizatori dočeka u Zagrebu prihvatili da ih dočekam na trgu s pjesmom ‘Lijepa li si’. Ništa se neobično ne bi dogodilo osim da Milan Bandić i njegovi plaćenici ne bi bili zadovoljni mojim dolaskom, ali ja se pitam kao i većina – a tko su oni da našim herojima određuju koga će oni pozvati na njihovo slavlje! Nije mi bilo ni na kraj pameti da će se usuditi njima na tako brutalan način isključiti razglas i doslovno nas sve skupa potjerati s pozornice.

Pet sati vozili ste se u autobusu…Kako je izgledalo kad ste stigli na pozornicu?

Kad sam ušao u autobus, vladalo je neviđeno slavlje. Vatreni su se pozdravljali s narodom koji je silno hrlio prema autobusu, na licima igrača i naroda vidio sam silnu sreću, svi su im se od srca radovali. Ta silna emocija prepuna domoljublja prštala je od ljubavi prema njima, a njihova pažnja i emocija prema tom silnom narodu bila je božanstvena, kao da se spojilo nebo i zemlja. Nakon moga ulaska u autobus svima sam čestitao, grlili smo se, plakali od sreće, bio sam ushićen i radost je bila velika. Svatko od njih imao je potrebu zapjevati mi jednu od mojih pjesama. Svi su spominjali Trg bana Jelačića, jedva su čekali doći na njega. Nabrajali su pjesme i vjerovali su da ćemo sada kada sam ušao u autobus otpjevati zajedno neke i od mojih pjesama, radovali su se i kao da su imali osjećaj da je ipak sjelo sve na svoje mjesto. Očekivali su da će dobiti pravu feštu na trgu, vjerovali su da će se dobro zabaviti sa svojim narodom.

Izjave Beljka, Glasovac… dno su dna

Kako si se ti osjećao? Predsjednik HSS-a nazvao te je pogrdnim izrazom „fašističko smeće“…?

Vidjeli smo tu izjavu, taj izljev mržnje već u autobusu, igrači su to vidjeli i, naravno, samo su se smijali i to nam nije moglo umanjiti slavlje jer i oni su znali da će biti i onih koji će svojom mržnjom pokušati razbiti ovaj uspjeh i slavlje. Ali emocije iz autobusa i zajedništvo koje se osjetilo i vidjelo na svakom metru puta kojim je autobus prolazio zasjenila je sve negativno što se događalo od strane njih i takvih.

Zaista nikada nisam doživio takvu radost i zajedništvo našega naroda. Jedino se može usporediti s 95-om, Danom pobjede, a to su spominjali i naši Vatreni. To je bilo neopisivo. Vatreni nisu slavili samo svoj uspjeh već su isticali u svome slavlju borbu hrvatskoga naroda kroz cijelu povijest pa sve do Domovinskoga rata, isticali su zajedništvo, domoljublje, Domovinu, naglašavali su koliko ih vjera nosi, koliko im znači naša tradicija, naša vjera, naš ponos. Svi elementi dobra, onoga silnoga domoljublja koji se, na žalost, ne viđa često. Prema tome, nikakav otrov tih pojedinaca nije mogao ubiti tu ljepotu i ljubav koja je tu bila prisutna.

U Zagrebu se na sve načine nastojao spriječiti tvoj nastup, svoje su uloge odigrali ne samo organizatori, Grad Zagreb, gradonačelnik Milan Bandić, HNS, nego i premijer Plenković… Neki od onih koji su sudjelovali u organizaciji i sami su se javili i kazali kako im se nudio novac da ti ne dopuste da dođeš na pozornicu?

To je dno dna. Čuo sam da su nudili i novac zaštitaru samo da me spriječi, na žalost, to je istina, moji suradnici su s njim pričali i on im je to potvrdio, da su išli čak i toliko nisko! Bandić je bio uvjeren da može baš svakoga kupiti, ali to mu svakako ne ide baš tako! Taj časni zaštitar očitao mu je dobru lekciju, svaka mu čast i želim ga što prije upoznati i stisnuti mu ruku. I on je na svome primjeru pokazao kako se štite i čuvaju moralne, ljudske i nacionalne vrijednosti jer ni pod kakvu cijenu nije htio pokvariti slavlje Vatrenima, već je kao i svaki drugi časni i pošteni Hrvat doprinio njihovu slavlju.

Drske i podle izjave pojedinih političara, najviše govori o njima samima. Zamislite da oni imaju potrebu tako reagirati i vrijeđati. To je prestrašno. Nemojmo zaboraviti ni ostale koji su imali potrebu po internetu prosipati svoje izljeve mržnje. To je, na žalost, naša stvarnost, ali nitko ovaj narod ne može uplašiti niti poljuljati kada se radi o svjetonazoru na kojemu smo opstali. Ovo je žilav narod i pobijedio je on i veće od ovih ‘sila tame’ koje sada sjede na njegovoj grbači.

Je li ti se javio tko od organizatora?

Nitko od organizatora nije mi ništa rekao, komunikacija je išla preko moga menadžera Denisa Pletikose. On je bio u kontaktu sa suorganizatorom, udrugama navijača koje su također bili u kontaktu s Vatrenima. Moj je menadžer bio i u kontaktu s tajnikom HNS-a i on je prenosio želje Vatrenih. Mnogo je ljudi bilo uključeno i nikome nije bila jasna Bandićeva drskost. Imali su sve moje matrice kada se saznalo da ću sigurno doći na trg. Sada se pokušavaju izvući i opravdati pa izmišljaju da nisu imali matrice mojih pjesama. Imali su ih sve.

Ne smetam ja svim političarima, samo onima koji ne osjećaju bilo svoga naroda

Je li ti ovo na neki način alarm da te iste stvari i dalje čekaju?

Apsolutno sam siguran da što se mene tiče ne će na ovome stati. To je moja borba koja već dugo traje. Ja sam i dalje spreman boriti se za istinu, spreman sam i dalje promicati naše vrijednosti svojom pjesmom, a uz mene je bila uvijek moja publika kojoj i sada od srca zahvaljujem na potpori koju mi daju. Naši progonitelji nisu svjesni koliko mi možemo ljubiti bez obzira na ono koliko će oni mrziti. Ako misle da će mene sada zaustaviti ili uplašiti, varaju se. Ja se ne predajem. Moja publika zna da se tim mrziteljima nikada ne ću pokloniti!

Stalno spominješ one koji ti zabranjuju da pjevaš, ne žele te na proslavama… Tko su oni kojima smeta Thompson?

Ne spominjem ja njih stalno nego oni mene i spominju i osporavaju zajedno s mojom publikom koja je, na njihovu žalost, u većini i to ih najviše muči. Zbog toga me na sve moguće načine preko svojih medija nastoje iskompromitirati, osporiti, nazivati negativcem itd. To već dugo traje i ne vidim kraja, ali ja imam svoj duševni mir i zadovoljštinu, boriti se za istinu i svoj svjetonazor svatko je pozvan, pa tako i ja.

Zašto baš sada?

Uvijek to rade u trenutcima kada narod pokazuje svoje emocije, svoje domoljublje. Očito se mnogi boje te emocije, domoljublja i u konačnici naroda. Domoljublje i sve nas koji ga nastojimo promicati ti bolesni umovi nazivaju pogrdnim imenima, fašizmom, primitivizmom, itd.

Zašto toliko smetaš političarima, danas nije bitno je li to HDZ ili SDP?

Ne smetam ja svim političarima nego onima koji su se odnarodili, koji ne osjećaju bilo svoga naroda. Političari kojima ja smetam, a koje je izabrao taj isti narod koji je dočekao Vatrene, svojim političkim djelovanjem ne zastupaju interese toga naroda, ne štite vrjednote toga naroda već naprotiv, provode neke druge i tuđe politike koje su u suprotnosti s temeljnim vrjednotama na kojim počiva hrvatska država i društvo.

Ove godine u Glini, a vraćamo se i u Čavoglave

Što Thompson trenutačno radi?

Radim nove pjesme i koncertno sam aktivan. Imam dobre suradnike koji daju sve od sebe i sa mnom proživljavaju svaki ton i svaku riječ, a to su u prvome redu Duje i Ante te ostali članovi moga benda. Imam prelijepe pjesme kojima se silno radujemo. Čim budem pri kraju s albumom, vjerujte mi da će Hrvatski tjednik biti prvi koji će ponešto i dobiti kao što smo to i prije radili.

Pet je godina prošlo od posljednjega albuma, je li vrijeme za novi?

Da, vrijeme je za novi album. Ulažem jako mnogo truda i vremena u svoje nove pjesme i vjerujem da ću ih uspjeti brzo završiti. Pronašao sam dobar smjer i ponovno sam tematski, aranžmanski i produkcijski zadovoljio svoju formu kojom sam zaokupiran. Trenutačno se najviše bavim završetkom tekstova te sam odmaknuo dosta daleko. Krajem godine materijal bi mogao biti spreman, i ako Bog da, početkom iduće godine imat ćemo novi album. Prije toga svakako ćemo imati jednu novu pjesmu kao singl. Znam da ju moja vjerna publika nestrpljivo čeka, ali vjerujem da će biti zadovoljna.

Ove godine za Oluju sviraš u Glini?

Zvali su nas iz nekoliko mjesta, ali smo se ove godine odlučili za Glinu jer Glina, Petrinja, Sisak i sva druga okolna mjesta također su jedna velika simbolika Domovinskoga rata te su podnijeli veliku žrtvu u stvaranju hrvatske države. Dobili smo poziv župana i načelnika, prihvatili smo ga i idemo s njima i tamošnjim našim narodom te svima iz drugih naših mjesta koji dođu, a najavljuju se iz svih krajeva, proslaviti Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti u istome domoljubnom duhu i zajedništvu kakvim smo slavili i u Čavoglavama, Kninu i Slunju.

Spomenuo si Čavoglave, kad se Thompson vraća kući?

Oluja se svake godine slavi i u Čavoglavama, a ujedno je taj dan i dan naše crkve hrvatskih mučenika i, naravno, da se svake godine napravi i prigodni program. A velikih proslava na koje vi vjerojatno mislite u Čavoglavama će biti još, ali kad za to smognemo snage jer, kao što znate, to je velika i kompleksna organizacija, a mi nemamo potporu ni od koga osim od naroda.

Andrea Černivec/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo