‘Nema rata, nema pravog mira’ – Analiza laži Carmela Agiusa

https://www.vecernji.ba/vijesti/nema-rata-ali-ni-pravog-mira-posebno-u-bih-1260281

Vidi ovog masonskog sorosevskog egzekutzora, rasističkog fundamentalista koji nije bio kadar osigurati pošteno suđenje generalu Praljku i ostalima, i po tome su on i njegov sud gori od suda Hitlerovog trećeg reicha, jer je sud tog istog Hitlerovog trećeg reicha osigurao poštenije suđenje za paljenje Reichstaga nego što su ga u Haagu imali Prlić, Stojić, Praljak, Petković, Ćorić i Pušić. pa je tako čelnik bugarskih komunista Georgi Dimitrov dobio oslobađajuću presudu, a što u slučaju šestorke jednostavno nije bilo moguće, i to samo iz razloga jer je haški sud rasistički a s pravdom ima manje veze nego sud Hitlerova zločinačkog režima.

Počnimo od početka secirati navedeno u ovom članku:

1. Činjenica da je ovaj sorosevski egzekutor dobio nekakvu nagradu od udruge koja se zove “Centar za mir i multietničku saradnju”. Na prvi pogled, sve divno i politički korektno, a kad se zagrebe ispod površine vidi se da je riječ o jednoj ekstremno islamsko-fundamentalističkoj grupaciji ne čijem čelu se nalazi notorni velikobošnjački političar i ratni gradonačelnik Mostara  Safet Oručević. Kako to da su mu baš oni dali nagradu? Činjenica da je ista ta udruga prošle godine, 14. srpnja, dodjelila ovu nagradu Stjepanu Mesiću govori dovoljno sam za sebe.

2. Agius kaže: . Godinama je Tribunal bio meta sustavnih i negativnih kampanja, motiviranih izričito politikom i nacionalizmom”

I hop, evo nas opet u pohodu protiv “hudog” nacionalizma.

Nacionalizam je inače, najprirodnija i najplemenitija ideologija današnjeg čovječanstva, a ovakvi poput Agiusa koji u sebi imaju i nešto komunističko i nešto nacističko i nešto kvaziliberalno namjerno taj pojam brkaju s pojmovima koji su puno prispodobiviji upravo njima, rasizam, šovinizam, nacizam, komunizam. Po haškom sudu, gdje su oni zapravo sudili Hrvatima iz BiH za nacionalizam, kao lajt-motiv tih presuda proteže se teza “Oni su nacionalnom davali prednost pred univerzalnim”. Po toj definiciji svi vi koji ste na zadnjem svjetskom prvenstvu navijali za Hrvatsku zato jer ste Hrvat i Hrvatica ste “nacionalisti” po onome kako oni tumače taj pojam. Na istom toim svjetskom prvenstvu vidjeli smo kompletnu brazilsku reprezentaciju kako drži ruku na srcu dok svira brazilska himna

Po jednom drugom Sorosevcu, suradniku haškog tužiteljstva i svjedoku-krivokletniku Žarku Puhovskom, držanje ruke na srcu dok se intonira nacionalna himna znak je pripadnosti HDZ-u. E sad, valjalo bi pročešljati registar članova HDZ-a pa vidjeti kad su se to Neymar, Paulinho, Willian, Marcelo, Jesus, Couthino i ostali upisali u HDZ. Nije nemoguće da je obavijest o članstvu Neymara i društva u HDZ-u Puhovskom dostavio još jedan “istinoljubac” Stjepan Mesić, koji je 1992. bio glavni tajnik HDZ-a i kao takav za Puhovskog vjerojatno relevantan izvor informacija.

Što tek reći o pozdravu koji prati izvođenje meksičke nacionalne himne na velikim turnirima?

Po Puhovskom, ovo je valjda ekstremno krilo HDZ-a, i još samo fali da uskrsne Josip Boljkovac i da kaže kako su tri Meksikanca 1991. ispaliliu armbrust na Borovo selo pa je eto tako počeo rat, ili da Sefer Halilović u Direktivi patriotske lige od 25. veljače 1992. navede Meksikance kao neprijatelje muslimanskog naroda.

Dakle, u ovom intervjuu antihrvatskog rasista i šovinista Carmela Agiusa možda je bitnije ono što se ne spominje nego ono što se spominje. Naime, nigdje nema termina “prihvaćanje presuda” nego postoji, i to samo na jednom mjestu, termin “prihvaćanje pravde”. Dakle, ja ne smjeram upadati u takve fiškalske zamke, jer je jasno da je ono što Agius smatra “pravdom” zapravo ono što je zapisano u haškim presudama. Među tim presudama je i nepravomoćna Šešelju, iz čijeg obrazloženja jednostavno strši jedna rečenica:

” Prije svega, Vijeće je prihvatilo da širenje nacionalističke ideologije nije samo po sebi zločinačko.”

(Izvor: str 11. http://www.icty.org/…/seselj/tjug/bcs/160331_judgement_summ… )

S obzirom na činjenicu da nigdje u pravomoćnoj presudi Šešelju ova rečenica nije stavljena van snage, ona je postala pravomoćno dosuđena činjenica. A Agius koji svojim napadom na nacionalizam kao takav, koji sam po sebi nije zločinački, zapravo ni sam ne priznaje hašku “pravdu”, odnosno, očito je priznaje do one mjere koja njemu odgovara.

3. Agius kaže: Nažalost, bilo je i ostaje teško za neke da prihvate da osude pojedinaca za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti nisu značile osuđivanje njihove zemlje ili vlade, a još manje ljudi ili iste etničke grupe”

Ovo je totalno bolesna laž. Naime, već presudom u predmetu Naletilić-Martinović Republika Hrvatska i Hrvatska vojska peroiglašeni su “okupacijskom silom u BiH”. Presudom šestorci haški sud je samo potvrdio tu prijesnu i bolesnu laž. Još puno prije toga, u žalbenom procesu u predmetu Aleksovski, žalbeno vijeće kojem je na čelu bio britanski liberal i još jedan anti-hrvatski rasist i šovinist Richard May, preinačilo je stav raspravnog vijeća o međunarodnom sukobu, odnosno donijelo zaključak da se postupanje u zatvoru Kaonik odigralo u kontekstu rata između Hrvatske i BiH. Kasnije je taj nalaz samo dalje prenesen u predmete Blaškić, Kordić-Čerkez, Naletilić-Martinović i Prlić i ostali. U isto vrijeme, haški sud koji je u predmetima Tadić i Brđanin (nepravomoćne presude) utvrdio da je postojao međunarodni sukob između Srbije/SRJ i BiH, barem do svibnja 1992. (Tadić) odnosno do kraja 1992. (Brđanin) u kasnijim suđenjima, u bitnim predmetima (Krajišnik, Plavšić, Karadžić, Mladić), povukao je taj nalaz, i praktički je dosuđeno da Srbija nema veze ne samo sa zločinima u BiH, nego uopće s ratnim sukobom u BiH.

I sve se to dogodilo dok je Agius bio na čelu suda, koji je jednostavno prikrio činjenicu o umješanosti Srbije u rat u BiH, a iz čega je vidljivo da tadašnji predsjednik suda Carmel Agius ne samo što nije poštovao praksu, odnosno ranije presude haškog suda u međunarodnom sukobu između Srbije i BiH, nego ni svoju vlastitu presudu, jer je upravo on, Carmel Agius, bio na čelu raspravnog vijeća koje je u predmetu Brđanin donijelo zaključak o međunarodnom sukobu između Srbije i BiH i to “najmanje do kraja 1992. a izvjesno i kasnije”.

Osim navedenog, Hrvatska je u presudi šestorci presuđena za pokušaj secesije a zatim i aneksije dijela BiH.

Dakle, Agius besramno laže, jer kad kaže “… nisu značile osuđivanje njihove zemlje ili vlade, a još manje ljudi ili iste etničke grupe..” onda je morao dodati “osim ako govorimo o Hrvatskoj kao državi, hrvatskoj vladi, Hrvatima kao takvima i hrvatskom narodu u cjelini”. Tek tad to bi bila istina.

A o tome da ovakvi anti-hrvatski rasisti i šovinisti nemaju nikakvog srama govori i zadnja izjava:

4. Agius kaže: “Vidio sam također kako se kontinuirano negiraju najteži zločini iako ih je Tribunal više puta utvrdio”

Jedini koji je negirao najteže zločine bio je upravo haški sud na čijem čelu od prvog do zadnjeg dana sjede anti-hrvatski rasisti i šovinisti, a u čijem tužiteljstvu od prvog dana sjede teški i zadrti anti-hrvatski rasisti i šovinisti.

Isti su negirali najteže zločine nad Hrvatima u Hrvatskoj: Vukovar, Voćin, Baćin, Škabrnja, Nadin, Široka Kula, Četekovci, Čojlug, Balinci, Glinsko Novo Selo, Joševica i još cijeli niz hrvatskih gradova i sela u kojima su Hrvati ubijani na najsvirepije načine, kao ni progon pola milijuna Hrvata sa svojih ognjišta uništavanje i bezobzirno razaranje hrvatskih gradova, pljačku i uništavanje kulturnog blaga itd.

Niti jedan general tzv. JNA kojin je odgovoran za ove zločine uopće nije ni izveden kao optuženik pred taj rasistički i šovinistički anti-hrvatski sud.

Isto tako, ovaj sud je totalno negirao brutalne genocidne zločine koje su nad Hrvatima u BiH počinili Muslimani u mjestima:
Trusina, Grabovica, Uzdol, Doljani, Hudotsko, Gračanica, Križančevo selo, Jurići, Stipića livade, Orlište, Buščak, Jukići, Bjelovčina, Vrca, Radešine, Mrkosoci, Žitače, Čelebići, Donja Orahovica, Trešnjevica, Rodoč, Bistrica, Bojska, Sebešić, Vučipolje-Kaići, Crnići, Kandija, Garački Podovi, Kloster, Goruše, Humac, Zanesovići, Rosulje, Udurlije, Miletići, Maline-Bikoši, Podovi, Ovnak, Grahovčići, Dolac-Bila, Čukle, Brajkovići, Krpeljići, Orašac, Zenepići, Pribilovići, Šenkovići, Petačići-Budačići, Kasapovići, Kopila, Dusina, Fojnica, Buhine Kuće, Kiseljak, Prosje, Putiš-Kuber, Busovačke staje, Šarići, Orahovo, Bilalovac, Gojkovac, Nezirovići, Tomići., Hasanbari, Novakovići, Šušanj i još na desetine ovakvih mjesta koje je teško sve nabrojati, a uz sve to etničko čišćenje od Hrvata općina Vareš, Kakanj, Zenica, Travnik, Bugojno, Fojnica, Jablanica, Konjic, pa 331 logora u kojima su bile zatočena 14 444 Hrvata, ubijeno 121 malodobno dijete, ubijeno najmanje 1051 civila i najmanje 632 ratna zarobljenika HVO-a.

Činjenica koju sam spomenuo je da je u suđenjima Hrvatima za zločine protiv Muslimana (a kojih je bilo bar 5 puta manje nego zločina Muslimana nad Hrvatima) u 5 predmeta dosuđeno postojanje međunarodnog sukoba između Hrvatske i BiH. A postojanje međunarodnog sukoba uvjet je za primjenu članka 2 statuta, odnosno da se optuženicima može suditi za kršenje Ženevske konvencije iz 1949. godine, odnosno da se žrtvama prizna status žrtvama povrede Ženevske konvencije koja ih samim time štiti. Isto tako je činjenica da u suđenjima Muslimanima za zločine nad Hrvatima (Hadžihasanović-Kubura-Alagić, Halilović, Delić) nije dosuđeno postojanje međunarodnog sukoba, štoviše, u presudi u predmetu Hadžihasanović-Kubura (Alagić je u međuvremenu umro) u paragrafima 27. i 28. izrijekom stoji da je riječ o unutarnjem sukobu. Ove neoborive činjenice dovele su do rasističkog i šovinističkog zaključka koji je postao praksom haškog suda, a prema kojoj:

a) Hrvatima se može suditi za povredu Ženevske konvencije dok se Muslimanima ne može suditi za istu stvar unutar istog sukoba

b) Muslimanski civili su subjekti koje štiti Ženevska konvencija dok u isto vrijeme, u istom sukobu, hrvatski civili nisu subjekti koje štiti Ženevska konvencija.

Ovo je rasizam po definiciji, i pitanje je bi li ga se čak i zloglasni Hitler usudio ovako jasno i otvoreno definirati kao što je to učinila rasistička žgadija s haškog suda.

Kad bi Agius bio normalan, odnosno kad bio bio nacionalist, tad bi shvaćao da po kriterijima nacionalizma svaka nacija vrijedi jednako, i da se prema svakoj naciji treba odnositi s istim poštovanjem i prema jednakim kriterijima, a ne ovako rasistički, za jedne jedan a za druge drugi kriterij.

Jer, kad se sudi Hrvaima iz BiH onda je osnovna teza da su “Tuđman i Milošević htjeli djeliti Bosnu” a kad se sudi Srbima iz BiH onda je razlog rata drugi, onaj pravi “Srbi su htjeli stvoriti veliku Srbiju na zapadnim, granicama Karlobag – Karlovac – Virovitica”.

Muslimani i Hrvati zarate u BiH i Muslimani pobiju najmanje 5 puta više civila i ratnih zarobljenika, na najmanje pet puta svirepiji način, i protjeraju najmanje pet puta više Hrvata nego suprotno, i onda za to dobiju ukupno 5 i pol godina zatvora, a Hrvati ukupno 268 godina zatvora.

Na kraju krajeva, sama Carla Del Ponte u svojoj knjizi “Lov” navodi da je u haškom tužiteljstvu bila praksa Srbe nazivati “kurvinim sinovima” a Hrvate “podlim kurvinim sinovima” dok se Muslimane uopće ne spominje, pa i to dovoljno govori o jednon rasističkoj i šovinističkoj anti-hrvatskoj histeriji u tom sramnom sudištu.

A sve zato jer haški sud vode liberali a ne nacionalisti. Vidjeli smo na svjetskom prvenstvu zašto je nacionalizam najbolja i najprirodnija ideologija čovječanstva. Svi sjede ne tribinama u dresovima svojh nacionalnih boja, pomješani, jedni kraj drugih, i sve bez jednog incidenta. Vidjeli smo nerjetko scenu dvojice ljudi, jedan kraj drugog, u različitim dresovima gdje jedan od radosti vrišti a drugi u suzama tuguje. Vole ljudi svoju državu i svoju naciju, kao svi pravi nacionalisti, a isto tako poštuju tuđu državu i tuđu naciju, također kao svi pravi nacionalisti.

Netko će pitati, pa zašto onda ima toliko ratova, sukoba, nepravde, gladi, zla općenito?

Pa upravo zato jer nacionalizam nije glavna ideologija čovječanstva. Jer, kao što kaže jedna presuda haškog suda, “širenje nacionalističke ideologije samo po sebi ne predstavlja zločin”. Zločine proizvode oni koji su orijentirani anti-nacionalistički, a to su u prvom redu sotonisti i ateisti, i to svih vrsta, rasisti i šovinisti, nacisti i komunisti, fašisti i socijalisti, pseudo-liberali i anarhisti i slična žgadija…

Predrag Nebihi/Hrvatsko nebo