Kršćanska razmišljanja Katica Kiš: Milosrđe i sebičnost

Milosrđe

„Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grješnici grješnicima pozajmljuju da im se jednom vrati.“ Lk 6,34

„Nego ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajući se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika i bit ćete sinovi Svevišnjega, jer je on dobrostiv prema nezahvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.“ Lk 6, 35-36

„Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe.“ Mt 5,7

Milosrđe je jedna trajna božanska vrlina  pravog kršćanina koje proizlazi iz onog ljudskog srca koje je spoznalo i primilo Božje milosrđe. Shvaćajući  taj dar, postaje i samo milosrdno prema svojim potrebitim bližnjima. To je osjećaj sućuti i sažaljenja prema onima koji trpe i pate, bez obzira tko su oni, te aktivno djelovanje na ublažavanju i otklanjanju ove teške ljudske situacije.

Najveće pak djelo milosrđa jest izgubljene duše privesti k Bogu i vjeri u Spasitelja Isusa Krista. Po milosrđu prema svojim bližnjima, čovjek i sam bolje spoznaje  i shvaća Stvoritelja, njegovo obilno milosrđe, beskrajnu moć, ljubav i dobrotu. Ako čovjek daje i dijeli svoja dobra od sveg srca, dobrovoljno, usrećuje pri tome i  sama sebe. Milosrđe teži ka:

– harmoničnom i sretnom življenju svih ljudi na zemlji i želi popraviti i učvrstiti međuljudske, rodbinske, prijateljske i poslovne veze i odnose.  (socijalne privatne udruge, crkvene i državne organizacije)

– želi poboljšati ugroženo zdravlje ljudi u nerazvijenim i ratom opustošenih područja i privesti ih zdravom i slobodnom zajedništvu. (misionarske i liječničke organizacije diljem svijeta)

– učvrstiti dobre i plemenite ljudske osobine kao dobročinstvo, ljubaznost, darežljivost, velikodušnost. (razne privatne i društvene organizacije za pomoć nastradalima, siromašnim, gladnima)

–  propovijeda diljem svijeta „Radosnu vijest“ spasenja po Isusu Kristu (propovijednici, misionari, kršćanske crkvene organizacije)

Ne učinjeno milosrdno djelo i ne pružena pomoć u nevolji u pravo vrijeme, ostavlja duboku ranu  i ožiljak na srcu čovjeka, koji to nije učinio, a najviše pak onda, ako se to više ne može učiniti i nadoknaditi.

Plodovi milosrđa su:  sretan i pravedan suživot sa svim ljudima, u zdravlju i harmoniji, bez rata i ratnih strahota i nedaća – bliže Bogu i njegovoj milosti i blagoslovu.

Sebičnost

Tada ga gospodar dozva i reče mu:

„Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio, jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?“ I gospodar ga rasrđen preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će  i Otac moj nebeski učiniti s vama, ako svatko od srca ne oprosti svome bratu. Mt 18, 32-34

Sebičnost je mana   ljudskog srca, uvjetovana nedostatkom  primljene ljubavi od svojih bližnjih, lošim odgojem u djetinjsvu, doživljenoj prevari i podlosti na emocionalnom polju, siromaštvu i samoći.

Ona se očituje u obliku: pohlepe, lakomosti, uskogrudnosti, materijalizma i zlobnosti. Osim na materijalnim dobrima, škrtost se očituje i na duševnom polju: škrtosti na emocijama, pohvalama, vremenu, riječima…Svaki put kada čovjek vidi i voli samo sebe, usredotočen na sebe i svoja dobra, tu ostaje manje mjesta za Boga i bližnjega.

Treba pak razlikovati sebičnost od štedljivosti. Oni ljudi koji nemaju potrebu da nagomilavaju  nepotrebna materijalna dobra za sebe, su skromni. Oni koji paze na svoja dobra, ne troše uzaludno novac za nepotrebne stvari, kontroliraju cijene po ekonomskom zakonu, su štedljivi.

Sebičnost je jedna najhladnija ljudska strast. Dok druge strasti s godinama čovjeka se smanjuju, ova strast raste sve dok ne preraste u tzv. staračku sebičnost. Star i nemoćan čovjek iz straha pred životnim problemima, slabosti i bolesti, nastoji prikupiti mnoga materijalna dobra, u nadi, da će ga za ova  prihvatiti njegova rodbina i bližnji. Zato bi, gotovo svaki čovjek, želio biti nasljednik jednog sebičnjaka, kada ovaj premine.

Posljedice sebičnosti su: sužavanje dobrih mogućnosti i iskustava u životu i radu, blokada vida i potencijala, zatvorena vrata sretnog suživota, narušavanje zdravlja, uništavanje prijateljstva, postajanje metom tuđih kleveta, emocionalno osiromašenje koje vodi u siromaštvo duha i tugu samoće. Sebičnost ne poznaje samilost i ljubav, jer samo darežljivost i otvorenost prema svijetu vodi ka sretnom zajedničkom životu – jer nije dobro da čovjek bude sam. Tek kad čovjek darivanjem usreći drugoga, ta sreća mu se poput bumeranga vraća nazad te i on postaje sretnim, jer ono što se dijeli  umnožava se i obogaćuje primaoca i davaoca.

Katica Kiš/Hrvatsko nebo