D.Pešorda: Jugoslavenski intelektualci

U svom je Tjednom pregledu hrvatske političke gluposti lucidni analitičar hrvatske društvenopolitičke scene Marcel Holjevac dotaknuo iznimno važno pitanje suvremenog hrvatskog društva. Svoju analizu ponašanja i djelovanja hrvatskih intelektualaca sažeo je u britku konstataciju: ”Što hrvatski intelektualci misle, to srpski četnici otvoreno govore”. Holjevac skida kvaziintelektualni celofan s izjava svih tih naših tomića, dežulovića, tomića, pavičića, ivančića, puhovskih, blagonića, markovina, jakovina, pilsela, duhačeka i svog tog jugoslavenskog, hm, da sad baš ne rimujem – cvijeća… I ono što ispod izviri, dijagnosticira Holjevac, jest gol četnik, Vojislav Šešelj, Aleksandar Vučić, Aleksandar Vulin i slični.

  Uspjesi hrvatske nogometne vrste na Svjetskom prvenstvu u Rusiji te nacionalna euforija koja ih prati izvlače iz te ”poštene inteligencije” ono najgore. Kao što zla nevjesta iz Šume Striborove ne može skriti svoj zmijski jezik kada se iz svračjih jaja počnu izlaziti svračići tako oni ne mogu skriti svoju mržnju spram Hrvatske u trenucima kada Hrvatska slavi i kada joj dobro ide. U bilo čemu. Kada su hrvatski generali oslobođeni u Haagu, što je narod bučno proslavio, od bijesa je raspamećeni Viktor Ivančić urlikao: ”Karajte me karirano!”. Prevelika količina hrvatskih grbova u javnosti nesretnog Ivančića očito asocira na ”karirano karanje”. U glavu ili negdje drugdje, to samo on zna. Kako li se ”pokarano” tek osjeća ovih dana!

 Biseri protuhrvatskih laprdala ponekad su smiješni, ponekad bolesni, uvijek maliciozni. Kako razumjeti da postariji gospodin, ugledni javnik i sveučilišni profesor filozofije na temelju činjenice da u hrvatskoj reprezentaciji nema crnaca zaključuje da bi tu moglo biti rasizma i fašizma!? Kako razumjeti da drugi doktor znanosti, uposlenik HAZU-a, sipa prostačke, seksističke upise na Facebooku, primitivno vrijeđa institucije države koja mu je omogućila da dobro živi ne radeći ništa korisno!? Nema se tu, zapravo, što razumjeti: to kulja jugonacistički, barbarogenijski bijes kroz šupljikavi premaz balkanskog poluinteligenta. Najveći primitivci u ovoj zemlji su oni koji se kite silnom građanštinom. Kozaračkog pedigrea.

  Zato u svojoj sjajnoj analizi Marcel Holjevac ipak čini jednu grješku. Govori o manama ”hrvatskih intelektualaca”, a ti koje u svom tekstu apostrofira nisu hrvatski intelektualci. Nego u najboljem slučaju jugoslavenski. Politički ciljevi im se bitno ne razlikuju od velikosrpskih, samo im je pristup nešto uvijeniji. Dok ih ne razjari neki hrvatski uspjeh, kao sada uspjeh nogometne vrste. Oni intelektualci koji bazično uistinu jesu hrvatski, to jest osjećaju se pripadnicima hrvatskog naroda i hrvatske kulture, često imaju jedan drugi problem – nedostatak hrabrosti. Ili se povlače u svoje kule bjelokosne gdje se bave nekim uskim znanstvenim ili umjetničkim problemom ili prešutno priznaju prvenstvo jugoslavenskim nacionalistima. Ne suprotstavljaju se njihovu haračenju hrvatskom kulturom i zadovoljavaju se s mrvicama s njihove bogate trpeze. Oni pak koji se takvom stanju suprotstavljaju bivaju onemogućeni i isključeni.

 Svjetsko je nogometno prvenstvo u Rusiji završilo. Hrvatska je viceprvak svijeta, a Luka je Modrić  proglašen najboljim nogometašem svijeta. U zemlji se našim nogometašima priprema veličanstveni doček. Oni kojima se od Hrvatske okreće želudac sada su se pritajili, čekaju, tek im tu i tamo zmijski jezik pobjegne iz usta. Ali neće oni nas razočarati ni ovaj put. Dočim se malo oporave, krenut će rovariti, podmetati, izmišljati… Modrić i Lovren će opet postati suspektni tipovi, a HNS ”močvara”. Kad euforija splasne, krenut će ispiranje mozga u stilu: hrvatski nogomet je u krizi, HNS je korumpiran i nacionalistički, hitno treba nešto poduzeti, napraviti regionalnu ligu itd. Uspije li taj zbor podrugljivaca u svom naumu i preuzmu HNS, jedinu instituciju u Hrvatskoj gdje svi još drže ruku na srcu dok se svira nacionalna himna, svjedočit ćemo tomu kako se ruke nekih budućih reprezentativaca mlitavo spuštaju niz bok, kako Dinamo ”dobiva batine” u Nišu, kako se naša nogometna vrsta uporno ne uspijeva plasirati na europska i svjetska nogometna prvenstva…

  Zato ne dopustimo da ovaj nacionalni zanos, potaknut uspjesima naše nogometne vrste, s vremenom splasne i opet ga zamijeni apatija, nego ga pretvorimo u nešto trajno, u polog jedne zamašnije nacionalne obnove i novog početka. Uloga hrvatskih intelektualaca u toj obnovi je nezaobilazna. No, prije svega nužno je raščistiti tko hrvatski intelektualac uopće jest.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo