Z.Vuković: Revizija u znanosti

0

 

 


John Pordage, alkemičar, je u 17 st. opisao jednu kemijsku preparaciju.

Živjela dva brata i sestra. Sestra je bila prekrasna, i da bi sakrila svoju ljepotu, obukla je crnu opravu.  

Jedan od braće postao je kraljem i drugog je brata uzeo za teklića. Noseći poruku, teklić je susreo djevojku u crnom, zaljubio se u nju i odlučio ju  vjenčati. Kad su se u bračnoj sobi skinuli, prepoznaše da su brat i sestra i gorko zaplakaše. Ujutro otiđoše kralju.

On im reče: „Ti mi se sviđaš. Odreci se svog muškog dijela i budi mi ženom.“  Tako bijaše i sve troje postadoše jedno tijelo. Pošast zahvati kraljevstvo. Kad su podanici vidjeli to čudovište, staviše ga na željeznu stolicu i pod njim zapališe vatru.

Vatra je rastavila čudovište na muško i žensko i u kraljevstvu je opet zavladao mir.

Vjerujem da bi se neki dijelovi ove priče svidjeli i antifama. Svidjela se prezentacija i mojim đacima i poželjeli su da tako i mi proučavamo kemiju. No, bila je to samo bajka davnih stoljeća.  Moderna kemija revidirala je alkemičara i poslužila se formulama.

itd…

Nešto slično se dogodilo i s definicijom relativne atomske mase. John Dalton je definira preko atoma vodika 1803. godine.

Mjerenjima je utvrđeno da bi bolje odgovarala definicija prema 1/16 mase atoma kisika, 1905. godine.

Kasnija istraživanja su pokazala da je ispravno da se relativna atomska masa definira preko 1/12 mase izotopa atoma ugljika  danas poznate kao unificirana atomska jedinica mase. Obrazloženje su kemičari usvojili 1961. i od tada se definicija nije mijenjala.

I u nizu znanstvenih otkrića došlo je do novih spoznaja. Moglo bi se navesti čitav niz primjera.

Navest ću otkriće slaganja elemenata u periodnom sustavu. Prvi je poznate elemente složio Dmitrij Ivanovič Mendeljejev prema porastu relativnih atomskih masa. Svoje otkriće je objavio 1869. i ostao zabilježen u povijesti. Danas znamo da je do tog otkrića došao i Julius Lothar Meyer još 1864. No, on nije rad objavio. Konačnu verziju dao je 1913. Henry Moseley koji je na temelju eksperimenata s -zrakama utvrdio da su elementi u PSE složeni prema atomskom broju (broj protona u atomu).

I neki proizvodi mogu biti revidirani. Tako se pokazalo da freoni dobro funkcioniraju u sustavu hlađenja. Kako je  veliki dio tih spojeva odlazio u atmosferu, poduzeto je istraživanje o njihovoj eventualnoj štetnosti. Vođa tima je bio Englez James Levelock. On je za to istraživanje konstruirao jednostavni plinski kromatograf  kojim je dokazao da ovih spojeva ima malo u atmosferi. Godine 1971. izvijestio je: „Prisutnost ovih spojeva ne predstavlja uopće nikakvu opasnost.“ Samo nekoliko godina kasnije, freoni su opasno ugrozili  ozonski sloj, pa je njihova upotreba zabranjena….

Međutim, u Hrvatskoj nema revizije  povijesti iako su je pisali tzv. pobjednici. Zašto? Da mogu svaki puta na nos nabijati 700 000 ubijenih Srba genocidnim Hrvatima, kako bi sakrili vlastite zločine.

Nedavno smo bili svjedoci okrutne harange na Igora Vukića, a fenomenalna novinarka Karolina Vidović Krišto opet je stavljena „klečati na kukuruze“.

Tada se, po ne znam koji puta, dogodilo urlikanje u šumi Brezovica, a jedna od njih je bila sisačka gradonačelnica. Ova je spominjala postavljanje nekog kamenja u  šumi ‘striborovoj’ i optužila Crkvu za financiranje. Ustvari, tamo su postavljeni križevi na mjestima gdje su ubijeni Hrvati nakon Drugog svjetskog rata. Drugar´ca Ikača  preko svojih usana nije mogla procijediti riječ „križevi“, pa je rekla kamenje. Inače antifašistica pohodi sv. mise na Kvirinovo (Dan zaštitnika grada Siska) u Sisku. Zašto? Da neupućeni ljudi misle kako je vjernica. Ili…?

Je li je bar neka riječ iz nadahnute propovijedi nadbiskupa Đure Hranića dotakla njeno srce na Kvirinovu 2018?

„Isus Krist i njegovo Evanđelje, evanđeoske vrednote koje su iznjedrile i oblikovale naš hrvatski narod, njegov identitet te europsku civilizaciju i kulturu ne samo da su postali nepotrebni u oblikovanju zakonskih rješenja i usmjerenja za budućnost hrvatskog društva, nego ih se sve više i sve češće interpretira kao nešto natražno, reakcionarno i konzervativno, neprosvijećeno – i zato opasno, te ih se žigoše kao pravu prijetnju sekularnoj državi. ‘Neće nam valjda Kaptol pisati zakone!’ Glas i kler Katoličke Crkve u Hrvatskoj treba, zato, uništiti ili ih barem ozbiljno kompromitirati, te tako marginalizirati i ušutkati i kršćansku poruku te evanđeoski glas u javnom društvenom životu. Istodobno susrećemo tolike ljude i nas katolike te vjernike drugih kršćanskih konfesija bez ikakvih stavova. Gdje su i koliko imamo ljudi koji postojano stoje uz istinu, pravdu, dobrotu, poštenje, solidarnost, odgovornost, milosrđe, koji su veći od parcijalnih interesa, čitavim svojim bićem i srcem u službi isključivo općega dobra?! Toliki od nas slijedimo i činimo isključivo ono što je nama osobno lakše, jednostavnije i komotnije. Nismo ni vrući, ni hladni, nego jednostavno mlaki. Nismo ni za kakve napore u životu, no ipak nas život, različita pitanja, izazovi i nevolje zaskaču i od nas traže reakciju. Nismo ni za kakvo odricanje i žrtvu, a ipak u životu moramo donositi odluke. Svaka pak ozbiljna odluka u sebi uključuje spremnost nečega se odreći i uz nešto prionuti te tome ostati vjeran, ne pitajući za cijenu i za žrtvu. Bez takvih osoba nema stabilnih brakova i čvrstih obitelji, nema čvrstih prijateljstava, nema konstruktivnih zajednica i građanskih udruga, nema ozbiljnih političkih stranaka niti nositelja gospodarskog i društvenog razvoja, sposobnih mijenjati društveno ozračje, vući naprijed i unaprjeđivati čitavo društvo. Žrtvovati sebe, svoj život, svoje vrijeme, svoju komotnost, svoje interese, dragovoljno darivati svoje znanje i sposobnosti i stavljati ih u službu općega dobra, velikodušno služiti i onima koji nam nikada neće moći uzvratiti, štoviše i onima koji iskorištavaju našu dobrotu – velik je čin hrabrosti i povjerenja u Boga i vjere u njegovu ljubav koja daje da njegovo sunca sja i zlima i dobrima i da njegova kiša pada i pravednicima i nepravednima.“

Na izgovorene riječi Ikić-Baniček u šumi Brezovica, Biskupijski ordinarijat u Sisku priopćio je u subotu 23. 6.,  da je sisačka gradonačelnica „netočno, bez ikakve argumentacije, za ‘aveti prošlosti’, koje se tobože bude, okrivila Crkvu i HDZ“. Istaknuli su da je  Povjerenstvo za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije financiralo  postavljanje ‘tog kamena’  na mjestima masovnih grobnica, u koje su bačena tijela ubijenih Hrvata poslije 2. svjetskog rata.

