Zorica Vuković: Kad savjest zakukuriče…

Petrovo je u mom djetinjstvu bio dan kad smo dobivali svjedodžbe s kojima smo se, uglavnom, ponosili. Nakon toga cijela se obitelj skupljala kod tete i tetka jer je njihova župa bila posvećena svetom Petru i Pavlu. Bio je to susret s bratićima s kojima sam jurila u voćnjak na slasne trešnje, prolazeći pored tetina ružičnjaka u kojem su se raskošnim bojama i mirisima uznosile ruže  ogromnih, baršunastih cvjetova koje je kalamio moj tetak. To je bilo moje Petrovo.

Ribara s Galilejsko mora bolje sam upoznala kad me život dovoljno išibao i kad sam zastala i rekla: „Neka bude volja Tvoja, Gospodine.“ Tada sam redovito počela čitati Sveto pismo.

Uz brata Andriju, Šimun – Petar (Kefa na aramejskom jeziku) postao je prvi Isusov učenik, a kasnije i najvažniji suradnik. Bilo je to na obali mora u Betsaidi.  Isus je ugledao braću, idući obalom, pa je otišao k njima. Popeo se u Petrovu lađu i zamolio ga da se malo otisnu od obale. Sjeo je u lađu  i počeo poučavati o Kraljevstvu nebeskom mnoštvu koje se nalazilo na obali. Nakon poduke, rekao je Šimunu: „Otplovite na pučinu i bacite mreže!“  „Učitelju, cijelu smo se noć mučili i ništa nismo ulovili, ali na Tvoju riječ bacit ću mreže,“ s pouzdanjem će Šimun.

Ubrzo su obje lađe bile pune ribe da su gotovo potonule. Vidjevši to, Šimun je pao Isusu pred noge i rekao: „Idi od mene, Gospodine, grješan sam čovjek!“ Isus mu je odgovorio: „Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude,“ i pozvao je obojicu braće: „Pođite za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!“ Tako je počela Šimunovo obraćenje. Nije se dogodilo spektakularno i trenutno, već postepeno.

Nakon što su ga htjeli strmoglaviti sa stijene u Nazaretu, Isus se nastanio u Kafarnaumu, gradu koji je isto tako bio pored Galilejskog mora.  Time se ispunilo Izaijino proročanstvo koje kaže da će stanovnici Galileje, koji žive kraj mora, vidjeti Svjetlost Veliku. U Evanđeljima se spominje ozdravljenje Petrove punice baš u Kafarnaumu.

Kako je Isus učio u mjestima na Galilejskom moru, poslao je svoje učenike da otplove, a on je za njima došao, hodajući po moru. Učenici se uplašiše jer su mislili da je utvara. „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ Petar prihvati i reče: „Gospodine, ako si Ti, zapovjedi mi da dođem k Tebi po vodi!“ A on mu reče: „Dođi!“ I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: „Gospodine, spasi me!“ Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: „Malovjerni, zašto si posumnjao?“ Mt.

Jednom je Isus pitao svoje učenike: „Što ljudi govore, tko sam ja?“ Petar je odgovorio: „ Ti si Krist, Pomazanik Božji!“ Isus mu odgovori: „Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi  tijelo i krv nego Otac moj koji je na nebesima.“ Tom prilikom Isus mu povjerava Crkvu: „Ti si Petar, Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na  nebesima, a što odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.“ Mt.

No, do tog trenutka, Petar je morao puno naučiti.

Već slijedeća pouka završila je nezgodno za Petra. Kad je Isus počeo nagovještavati svoju smrt i tako pripremiti učenike za taj čas, Petar ga je odvraćao: „Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se Tebi ne smije dogoditi“. Isus mu reče: „Nosi se od mene , sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko.“ Mt.

Ali nije se stalo na tome. Na visokoj gori, u osami, Isus Petru, Ivanu i Jakovu pokazuje svoje Božanstvo u društvu Mojsija i Ilije. A Petar je opet poduzetan: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, Tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.“ Mt.

S Petrom Isus daje porez. Isus ga pita od koga ubiru porez kraljevi zemaljski, od svojih ili tuđih sinova. „Od tuđih,“ odgovori Petar. „Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe, uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se.“ Mt.

Tada se približio čas Judine izdaje.

„Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.“  Petar mu reče: „Gospodine, s Tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.“ A Isus će mu: „Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao, dok triput ne zatajiš da me poznaš.“ Lk.

I doista. Petra u dvorištu velikog svećenika prepozna sluškinja, a on zataji da je Isusov učenik. Zatim ga prepozna još netko, ali on i ovaj puta zataji.  ‘I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: „Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!“ a Petar će: „Čovječe, ne znam što govoriš!“ I umah, dok je on to još govorio, oglasi se pijetao. Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: „Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.“ I iziđe te gorko zaplaka.’ Lk.

U nedjeljno jutro, kad je Marija Magdalena dojavila apostolima, koji su se skupili u Gornjoj sobi, da je Isus uskrsnuo, Petar je prvi potrčao. Za njim je krenuo i Ivan koji je bio mlađi i koji je prvi stigao na grob. No nije ušao. Dao je prednost Petru.

Ivan u svom evanđelju opisuje jutro na obali Galilejskog mora kada im se ukazao uskrsli Isus. Tada je tri puta pitao Petra ljubi li ga. A Petar, nakon trećeg upita, ražalošćen,  prozbori: „Gospodine, Ti sve znaš! Tebi je poznato da Te volim.“ Kaže mu Isus: „Pasi ovce moje!“

„Zaista, zaista, kažem ti:

Dok si bio mlađi,

sam si se opasivao

i hodio kamo si htio;

ali kad ostariš,

raširit ćeš ruke

i drugi će te opasivati

i voditi kamo nećeš.“

Nakon silaska Duha Svetoga, na Pedesetnicu, Petar je učvrstio prvu Crkvu, propovijedao je radosnu vijest Židovima i poganima. Ispunjen snagom Duha Svetoga, više nije prijašnji čovjek. Sjeća se Isusovih riječi prema kojima će apostoli, činiti veća znamenja od onih koje je on činio. Petar liječi čovjeka hroma od rođenja, uskršava umrlu djevojku, govori pred više tisuća ljudi i oni se obraćaju. Stoga su ljudi „na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih.“ Dj.

No već u početku, počeli su progoni apostola. Jakov Zebedejev je ubijen, a Petra su zatvorili u tamnicu. Ali  „pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: ’Ustaj brzo!’ I spadoše mu verige s ruku. Anđeo mu reče: ’Opaši se i priveži obuću!’ On učini tako“. Dj.

Petar je spašen iz tamnice. Otišao je u Antiohiju, gdje su se učenici, prvi put u povijesti, prozvali kršćanima. Zbog djelovanja u Antiohiji, tamošnja ga Crkva smatra svojim prvim biskupom. Predaja govori da je nakon toga otišao u Rim i tamo navješćuje radosnu vijest tijekom 25 godina, pa Crkva vjeruje  da je Petar prvi papa, vrhovni svećenik.

Bio je optužen da je bacio uroke na jednu Neronovu ljubavnicu. Apokrifni spisi bilježe da je na  nagovor tamošnjih kršćana, odlučio pobjeći iz Rima kako bi izbjegao kaznu, ali mu se ukazao Isus. „Kamo ideš, Gospodine?“, pita ga Petar. „U Rim da me opet razapnu.“ Petar se vratio u Rim gdje je umro razapet na križ naglavce, na vlastito traženje. Nije se smatrao dostojnim umrijeti kao njegov Gospodin. Bilo je to oko 64. godine i zato ikonografija obilježava tzv. Petrov križ ili crux inversa (naopako okrenut križ).

Iznad njegova groba podignuta je Bazilika sv. Petra u 16. st. koja može primiti do 60 000 vjernika. Kupola Crkve sv. Petra izdiže se iznad glavnog oltara 120 m u vis. Iz kupole se pruža pogled u unutrašnjost Bazilike, ali i pogled na Rim.  Najbolji graditelji i umjetnici Italije radili su 120 godina kako bi usavršili Petrovu crkvu na čijem glavnom oltaru  papa, nasljednik sv. Petra, kao glava Crkve, služi sv. misu, objavljuje dogme i proglašava svetce. Čitava građevina duga je 211,15 m s trijemom. Svod je visok 44 m.

Tako je ova Bazilika postala mjestom gdje su se stvarno i duhovno ostvarile Isusove riječi:

„Ti si Petar,  Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na  nebesima, a što odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.“ Mt.

Sv. Petra se prikazuje s ključevima neba u ruci. Ponekad ga možemo vidjeti kako u ruci drži ribu. Time se hoće kazati da je sv. Petar bio ribar ljudskih duša. Zaštitnik je Crkve i Rima.

Mnogi su umjetnici, nadahnuti životom sv. Petra, stvorili kiparska, arhitektonska, likovna, književna djela… Među njima je i Nobelom okrunjen roman Henryka Sienkiewicza „Quo vadis Domine?“ Sienkiewicz je inspiraciju dobio kad je s prijateljem, u jednoj kapeli u Rimu,  vidio natpis Quo vadis. Hollywoodska filmska industrija  snimila je film po ovom romanu.

Zašto mi je drag sv. Petar? Zbog Petrova kod moje tete, ali i zbog detalja mog nasljedovanja Krista.

Nekoliko mojih učenika poklonilo mi je, prije dosta godina, mali plavi vrčić uoči Božića (još uvijek ga imam) jer su u meni prepoznali neka dobra djela. Rekla sam: „Ne slavim Božić!“ Još nisam izgovorila te riječi, zakukurikala je moja savjest. Kako je utišati?

Jedne subote sjedili smo moj suprug i ja, svaki u svojoj fotelji, i čitali. Ja sam čitala knjigu o fatimskim ukazanjima. I kad sam došla do puta obraćenja štovanjem prvih pet subota u mjesecu, skočila sam, zbunjenom suprugu rekla da idem u crkvu i istrčala van. Bilo je tek nekoliko minuta prije početka sv. mise, a bila je prva subota u mjesecu. Unutrašnjost Crkve Marijina Uznesenja bila je u obnovi, pa je sveta misa služena u maloj kapelici župne kuće. Na dvorištu, oči u oči ispovijedao je, stojeći, tadašnji kapelan Perica. I tako je počeo moj uspon na Goru Karmel. Ponekad je put težak, strm, nekad lepršav, ponekad padnem, ali se dižem ka vrhu gdje me već čeka većina moje obitelji koja se skupljala  na Petrovo. I sv. Petar s ključevima… O, kakav će to susret biti! Kad se budemo gledali oči u oči…

„Sada znam: radi se o tami i svjetlu i svi moraju izabrati svoju stranu.“ G. K. Chesterton

„…budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem.“ 1 Pt.

Na to je nedavno, u ime Komisije ‘iustitia et pax’, upozorio njen predsjedatelj nadbiskup Đuro Hranić. Tko ga je čuo?

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2018/06/19/nadbiskup-hranic-u-izjavi-komisije-iustitia-et-pax-plenkovic-moze-naci-poruku-za-sebe/

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo