Posvemašnja medijska blokada inicijative “Otkažimo Istanbulsku”

I – što je bilo dalje? Naime, dalje vremenski, nakon svršetka skupljanja potpisa o otkazivanju Istanbulske konvencije? – pitaju neinformirani I neformirani. Ništa, nastavilo se sve po starom. Opet, dakle, prešućivanje. Do posvemašnje medijske blokade.

Budući da je Druga referendumska inicijativa prva dala izjavu o dovoljnomu broju skupljenih potpisa, opet se govorilo samo o njoj, a o „ružnom pačetu“, tj. o Prvoj referendumskoj inicijativi, onoj o otkazivanju Istanbulske konvencije – opet ništa. Nit ima nagađanja je li skupljeno dovoljno potpisa, nit ima analiza zašto nije ako nije, nit komentara, nit likovanja što možda ipak nije – ma baš ništa (osim što je inicijativu o otkazivanju Istanbulske konvencije jedan političar nazvao nerealnom i uzaludnom).

Prva je objava o rezultatima prikupljanja potpisa za Prvu inicijativu ugovorila o 371 tisući potpisa. Ali s napomenom da brojka nije konačna, jer još u Zagreb nisu pristigle sve potpisne knjige i morat će se još jednom sve prebrojiti.

Opet i na to muk, prešućivanje. Tema dana i tjedna je Druga inicijativa: prikupili, prebrojili, pobijedili, razgovarali, planiraju, namjeravaju, poduzimaju … I hrvatska predsjednica zauzima se za poštivanje volje birača i napominje da do referenduma o promjeni izbornoga zakona mora doći.

Pa i mora, naravno, ako smo demokratska država. Nema zemaljske vlasti iznad naroda.

Ali, mora li se održati i referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije? O tome se nitko ne izjašnjava. Valjda prevladava mišljenje: Ta ne možeš o toj „sitneži“ ni razgovarati, kad ionako nemaju dovoljno potpisa! Ne izjašnjava se ni Predsjednica, jer vjerojatno ni ne zna da su od 13. do 27. svibnja skupljani potpisi za otkazivanje Istanbulske konvencije, a prije toga bili i neki prosvjedi u Zagrebu i Splitu … Valjda u uvjerenju da je sve u najboljem redu i da je hrvatski puk jedva dočekao ratifikaciju Istanbulske konvencije u Hrvatskomu Saboru, u četvrtak 24. svibnja, u jeku prikupljanja potpisa o otkazivanju, i Predsjednica je ipak dala svoj potpis. Ali ne u neku od više stotina potpisnih knjiga za otkazivanje Istanbulske konvencije, nego je potpisala ispravu o ratifikaciji te konvencije. Da se s tim formalnostima ne bi dulje čekalo, a tko zna što se sve još može dogoditi, od Predsjednice uredno potpisana isprava o ratifikaciji spomenute Konvencije tako jeu utorak 13. lipnja položena kod depozitara, glavnoga tajnika Vijeća Europe. Što je sigurno – sigurno je! Time je Hrvatska postala 31. država-stranka toga međunarodnog ugovora – od 47 zemalja članica Vijeća Europe i 19. od 28 članica Europske Unije.

Što sada? Stanje ostaje takvo kakvo jest, zapečaćeno, barem dok ne dođe i ne prođe pola godine hrvatskoga predsjedanja Europskom Unijom 2020. godine. Nekako u približno vrijeme prestaje i mandat današnjoj Vladi. Koristeći se raznim manipulacijama, kao i do sada, možda Vlada i uspije do tada opstati. Ako ne bude promjena!
No, no! Ali može ih biti.

Za ponedjeljak 11. lipnja bila je najavljena tiskovna konferencija Prve referendumske inicijative – „Otkažimo Istanbulsku konvenciju“. I to na Trgu sv. Marka, ispred Hrvatskoga Sabora i blizu saborne crkve sv. Marka. A i blizina Banskih dvora (sjedišta Vlade) nije nevažna. Vlada se inače o toj temi ne oglašava i ne izjašnjava, ali da joj je posve svejedno – nikako ne vjerujem. Jer, svatko lako može zaključiti: ovi koji su sazvali konferenciju, valjda imaju priopćiti i nešto važno glede prikupljanja potpisa.

Sjatili se novinari, snimatelji, profesionalci i oni koji su u novinarstvo do(p)lutali … Članovi Organizacijskog odbora Inicijative – Kristina Pavlović, Željko Sačić, Dominik Visković, Rozalija Bartolić i dr. – daju osnovne informacije: za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije prikupljeno je 377.635 potpisa, dakle više no što je traženo i to unatoč tome što gotovo 200 tisuća građana nije imalo priliku potpisati, jer su im njihovi gradonačelnici to zabranili, tj. samovoljno im ukinuli svako pravo na izjašnjavanje o Istanbulskoj konvenciji. Odmah je, uz nekoliko korektnih, krenula i bujica zluradih novinarskih (aktivističkih?) pitanja: kako i zašto se sve do sada brojilo potpise, a još nekidan nije ih bilo dovoljno, gdje su potpisi skupljani, je li se ipak i gdje se skupljalo nakon zadanoga roka za skupljanje, zašto je tako dugo trebalo brojiti potpise, hoće li biti poništenih potpisa, očekuje li se potpora Predsjednice kakvu je za Drugu inicijativu dobila gospođa Markić … Ipak, „najoriginalnije“ je bilo pitanje o ustaškim simbolima kojih da je bilo na transparentima Inicijative. Konkretnije – o ustaškoj šahovnici, onoj s prvim bijelim poljem. Žustro je odgovorio član Organizacijskog odbora, Visković:„Pa, je li ovo tu na krovu crkve sv. Marka ustaška šahovnica? Ako je ovo ustaška šahovnica na ovoj crkvi … Pa sad vi recite jesu ustaše tu bile tada, ha? Možda jesu, ha …? Pitajte vaše povjesničare …“ Novinar je – zašutio. Bila je, naravno, riječ o hrvatskomu grbu s prvim bijelim poljem, koji se nalazi na krovu crkve sv. Marka i koji je tu postavljen 1870-ih. A što bi tek bilo da je spomenut hrvatski grb iz 1495.,koji se nalazi na svodu kuće u starom središtu Insbrucka u Austriji! Također, naravno, s prvim bijelim (srebrnim) poljem.

Uglavnom, rečeno je da će potpisi biti predani idući tjedan. I da Inicijativa o Istanbulskoj želi i računa s tim da bi referendum mogao biti organiziran nakon ljeta, ujesen.

Do tada predstoji prebrojavanje i provjera potpisa u Saboru, kao i pravna bitka oko pitanja zabrane skupljanja potpisa u nekoliko hrvatskih gradova i općina (Rijeka, Pula, Gradac i dr.)i uvažavanja te činjenice. Pa: ili u tim gradovima dopustiti skupljanje potpisa na dva tjedna ili umanjiti traženi, 10-postotni broj potpisa proporcionalno broju stanovnika tih gradova (cca 200.000). Predstoji zatim i preskakanje raznoraznih prepreka kojih će zacijelo biti, kao što ih je bilo od samoga početka najave akcije deratifikacijeIstanbulske konvencije.

U međuvremenu organizatori i zagrebački volonteri ove akcije, koja je uspjela samo čudom i unatoč brojnim preprekamate medijskoj i političkoj blokadi, imali su prošloga četvrtka završni susret u Šestinama. To su one iste Šestine koje, kao simbol otpora, čuvaju uspomenu na Oca Domovine dr. Antu Starčevića, posjet čijemu se grobu od 1945. do 1990. „plaćao“ s nekoliko mjeseci zatvora. Usput rečeno, posve blizu Starčevićevu grobu i spomeniku, na vanjskomu zidu župne crkve sv. Mirka nalazi se spomen-ploča s natpisom: „U spomen vojnim i civilnim žrtvama – Ubijenima nakon završetka Drugoga svjetskog rata 1945. na području Šestina, Gračana i Remeta te iz bolnice Brestovac. – Podigao Hrvatski domobran, Udruga ratnih veterana, Zagreb 2005.“ Tko su ubijeni, jesu li imali imena i prezimena i dob, koliko ih je bilo, kojemu su narodu pripadali, tko ih je ubio, zašto i u kojoj prigodi – o tomu ne piše ništa. Ni slova! A ne bi se moglo reći da se sve to ne zna.

Misu zahvalnicu za uspješno okončanu akciju prikupljanja potpisa za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije, u župnoj crkvi sv. Mirka služio je sisački biskup msgr. Vlado Košić, koji je uz čestitke i priznanje organizatorima i svim volonterima, u svojoj homiliji govorio o važnosti uspjeha inicijative „Istina o Istanbulskoj“ za budućnost hrvatskoga naroda. „Ja vam svima želim zahvaliti jer predstavljate onaj dio našega naroda koji je na strani dobra, koji poštuje Božje naravne zakone i ne želi nametanje našoj naciji stranih eksperimenata … A kako god se političari i suci o tome izjasnili, narod je već pobijedio“ – rekao je biskup. Naglasio je i važnost nastavka molitve za uspjeh referenduma o otkazivanju Istanbulske konvencije. Na kraju sv. mise prepunom crkvom zaorilo se gromko „Tebe, Boga, hvalimo“.

Za kraj, podsjetimo zlurade i malodušne: čl. 80., st. 1. Istanbulske konvencije glasi: „Otkazivanje. Svaka stranka može u svako doba otkazati ovu konvenciju putem obavijesti upućene glavnom tajniku Vjeća Europe.“

I još nešto – referendumsko pitanje inicijative „Istina o Istanbulskoj“ bilo je: „Jeste li za to da Republika Hrvatska otkaže Istanbulsku konvenciju?“.

Da jesmo li za to? Naravno da jesmo!

Najnovije: Vlast u Hrvatskoj već se zdušno bori „protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“ i već primjenjuje Istanbulsku konvenciju,

https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/

premda bi ona službeno trebala stupiti na snagu 1. listopada 2018. godine. Nestale i rukavice i maske!

Smiljana Šunde/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2018/05/31/s-sunde-dvije-referendumske-inicijative-prva-i-druga/