Čudo se dogodilo i na Poligrafu Hrvatskog radija. Tamo je voditelj Togonal ugostio povjesničare Zlatka Hasanbegovića i Tvrtka Jakovinu. Govorilo se o Danu antifašističke borbe (ili kako se već zove). U početku se Jakovina smijuljio Hasanbegovićevim tvrdnjama, da bi poslije postao „tolerantno“ bezobrazan, upadajući u riječi, kako to već čine antife.

Hasanbegović je rekao da se danas obilježava ‘apokrifni događaj’:  „Slušat ćemo papagajska ponavljanja o tome što se dogodilo 22. lipnja. Povijesna stvarnost je banalna. Naime, 22. lipnja 1941. nije utemeljen nikakav partizanski odred. To je izmišljen događaj. Ne postoje nikakvi dokumentarni dokazi. Toga datuma Hitlerova je Njemačka napala Sovjetski Savez. Prekinula je dotadašnje savezništvo, političko i vojno. Skupina sisačkih komunista taj dan odlazi u šumu, a to nije Brezovica. Oni odlaze na neku vrstu konzultacijskog ladanja: što učiniti u novonastalim okolnostima?  Kako god vrednovali tu baštinu, nije se dogodilo apsolutno ništa. Na lažima se ne može temeljiti historiografija, a još manje moderni nacionalni državni identitet. To treba jasno istaknuti.“

„Veliki povjesničar“ Jakovina u tom srazu potpuno je  nadigran. Slijedile su mnoge reakcije.

  Ana (FB):  „Problem je što ‘kmeri’  nemaju nikoga na Zlatkovom intelektualnom nivou, tako da ga svi izbjegavaju. A ‘YUtel’ pozove dr. Hasanbegovića samo par puta godišnje (reda radi), jer znaju da protiv njega ‘istoričari’ nemaju šanse.“

Branko Horvat (FB): „Naravno da se to majmuniranje mora ukinuti. Prije svega zbog mentalnog zdravlja narodu. Slavljenje nečega što u nazivu ima predmetak  ‘anti’ kazuje na huškanje sebe protiv nečega. Takvu perverziju od ‘slavlja’ su mogli domisliti jedino komunistički (k)umovi. Čemu sebe huškati na mržnju?“

Lovro (FB): „E moj Jakovina, Europske zemlje jesu porazile naci-fašizam, no zapadno-europske zemlje nisu uspostavile totalitarističke sustave, nisu zatvarale političke istomišljenike (čak i zbog vica) i nisu ubijale svoje građane koji se nisu slagali s postojećim političkim poretkom. Jugoslavenski diktator je zatvarao i svoje koji su preneraženi njegovom ‘rastavom’  s prijateljem Staljinom završavali na Golom otoku.“

„’Veliki’  Jakovina ne zna pravo ime generala Kvaternika iz NDH!  Da je takav gaf napravio Hasanbegović, mediji bi se iživljavali mjesecima. Ovako, naše medijske ‘eskort dame’  za dobru apanažu šute i o ovoj profesionalnoj sramoti uglednog povjesničara kao sto šute o potpunom debaklu koji je njihov medijski ljubimac doživio od medijski sotoniziranog  Hasanbegovića. On je pak strpljiv čovjek koji zna da u utakmici koju igra postoji drugo poluvrijeme, pa produžetci, po potrebi i penali i da, ako je samo do argumenata i istine, on tu borbu ne može izgubiti,“ komentirao je Tihomir Dujmović.

„Prof. Jakovina je redoviti profesor na Filozofskom fakultetu što ne služi na čast sveučilištu u Zagrebu jer je to čovjek koji je objavio radove u kojima se 3 – 4 faktografske pogreške događaju na jednoj stranici … Profesor Jakovina elementarne stvari o NDH ne zna, dakle on objavi knjigu, on objavi članke u kojima tvrdi da je Eugen Dido Kvaternik proglasio NDH iako ju je proglasio Slavko Kvaternik, Didin otac. On tvrdi da je objava bila na Hrvatskome krugovalu iako se postaja u tom trenutku zvala Radio Zagreb, a nekoliko dana nakon toga postaja je prozvana Hrvatskom državnom krugovalnom postajom, a Hrvatski krugoval je časopis, dakle radijski list. Činjenica da se Jakovina pojavljuje kao sveučilišni profesor o njemu govori nešto malo, ali puno više govori o sveučilištu u Zagrebu i puno, puno više govori o intelektualnoj klimi u RH.  Prof. Jakovina je počeo kao perspektivan profesor, međutim vrlo brzo je shvatio da se cilju uvijek najlakše dolazi podvijena repa i onda je on taj rep podvio i ostatak života on živi tako. I uopće ne sumnjam da će se i u preostalom razdoblju razvijati u tom smjeru jer on zna da su tu jasle koje su bliže,” kaže Tomislav Jonjić.

Kako o dičnom profesoru Jakovini znam samo da je antifa, pokušala sam doznati tko je on. Rođen je u Požegi 1972. godine. U Požegi je pohađao osnovnu i srednju školu (u biografiji ne navodi koju). Nakon upisa na Filozofski fakultet u Zagrebu, postaje Sorosev stipendist.

„Otvoreno društvo Hrvatska Georgea Sorosa imalo je velik utjecaj na moj osobni profesionalni život, baš kao i život mnogih mojih kolega. Niz danas najuspješnijih povjesničara, studirao je na Central European University (CEU) u Budimpešti. Niz hrvatskih nastavnika tamo je predavao, najviše nakon Mađara. Ja sam, zahvaljujući Sorosevoj donaciji, imao plaćenu školarinu na Katholieke Universiteit Leuven u Belgiji i tamo magistrirao. Nikada nitko iz Otvorenog društva nije tražio nikakve potvrde, protuusluge, nikada nisam vidio ljude koji su odlučivali o donacijama,“ priča Jakovina.

Kao ‘znameniti’ Požežanin, često ‘soli pamet’ u rodnom gradu.  Tako 34portal navodi 31.1.2016. njegove ekonomsko-političke lamentacije: „Gubimo vrijeme raspravljajući oko barake 6b i ustašama i partizanima. To su apsolutno jalove rasprave. Ove godine se ne smijemo dovesti pred potencijalnu katastrofu, jer 2017. godine ćemo imati ogroman dug koji moramo vratiti. O reformama se uopće ne govori i zanima me na koji način to možete objasniti sa svom ovom histerijom koju smo imali s viškom zaposlenih.“

On se brine i kako će nas belosvetski hohštapleri prosuđivati (kao da oni ne šalju svoje članke tim hoštaplerima) pa kaže kako čitava situacija u državi, oko nove Vlade, šalje loš publicitet i poruku stranim medijskim kućama. „To se može vidjeti čak i u New York Timesu i u švicarskim i njemačkim medijima. Za predsjednika Vlade (tada Tihomir Orešković) kaže kako nije dovoljno upućen u kontekst države i politike,“ pametuje Jakovina i nastavlja: „Trebamo naučiti živjeti s razlikama i biti dovoljno tolerantni da možemo raspravljati jedni s drugima. U takvoj atmosferi se može raditi, ali očito za promjene trenutno nemamo volje.“

Očito. Antife nikad nemaju volje, iako su im usta puna tolerancije.

Tog dana je Jakovina nagrađen u Gradskom muzeju Požega jer im je donirao arhivu svoga oca u kojoj su prevladali stari brojevi Požeškog lista.

On u Požegi predstavlja i svoja djela „Treća strana Hladnog rata“  i „Trenuci katarze“, izdavača Seida Serdarevića. Povjesničara Jakovinu, predstavio je Goran Đurđević, predsjednik Povijesnog društva Požega, a u ‘tolerantnom’ ozračju se našao i Hrvoje Klasić.

Jakovina je opisao i kako je došao do povijesnih izvora i materijala za pisanje „Treće strane Hladnog rata“: „ Imao sam sreću doći do dokumenata koji su za povjesničara san snova. Nekadašnji ministar vanjskih poslova Joža Vrhovec pitao me: ‘Bi li pisao knjigu za mene?’. Rekao sam: ‘Koje dokumente imate?’. Odgovorio je: ‘Imam ja sve’ i izvadio zapis svoga razgovora s Ronaldom Reganom. Vrhovec je umro tri mjeseca kasnije i ja sam, nakon što sam čuo za to, pozvao SUBNOR i rekao: ‘Ja vas molim, ne poznajem nikoga od njegove obitelji, zamolite da ne bacaju te papire.’ Poslije sam se upoznao s njegovom suprugom. Otvorilo se nezamislivo more dokumenata.“

Tako Jakovina „ruje“ po arhivima, a SUBNOR (Savez udruženja boraca narodno-oslobodilačkog rata)  je postao SABA RH (Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske), pa je to dokaz da drugovi partizani nisu sebe nazivali antifašistima. Pa tko su onda oni?

„Nažalost, u zadnjih 20 godina o povijesti su govorili svi osim povjesničara. Prije trideset godina škola je bila glavno mjesto gdje se stjecalo znanje, nastavnik je bio glavni autoritet i udžbenik glavni medij. Danas je to ulica umjesto škole. Umjesto nastavnika su roditelji, pjevači, sportaši i političari. Umjesto udžbenika to su razni mediji. Obrazovni proces je danas kompliciraniji. Mi, profesori smo često zadnji kojima se vjeruje. U šali znam pitati svoje studente: ‘Da organiziramo predavanje o Hrvatskom proljeću u dvije zgrade, u jednoj ću predavati ja, u drugoj Thompson. Koga biste išli slušati?’ “, trkeljao je Klasić.

Nažalost nije rekao koga bi studenti radije slušali. Možda se ipak nisu usudili reći jer treba položiti ispit.

I dok se kod nas na veliko raspravljalo o „apokrifima“ antifa, hrvatski mediji nisu nas obavijestili o „alkemijanju  velikih povjesničara“ u Beogradu 17. i 18. lipnja 2018., pod naslovom „Ko je prvi počeo? Istoričari protiv revizionizma“. Neće oni istinu! Treba li reći da su tamo u maglu zavili povijesne činjenice Klasić i Jakovina i nekakva Snježana Koren, njihova frendica s FF, koja se bavi edukacijom nastavnika povijesti i pisanjem udžbenika iz povijesti za naše đake. Koje udžbenike može dotična napisati?

Više o tome na:  https://www.braniteljski-portal.com/ekskluzivno-otkrivamo-sto-su-povjesnicari-s-filozofskog-fakulteta-u-zagrebu-radili-i-govorili-u-beogradu-na-konferenciji-ko-je-prvi-poceo-istoricari-protiv-revizionizma  

Što  bi danas rekao dragi naš Ante Starčević na ovo ‘alkemijanje’, posebno kad nas dični premijer uspoređuje s Afrikom baš na Dan državnosti: „Imate ogromne plus demografske trendove u zemljama Afrike i srednjeg istoka gdje je sasvim drugačija situacija. Tamo je siromaštvo takvo da bi svi vapili da imaju standard kakav je u Hrvatskoj.“

O tempora, o mores!

No, jedna veća revizija znanosti objavljena je na Youtube-u 9. kolovoza 2017. Ona pobija teoriju evolucije. Dokumentarni film je malo podulji, ali vrijedi ga pogledati, makar i u nastavcima.

U njemu 13 doktora znanosti (biologa, geologa, paleontologa, arheologa, biokemičara  i teologa) govore o suvremenim znanstvenim dokazima koji potvrđuju da biblijska Knjiga Postanka donosi doslovno povijesno pouzdane informacije o stvaranju svijeta i čovjeka.

 

„Istina je okosnica zdanja

i krovišta što nas štiti

Ne pustimo magijama

mafijama

armijama

zlih

a skritih

nebo gaziti u nama

Da

U nama“     

Jagoda Marović Sinti

 

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara