Ivan Botica: Kormilo kao toljaga

Sada je sasvim jasno ili barem bi donekle trebalo biti jasno, da su na ovim prostorima toplog Jadrana, rukavca nijansu hladnijeg Mediterana, iskristalizirane  neke jasnoće i činjenice. Trebalo je podosta vremena ali su rezultati potkrijepljeni činjnicama tu ispred nas. Na ovim prostorima obitava nekoliko, točnije, tri vrste Hrvata. Reći ćete, nije li to prebrojavanje ili ne daj Bože zametak i klica nekog fundamentalizma!? Ne, nego je to način i obrazac svjesnog i podsvjesnog djelovanja u narodu.

Krenimo redom, prva skupina  koja se preoblikovala u nakupinu AntiHrvata.. dakle pod:

a) Antihrvati, tko su antihrvati? – to su mahom politički Jugoslaveni, zaljubljenici u propalu mastodonsku državu, tamnicu naroda. Svojih se  korijena srame i izrazito se trude ih zanijekati. Ono čime se ponose je potenciranje  svima ostalima svoj nekakav  globalizam i humanizam!? Što je naravno paradoks i stoji u  čistoj suprotnosti, znajuči tko su im uzori i matrice djelovanja.

Ono što je najtragičnije da su pripadnici ove skupine najbrojniji i prepoznati kao uhljebnička klika u državi čijih se znamenja doslovno stide. Dakle moralne nakaze koji žive na grbači države koju duboko preziru.

Uglavnom se radi o izrazito narcisoidno obojenim bićima kojima ni na kraj pameti nije opće narodno dobro, jer ga tek ponekad spomenu kao nekakav ukras, shodno situaciji koja je trenutno u fokusu zbivanja. Njihova jedina i glavna preokupacija je ostanak na vlasti i zadržavanje pozicija moći.

b) Poluhrvati – Tko su oni? To su osebujni pripadnici skupine koja misli o sebi i svom osobnom probitku. Tako da se podosta preklapaju sa prethodnom skupinom. Krasi ih pasivnost i obamrlost pri samoj pomisli da moraju u više navrata ponoviti riječi:

-Ljubi svoju zemlju, tu sagradi dom i ponosno po njoj hodaj..

E tu započinju problemi, oni bi pjevali ali ne smiju, nekako im to sve miriše na ekstremizam!!? Naravno da je to čisti mazohizam i ‘ekstaza’ vlastite nemoći i boli.

I sada dolazimo na skupinu:

c) Hrvati – U svojoj vlastitoj državi, gurnuti su na margine svih mogućih zbivanja. Šikanira ih se i maltretira stalnim predbacivanjem o navodnpj njihovoj zadojenosti fašizmm!? Pa taj isti strah rješavaju na način i preventivnim isključivanjem električne energije?? Kao takvi nisu podobni niti čak sposobni se približiti skupinama a) i b).

A što  ovoj skupini nedostaje?

Nedostaje joj ništa. Hrvatska sirotinja je ovu državu obranila i stvorila, za Domovinu je robijala od Golog otoka preko Lepoglave do Stajićeva i Sremske Mitrovice. Svoju snagu crpe i crpili su iz svoje ljubavi prema Katoličkoj Crkvi i njenim vrednotama.

I tako godine Gospodnje 2018. sa tugom i sjetom možemo mirno konstatirati da kao narod nemamo onu matricu jedinstva u sebi koja bi trebala biti kanalizirana u smjeru razvitka države. Ali kako državu graditi u nedostatku  kormilara broda i nacije,  gdje jedan dio opasno prijeti nasukavanjem tog istog na hridi ‘regionske luke’!? Jalni i puni bijesa, misleći prvenstveno i samo o svojoj stražnjici, postadosmo stražnjica Europe.

Ivan Botica /Hrvatsko nebo