I. Šola: Mbappe nije stvarna Afro-Francuska

Multikulturalizam i integracije

Neki naši vrhunski sportaši, od Ivice Kostelića do bivšeg izbornika Igora Štimca, nakon ili prije finala svaki na svoj način sugerirali su afričku “supstancu” francuske nogometne reprezentacije. Jamačno, igrač koji je najviše obilježio zadnje svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji, nakon našeg neponovljivog kapetana, maestra Luke Modrića, genijalni je Mbappe, koji se izjašnjava Francuzom.

Mbappe nije ljudina i igračina na terenu, već i izvan njega. Opće je mjesto da će oko pola milijuna dolara koja mu pripadaju kao nagrada za prvo mjesto darovati djeci s poteškoćama, što dovoljno govori o njemu, kao i izjava kako se za svoju, francusku reprezentaciju ne igra za novac.

Veliki čovjek i veliki igrač Mbappe ubrzo je u medijima postao metafora uspješnog francuskog modela integracije djece roditelja imigranata iz Afrike, lijepa slika multikulturalizma.

Mbappe je rođen 1998. godine, iste one kada je Francuska osvojila svoju prvu zlatnu medalju na svjetskim prvenstvima. Otac mu je Kamerunac, majka Alžirka, a on zadnjih dana figurira u “progresističkim” medijima kao simbol uspješnosti istog multikulturalizma i integracije.

Razapinjanje ‘nevjernika’

Nažalost, nije tako. Da, Mbappe je uspio, izvrstan čovjek i sportaš, no multikulturalizam i integracija u Francuskoj i Europi nije on. Drugo lice “uspješne” integracije i multikulturalizma vidjeli smo već na dočeku zlatnih francuskih reprezentativaca. Neredi, nasilje, pljačke, ubojstva, napadi na policiju desetine, neki kažu i stotine tisuća Afro-Francuza druge ili treće generacije poput Mbappea, haračili su francuskim gradovima.

Radi se o mladićima iz predgrađa i geta koji su laka meta islamističkog vrbovanja, mladića podrijetlom iz Afrike koji ne znaju što bi s Francuskom, kao što ni Francuska ne zna što će s njima. Iako skoro cijelu francusku nogometnu reprezentaciju čine mladići podrijetlom s istog kontinenta, Afrike, kao i oni, ta nasilna gomila nije slavila njihovu pobjedu, već ubijala, pljačkala, napadala francuske simbole koje simboliziraju (i) policajci.

Kako to da se, unatoč tome što su francuski igrači “njihovi”, ti mladići nisu identificirali s njima, s Francuskom u konačnici? Zato što pravu sliku francuskog multikulturalizma ne simbolizira sjajni Mbappe, već netko drugi, jedan drugi Afro-Francuz, buntovnik, reper Medine, podrijetlom Alžirac.

Godine 2015., tjedan dana prije islamističkog terorističkog napada i masakra u redakciji tzv. satiričkog lista Cherlie Hebdo, Medine je izdao album znakovitog naslova “Don’t Laik”, u kojem, među inim, pjeva kako će “razapeti laike kao na Golgoti”. Videospot još je jasniji, on je osuda sekularnog društva, “nevjernika”, društva koje ne vjeruje u Alaha, jer je laičnost, sekularnost, “za gubitnike”.

Medine je kroz karijeru imao različitih, kontradiktornih izjava. Tako je svojevremeno za Liberation sebe definirao kao “muslimana laika” koji glasuje za ljevicu, nosi crnu majicu na kojoj piše “Jihad”, pri čemu je prvo slovo “J” u obliku sablje, i objašnjava kako “Džihad” koji mu stoji na majici znači tek “duhovnu borbu, borbu protiv sebe”.

Dakako, politički korektna multikulti krema tu definiciju džihada je odobravala, kao i Medineovu “otkačenost” i “provokativnost”. Ovih dana njegova “provokativnost” je kulminirala. Medine, idol mnoštva Afro-Francuza, poželio je i uspio dogovoriti za jesen koncert u Bataclanu.

Što je tu problematično? Ništa, “sitnica”. Bataclan je koncertna dvorana u kojoj je 2015. godine trebao nastupiti američki bend Eagles of Death Metal, no uletjeli su teroristi i uz pokliče “Alahu ekber” pobili 90 ljudi, teroristi među kojima je bio, među inim, i Parižanin druge generacije Omar Ismail Mostefai koji se raznio bombom.

Repanje o ‘Bataclanu’

Jedan od zadnjih uradaka koji je reper Medine objavio zove se upravo “Bataclan”, gdje repa kako “sve ono što sam oduvijek želio je Bataclan”. Budući da su obitelji žrtava digle na noge i pokrenule peticiju za zabranu koncerta na mjestu jednog od najkrvavijih islamističkih masakra nedužnih ljudi, Medine je izjavio kako njegov album “treba promatrati kao obično ‘repanje’, a ne kao promicanje islamizma” jer Medine samo želi pokazati “cool”, repersko lice islama, budući da u njegovim tekstovima ne manjkaju reference na Kur’an.

Francuska se podijelila, “liberalna i progresivna” nema ništa protiv ovog “cool” muslimanskog repera, dok ona druga izvlači rečenicu koju je francuski filozof rumunjskog podrijetla, cinik i nihilist Emil Cioran napisao još 1979. godine: “Francuzi se neće probuditi sve dok katedrala Notre Dame ne postane džamija.”

Mbappe zadivljuje u svakom pogledu, i ljudskom i sportskom, no slika francuskog “obojenog” društva nije on, već silno mnoštvo onih mladića podrijetlom iz Afrike koje je divljalo i ubijalo po ulicama francuskih gradova dok je Mbappe sa suigračima, Afro-Francuzima, slavio svjetsko zlato. Mbappe, je, nažalost, iznimka, manjina onih koji su se integrirali i prihvatili Zapad. Medine ga je ipak “nadigrao”, Medine koji bi razapinjao “nevjernike”.

dr. sc. Ivica Šola/Slobodna Dalmacija/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo