Vera Primorac: Igrali su za nju našu voljenu

„Naši su nogometaši najbolji na svijetu. To je rezime, to stalno govorim i to se konačno potvrdilo. Volio bih da mi se i prije više vjerovalo!”,  kaže naš legendarni Ćiro Blažević.

DOPRVACI  SMO SVIJETA.

DO-PR-VACi-i-i-i-i-i-i !!!

ZAR JE I TO MOGUĆE!?

‒Jesmo li mi svjesni, ljudi moji dragi, što to znači? Iza sebe smo ostavili i Meksiko, i Argentinu, i Dansku, i Englesku, i Španjolsku i…

Gledam opet naš susret s Urugvajem. Pa sa Argentinom, pa s Engleskom.  

‒Ti naši dečki, to nisu obični ljudi. Ne!!! To su svi zajedno, i svaki pojedinačno, nogometni virtuozi. To su nogometni Mozarti, draga moja gospođo!.

I što sada reći nakon ovih, nešto više od trideset dana, radosti, ponosa, zajedništva, sreće?

Što reći, nego:

Hvala vam dečki!!!

Hvala vam za svaku vašu kap prolivenog znoja,

Hvala vam za svaku vašu povrjedu,

Hvala za svaku vašu prolivenu suzu!

    Čini mi se kako niste ni svjesni, a vjerojatno još niste, koliko ste nam i što ste nam darovali?

PONOS,

SAMOPOUZDANJE,

SAMOSVJESNOST…

I IZNAD SVEGA  DOMOLJUBLJE KOJE NAM JE   NARASLO DO SVEMIRA.

„Mali jesmo  a’l nas ima!
Prkosimo uvijek svima.
I igramo iz inata,
to je zemlja nas Hrvata!“

‒Bože moj dragi, tko će izdržati svu ovu nagomilanu radost!? Tko će dočekati povratak naših momaka?

Stalno pogledavam na sat, stalno brojim i sate… i minute…

‒Ti, moja Lucija, k’o kakva šiparica kada se sprema na prvi randevu.

‒Ali, kako ti možeš biti tako smirena, moja Monika? Poda mnom kao da gmiže milijun mrava. Nervozna sam i nemam mira. Tko će izdržati ovo čekanje, majko moja mila?

Moram, moram „ubiti“ ovo vrijeme koje je još preostalo do njihovog dolaska. Moram!  

A pisati-ne mogu.

Raditi nešto-još manje.

I što, onda mogu ?

Mogu, mogu… Mogu samo čekati i zahvaljivati se dragom Bogu. Jer, nema tuge, nema žaljenja, nema nikakve nesreće koju neki najavljuju, u naručenim medijskim napadima.
‒Pucanj je to u prazno, draga moja!. Uzalud i nemušto zavijanje njihovog slabašnog vučjeg čopora. Uzalud i lajanje na naše Zvijezde sve te gomile, tih malenih ispod zvijezda.

‒ Pa kakve nesreće? O kakvoj to oni nesreći lupetaju? Ta, nesretni su, upravo oni, koji nam nesreću i priželjkuju. Ali, eto ih tamo! Neka se sami bore i sa svojim nesrećama i sa svojim kompleksima.

A što si se ti, odjedanput, ušutjela?  Pa mi smo, mi HRVATI, nas nešto oko četiri milijuna duša,

svjetski   DOPRVACI.

Mi smo srebreni ZLATNOG sjaja.

DRUGI NA SVIJETU!!!

Što bi dali Danci, Nijemci, Englezi, Argentinci, što Urugvaj, Brazil, Island, Rusija, Španjolska, Portugal i Italija, da su na našem mjestu?

‒Imaš pravo! Mi nemamo, niti itko od nas ima, ikakav razlog za žaljenje. Treba biti skroman. Onakav kakav je naš, zlata vrijedan Zlatko Dalić.

Pa tko je još imao ovakve dečke??? Tko još na svijetu ima genijalnog Modrića, Perišića, Subašića, Lovrena, Raketića ,Kalinića, Rebića, Badelja, Kramarića, Vidu, Vrsaljka, Mandžukića,Strnića, Brozovića?

‒ Vele neki, nakon ove naše euforije, da „luđeg naroda nema od nas Hrvata“. I neka, neka vele! Daj Bože da nas to „ludilo“ nikad ne napusti!

Jer „ako srca nema, ako tog naboja ljubavi i „ludila“ nema, uzalud sve drugo“.

Bili smo i sada i ostali smo jedno … Jedno srce, jedna duša. Od Moskve preko Mostara, Jajca, Širokog Brijega, Dubrovnika, Splita, Osijeka,  Zadra, Karlovca, Omiša, Varaždina, Imotskog, Livna, do Stuttgarta, Sydneya, Buenos Airesa, Zagreba“.

‒Oh, Bože moj, kako nam je lijepo bilo!?

Koliko smo, cijelo to vrijeme  bili ponosni na naše momke?

Eto, to  je ono što svi moramo pamtiti i zapamtiti! To je ono što je Hrvatskoj trebalo i treba!

Malo sklada kao sada. Malo veselja, malo sreće i puno zajedništva. Kao i sada.  

Zato, nema mjesta tugovanju niti žalosti. Jer, slavlje se nastavlja… Slave se naši šampioni.  Naši srebreni, ali nama i za nas, Zlatni dečki.

    Obogatili su nas. Uzvisili su nas. Učinili su nas velikim. I sposobnim  za sve izazove koji su pred nama i koji nas čekaju.

Mir, radost, ljubav, strpljenje, vjernost, poniznost – vrline koje su cijelo prvenstvo krasile ovu našu predivnu momčad. Pa, onaj  mir, ona vjera, ona kultura koja je zračila iz svih njih, a posebice iz našeg izbornika.  

A TKO TO JOŠ IMA?

    Veličanstven u tom svom miru i skromnosti, iako po prvi put  poražen, smiren i nasmijan izlazi  pred Svijet, i čestita svima. I svojim protivnicima na pobjedi i svojim dečkima na veličanstvenoj igri.  

 „Jer Hrvatska reprezentacija na ovom je prvenstvu pokazala nadnaravnu snagu  koju Bog daruje samo malenima, a koju želi dati cijelom hrvatskom narodu zbog njegove poniznosti i vjernosti kroz stoljeća“.

‒ Ne boj se malo stado.

Ja ću pobijediti pomoću vas,

moja mala djeco!

TRI, ZAREZ DEVET MILIJARDI LJUDI GLEDALO JE OVU ZADNJU,FINALNU UTAKMICU.

I SVI SU NAVIJALI ZA NAS.

Za nas su   navijali i Paul Nicolier, brat Jean Michela Nicoliera, francuskog dragovoljca HOS-a koji je ubijen na Ovčari, kao i njegova majka Lyliane koji su nakon Jeanove smrti Hrvatsku prigrlili kao svoju Domovinu.

 “Vi ste Hrvatska: srce junaka i osmijeh pobjednika” – poručila je u subotu Hrvatska vojska reprezentativcima i izborniku Zlatku Daliću, uoči povijesne finalne utakmice Svjetskoga nogometnog prvenstva u Rusiji.“

„Naš  je Vida bećarina prava,
Kad on igra, ne boli nas glava!
Protivnike k’o od šale mlati
Pjevaj sine :

ZIVJELI HRVATI !!!

Eto, za nas je navijala bećarcem i jedna Vesna.  

I STOTINE  MILIJUNA LJUDI

DILJEM SVIJETA…

• Tako se, primjerice, jedan bangladeški novinar ustao za vrijeme konferencije hrvatskog izbornika Zlatka Dalića i poručio kako je Bangladeš, koji ima 150 milijuna stanovnika, do sada navijao za Brazil, no od sada je Hrvatska na prvom mjestu….
• Amerikanci koji obožavaju ‘underdog’ priče, već danima pišu o nevjerojatnom podvigu ‘malene Hrvatske’ koja daje nadu da je u životu sve moguće.
• Prije nekoliko dana New York Times je pisao o “hrvatskoj reprezentaciji kao modernom čudu”.
• Hvale nas Nijemci, Portugalci, Španjolci, Skandinavci premda smo s turnira poslali kući Island i Dansku.
• Engleski novinar BBC-ja iz Londona progovorio i iskazao poštovanje  Daliću i Hrvatskoj, tako što je na posljednjoj pressici prije završne utakmicu progovorio na hrvatskom jeziku:

‒Svi smo vidjeli snimke iz Hrvatske nakon zadnje dvije pobjede. Ako hrvatska sutra pobijedi, čini mi se da bi zemlja mogla eksplodirati od sreće i uzrokovati neki seizmički događaj, brine li vas to?

– To nas veseli. Mi vidimo samo djelić onoga što je u Hrvatskoj. Presretni smo kada vidimo da smo hrvatski narod učinili sretnim pored svih tegoba. Hrvatski narod je zaboravio na probleme i nedaće. Zadnjih 25 dana žive ponosno i sretno, u tolikoj euforiji. I bez obzira dobili ili izgubili, bit će taj veliki seizmički poremećaj i to je jedan od naših glavnih motiva.   

Ovo je vrijeme koje smo zaslužili. Nema većeg trenutka u životu sportaša od ovoga i rekao sam dečkima neka uživaju. Cijeli svijet će ih gledati

‒  poručio je uoči finala hrvatski izbornik Zlatko Dalić.

A nakon rezultata 2:4 u susretu s Francuskom, Hrvatska je postala moralni pobjednik i pokazala se kao najdostojanstveniji gubitnik svih vremena.

Mirna i puna poštovanja za protivnika.

A naša predsjednica?!

„Kolinda Grabar Kitarović sinoć je na finalu Svjetskoga prvenstva uspjela postati “zvijezda showa” iako nije zaigrala. Sve je, i zlato i srebro i tko je trebao osvojiti, a tko ne, palo u drugi plan. Društvene mreže  su gorjele od pozitivnih komentara, a video u kojemu pokisla Predsjednica u dresu, poput ucviljene majke, briše suze s lica Luki Modriću, obišao je svijet“.

“Kolinda, budi moj vođa!”

*

“Riječima se ne može opisati što je ovime podarila milijunima ljudi koji su bili uz nju”.

*

“Bilo bi lijepo kad bi na svijetu bilo više žena vođa poput hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Koja sve voli kao majka…”.

*

“Ne znam mnogo o hrvatskoj Predsjednici, ali žena stoji tamo na kiši koja lije i puca od ponosa. To je sjajno!”

*
“Sinoć je pobjednica bila hrvatska Predsjednica. U dresu, po kiši, plače, uništena frizura, a nju baš briga!”

*

„Najbolja scena na svjetskom kupu: kiša koja pljušti, nigdje kišobrana, a Kolinda Grabar-Kitarović grli svakog igrača, kako Hrvatske tako Francuske, iako je Hrvatska upravo izgubila. Tako čisto emocionalno i toplo! Bez politike, samo sport!“

Pišu joj iz cijelog svijeta oduševljeni komentatori.    

   Od Indije do SAD-a, od Švedske do Afrike, svi su puni hvale za hrvatsku Predsjednicu. Njeno zdušno i puno emocija navijanje za reprezentaciju, te njen privatni put u Rusiju, plaćen iz njenog džepa, putovanje ekonomskom klasom, druženje s nogometašima u svlačionici, sve je to ostavilo dojam na svjetsku javnost – i to vrlo, vrlo snažan i pozitivan dojam.

I ne samo na svjetsku javnost i medije.

I Macron i Putin su slijedili njezin primjer

i posjetili nogometaše u svlačionici.

A Rusima pak nije promaklo da je poslala video-zahvalu organizatorima na ruskom jeziku.   

Osvojila je srca i naših navijača i navijača iz cijelog svijeta…

• Hrvatska predsjednica djeluje dostojanstveno i u porazu dok grli sve igrače“ i “ iz ovog je izašla kao pobjednik: dres, kiša, suze, uništena frizura, nju nije briga.
• Rijetko je vidjeti političara u ovako neformalnom izdanju.
• Bila je i jedina koja je pjevala himnu svoje zemlje i koja se usudila obući navijačku opremu.

• Francuzi su prvaci svijeta, ali su Hrvati

SRCE SVIJETA, poručuje i jedna Japanka.

• Hrvatska igra najbolji nogomet na Svjetskom prvenstvu u Rusiji,
• Hrvatska je najbolja reprezentacija na Svjetskom prvenstvu u Rusiji,
• Hrvatska je najsportskija nacija,   
• Svjetski naklon maloj-velikoj Hrvatskoj bez imalo rezervi i s puno divljenja svemu što smo pokazali protiv Nigerije i posebno protiv Argentine i njezinog najvećeg svjetskog umjetnika.
• Hrvatska protiv zemalja koje zajedno imaju preko 50 puta više stanovnika i Hrvatska s prepoznatljivim navijačima, koji na svakom koraku pokazuju pripadnost, zajedništvo i povezanost sa zemljom čije identifikacijske oznake nose.

IMA NAS, IMA!   

Prema procjeni policije oko 550.000 navijača okupilo se na trasi od zagrebačke zračne luke „Dr. Franjo Tuđman“ do Trga bana Jelačića kako bi dočekali i pozdravili nogometaše, koji su osvajanjem drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, ostvarili najveći uspjeh u povijesti hrvatskog sporta.

Hrvatsko srebro, nakon  finala Svjetskog prvenstva, slavi se diljem Hrvatske i svijeta

„Ponosan sam na sve Vas. Živjeli smo 55 dana kao jedna velika obitelj, igrali smo za naše obitelji, našu Hrvatsku, naše branitelje, ponosno nosili Hrvatski dres! Hvala svima Vama koji ste navijali i bili uz nas, istaknuo je Dalić pod čijim su vodstvom Vatreni ostvarili povijesni uspjeh – došli do finala i postali viceprvaci svijeta“, izjavio  je izbornik Zlatko Dalić  nakon osvajanja srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. 

Opet, a ne znam po koji put, gledam snimke finala.  

A kakvi su to prizori, Bože moj dragi!? Gorio je cijeli stadion. Gorjela je cijela Hrvatska i cijeli svijet.

I svaki mi put oči zasuze.

Plače Vrsajko, plače Lovren. Plače i  Dalić. Plačem i ja.

A tek naši navijači?   I oni u Rusiji i oni ovdje, u HRVATSKOJ.

„Zato će naši srebrni Vatreni, naši Doprvaci svijeta, živjeti u našim srcima dok smo živi. Suze najboljeg igrača Svjetskog prvenstva Luke Modrića i ‘izbornika svih izbornika’ Zlatka Dalića, Rakitićevo mobiliziranje svih Hrvata u svijetu, Subašićeve herojske obrane, Lovrenovu srčanost, Rebićevu borbenost, Vrsaljkovu neumornost, Mandžinu požrtvovnost, Vidinu neviđenu volju, Brozovićva čelična pluća, Perišićeve minijature i poteze, Strinićeve utakmice karijere, a ove njihove vrline, neka zauvijek žive u nama“.

‒Bože, Bože dragi, koliko je samo ljubavi prema Hrvatskoj i hrvatskoj reprezentaciji u cijelom ovome mom narodu? Koliko emocija zatomljeno TIJEKOM OVIH DUGIH DVADESETAK GODINA?  

A onda sve to, odjedanput izbilo, svom svojom snagom:

„Hrvati su u Svijet poslali OLUJU HRVATSTVA i osvojili Svijet srcem na igralistu i u Kolindinim zagrljajima! Hvala nogometnim vitezovima i veličanstvenoj Predsjednici!

Poručuje i jedan naš Ivan.

‒A znaš li ti, moja Monika, da se zbog naših Vatrenih,  prekidaju  i svadbe i svadbeni običaji?

 ‒Onda je to, sigurna sam, na nekoj našoj hrvatskoj svadbi. Jel’da, najprije iščekivanje u  tišini, a onda… euforija!!! I kao i uvijek dosad, pjesma, skakanje od radosti, vriska, veselje… A pjesmama nema kraja!

„Neka pati kome smeta, Hrvatska je prvak svijeta!“.

„Pa kako sve ovo objasnit, ka čovik čoviku,  nekom tuđem čoviku???“, pita mene moj susjed, stari šjor Ive.

Pa lako, lako!!!

MI SMO HRVATI UVIJEK SPREMNI

U BOJ, U BOJ,

ZA NAROD SVOJ!

„Još jednom je obranio Subašić  … i doveo nas do vrata Raja.

A sada: Rakitiiiiiiiiić! Rakkkittićććć!“,  viče i Drago Ćosić.

‒Svaka Vam čast, gospodine Ćosiću! Tako se navija za našu Hrvatsku i za naše VATRENE!

Vera Primorac/Hrvatsko nebo