Damir Pešorda: Nije u šoldima sve

Idem neki dan Maksimirskom ulicom, prolaze dvojica mlađih muškaraca. Razgovaraju – a o čemu bi drugom – o nogometu. Jedan stasit, bradat, malo duže kose, umjetnički tip. Proklinje imaginarne novinare koje će kupiti ili je već kupio ..mali štakor”, ”utajivač poreza…”. Ovo ‘utajivač poreza’ rekao je s tolikim gađenjem kao da se radi najgorem kriminalcu, silovatelju ili ubojici. Ah, to je jedan od onih naših poreznih patriota koji budno paze da oni koji rade plaćaju poreze. Jer od tih poreza, zapravo, takvi tipovi i žive, kao aktivisti, umjetnici čija umjetnost nikoga ne zanima, udrugaši, Esdepeova mladež, profesionalni antifašisti i slična klatež. Čovjeku kojemu je Luka Modrić problem, a Obersnel, Stazić, Maras i slični živopisni likovi rješenje – nema pomoći. Smrtno je zaražen ideologijom zavisti.  

 Čitam u novinama kako su naši nogometaši nakon dramatične utakmice i pobjede nad Danskom u autobusu pjevali pjesmu Mladena Grdovića Nije u šoldima sve. Kao i kad se pobjeda nad Argentinom slavila uz pjesmu Čavoglave, tako je i ovaj put izbor pao na pravu pjesmu. Kao što su Čavoglave loše sjele Vučiću, tako i pjesma Nije u šoldima sve, pretpostavljam, loše sjeda poreznim patriotima. Gotovo svi naši nogometni reprezentativci dosadašnjim transferima riješili su materijalnu stranu egzistencijalnog pitanja. Oni doista s punim pravom mogu reći da ”nije u šoldima sve”, a svojom srčanom igrom dokazali su da i te kako prepoznaju i neke druge vrijednosti i da ih žive, djeluju u skladu s njima. To običan svijet također prepoznaje i slavi zajedno sa svojim nogometašima dok nacionalni naboj – koji nije ništa drugo nego afektivno zajedništvo naroda – raste.

 S druge će strane porezni patrioti, kako nekoć o nekim drugima a zapravo istima reče Vlado Gotovac, ”umrijeti u pustoši svoga mrtvoga srca”.  Jer im je umrla voljena Jugoslavija, a oni žive u Hrvatskoj samo zato što ni u jednoj drugoj zemlji na svijetu porezni obveznici ne bi dopuštali da oni žive na njihov račun, naslanjajući svoju uzaludnost, zlobu i neinventivnost na državni proračun. Luka Modrić i ostali momci iz reprezentacije krivi su im što im pokazuju da se novac može zaraditi i na pošten način na otvorenom tržištu prodajući nešto što se visoko cijeni, dok se oni moraju umrežavati. A još im više smetaju zato što vole svoju domovinu Hrvatsku. Takav se ”ustašluk” ne može nikomu oprostiti.

  Dirljiva je ta jugobolna žica kod medijskog krila naših poreznih patriota. Dva najveća dnevna lista u zemlji prepuna su vijesti tko sve u Srbiji navija za Hrvatsku, za koga će navijati Vučić, što misli Milojko Pantić… Treba nekako te veličanstvene hrvatske pobjede ugurati u jugoslavenski okvir, otupiti nacionalni naboj u njima. Hrvatska nogometna vrsta otišla je daleko, predaleko za osjetljiva jugonostalgičarska srca. Ako ih ne možeš pobijediti, rezoniraju oni, onda im se prijetvorno pridruži, pa u prvoj zgodnoj prilici… Ovo nogometno prvenstvo u Rusiji na neki način rekapitulira hrvatske devedesete, kad su se prikriveni hrvatski neprijatelji pritajili, čak i hrvatovali jer su nacionalni naboj i zajedništvo bili toliko veliki da im se nije bilo pametno otvoreno suprotstavljati, no svoje su pravo lice pokazali dočim se zanos zbog novostečene slobode malo slegao.

  Zbog svega toga pobjede hrvatske nogometne vrste nisu samo sportske pobjede, one su puno više od toga. U specijalnom ratu koji se vodi protiv Hrvatske oni su nepredviđeni problem koji se ispriječio kreatorima ubijanja hrvatskog nacionalnog ponosa. Oni će sve učini da tu prepreku zaobiđu i da vodu opet svrnu na svoj mlin. Na nama je da im to ne dopustimo, a nogometaši su pjesmom Nije u šoldima sve poručili da odlično razumiju psihologiju poreznih patriota i svih sitnih duša. I da je preziru. Uistinu, ”nije u šoldima sve”. Tek kada se ono drugo sredi, doći će i šoldi. A to drugo su: nacionalna kohezija, građanska odgovornost i jasan smjer kretanja. Tu doista spada i plaćanje poreza, ali tek kao jedan detalj puno šire slike.

Damir Pešorda /Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo