Zorica Vuković: Gdje je nestalo nebesko plavetnilo

Nakon sumornih zimskih dana, smogovitih i maglovitih jutara željno se iščekuje plavo, zeleno, cvjetno, cvrkutavo proljeće prošarano lepršavim daškom vjetra koje sluti oplodnju i rast novoga života. Ali ove godine ni plavetnila, ni vjetra. Sivilo se proteglo u praskozorje ljeta, zastirući nebo nekom neobjašnjivom presvlakom ispod koje ključa mozak.

Ne kažu ljudi uzalud: prevrtljiv kao vrijeme. I povijest kazuje da je vremenskih zgoda i nezgoda bilo uvijek. Biblija nam govori o sedam rodnih i sedam gladnih godina, o sveopćem potopu… Spominju se i tri godine suše za vrijeme proroka Ilije. I kad se Ilija pomolio, evo kiše! Čak je, na njegovu molitvu, Jahve zapalio žrtvu na oltaru. Zato ga smatraju zaštitnikom od groma i oluje.

No danas imamo priliku promatrati kako se nešto čudno događa našem nebu. Osobno sam to uočila prije nekoliko godina dok sam čekala tramvaj, idući s posla. U oko mi je „zapelo“ ispuštanje dugih bijelih tragova pet aviona koji su na malim udaljenostima letjeli gotovo paralelno od istoka prema zapadu. Avioni se i nisu vidjeli, samo ti dugi bijeli tragovi. I zašto baš pet aviona?

Otprilike za pola sata, bila sam na zapadu grada i opet je pet aviona letjelo od juga prema sjeveru, ostavljajući za sobom te tragove. I to me zaintrigiralo. Jesu li to isti avioni? Počela sam pratiti avione i njihove tragove, koliko su mi to dnevne obaveze dozvoljavale. Shvatila sam da nisam jedina koja postavlja to pitanje, jer većina aviona ostavlja kratke tragove koji se brzo gube.

Avioni koriste fosilna goriva dobivena preradom nafte. Uglavnom su to tekući ugljikovodici, dobiveni destilacijom nafte od (150-270) °C, poznati pod nazivom kerozin. Produkt njihova izgaranja, ne računajući aditive, je ugljični dioksid, čađa i voda. Tragovi, koje oni ostavljaju nazvani su kondenzacijski tragovi ili contrails. Rasprše se u atmosferi nakon 5 – 22 sekunde. Iznad gradova ostaju duže.

U časopisu Nature Climate Change  objavljeni su rezultati istraživanja u kojima se tvrdi da kondenzacijski tragovi nisu neutralni na našu okolinu. Njih nazivaju još i cirrus homogenitus. Ovaj naziv je dala Svjetska meteorološka organizacija. Vodena para spaja se s čađom, stvarajući fine kapljice koje se na velikoj visini, zbog niske temperature, pretvore u kristaliće leda. Pod određenim uvjetima, kondenzacijski tragovi mogu ostati u atmosferi satima (ne navode uvjete). Neki će izgubiti svoj izduženi oblik i postat će oblaci cirusi. Gotovo prozirni, cirusi i dalje upijaju neka zračenja koja dolaze s tla i ponovno ih emitiraju nazad. Sunčeve zrake prolaze kroz ciruse bez problema. Učinak svega je povećanje površinske temperature, za razliku od nižih oblaka, neprozirnih i bijelih, koji djeluju suprotno.

Mnoštvo uključenih varijabli može znanstvenicima otežati  shvaćanje stvaranja oblaka koji nastaju nakon prolaska zrakoplova. Time se otežava rješenje problema. Među rješenjima  Bernd Kärcher, sa Instituta za atmosfersku fiziku, Oberpfaffenhofen, Njemačka, navodi sintetička goriva, prirodni plin, plin iz biomase, čija izgaranje stvaraju puno manje čestica u zraku od kerozina. Tekući vodik ili ukapljeni prirodni plin mogli bi biti pogodni ali ih je teže koristiti jer zahtijevaju druge tipove motora. Električni zrakoplovi bi možda bi mogli riješili problem, ali za sada ostaju „tek san“, tvrdi Bernd Kärcher.

Danas su zrakoplovi odgovorni za 4 %  antropogenog zagađena Zemljine atmosfere: od toga 50 % zagađuju kondenzacijski tragovi i 50 % ugljični dioksid, navodi se u studiji koju su proveli na Institutu za atmosfersku fiziku.

„Utjecaj je otprilike pola-pola ili možda čak i više ako govorimo o kondenzacijskim oblacima“, kaže Kärcher. „Važno je napomenuti da ugljični dioksid ostaje puno duže u atmosferi nego kondenzacijski oblaci stvoreni od zrakoplova.“ Preusmjeravanje zračnog prometa moglo bi smanjiti formiranje oblaka koje stvaraju zrakoplovi. „Let na većim visinama, gdje je zrak hladan i suh, može smanjiti formiranje kondenzacijskih oblaka i tragova. Međutim, trenutačno korištene rute smanjuju vrijeme i troškove leta, a zrakoplovne kompanije će ih nerado mijenjati,“ konstatira znanstvenik.

Iako je Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva usvojila plan za smanjenje ugljičnog dioksida u atmosferi, ne uzima u obzir kondenzacijske oblake koji su veliki problem.

No, pored kondenzacijskih tragova, ono što uznemiruje ljude su tzv. kemijski tragovi ili chemtrails (kemijski tragovi ili kemotragovi).  Među prvima koji je upozorio na kemijske tragove aviona bio je Dennis John Kucinich (rođen 1946.), zastupnik u Predstavničkom domu Kongresa, USA, demokrat, hrvatsko-irskih korijena. On je čak i dao i naziv chemtrails. „Chemtrails are real,“ rekao je. On je pokušao zakonski zabraniti ispuštanje aerosola avionima.  Kad nije uspio, dao je naslov zakonu Zakon o očuvanju svemira 2008. No, kongresnicima je zasmetala riječ chemtrails, koja je uklonjena iz Zakona.

Karakteristika kemijskih tragova je dugotrajnost. Ostaju i više sati u zraku, šire se i raspršuju. Avioni koji ih  ispuštaju ne lete sami i manji su od putničkih aviona. Nemaju oznaka. Kemijski tragovi naglo počinju i naglo se završavaju.

Moje zapažanje je da se pojavljuje 4  ̶ 5 aviona koji ostavljaju ove tragove, pletući mrežu. Događa se da ispuštanje aerosola naglo počinje i naglo završava. Znalci kažu da se to kod kondenzacijskih tragova ne može dogoditi.

Filmić o nastajanju tragovima i njihovom širenju snimio je Hrvoje Svalina 2010. u Trogiru.

Ujutro 12.12. 2017., godine snimila sam seriju fotografija iz mog stana. Na istoku, već pri izlasku sunca, pojavilo se više  kemotragova koji su se širili. Na koncu je nebo postalo sivo. Interesantno da su na „zračnom koridoru“ (prema mojoj procjeni, jer tu leti najviše zrakoplova) sjever-jug, avioni ostavljali samo kondenzacijske tragove. Ako su vremenski uvjeti bili slični i ako su avioni letjeli na istim visinama, otkud ova razlika?

„Znanstvenici“ bi rekli da nema dokaza. Nema, samo ove fotografije. Imam ih mnogo. Moj suprug me upozorio i na one avione koje odjednom prestaju ispuštati tragove. Jer i on se zainteresirao za ovu problematiku. Avione, koji ispuštaju kemijske tragove, nazvali smo pauci. Nekoliko godina vodila sam dnevnik o tome kakvi su vremenski uvjeti: vjetar, temperatura, ciklona, anticiklona … Logičnog zaključka nije bilo. Najčešće su se „pauci“ pojavljivali prije kiše, ali i poslije kiše kad se nebo zaplavilo. Da ne bi dugo bilo plavo.

I dok je nebo bilo koliko-toliko plavo, nakon širenja tragova, postalo je sivo. Ipak i u takvim uvjetima neki avioni imaju samo kondenzacijske tragove.

Od proljeća do jeseni, ispod ovako sivoga neba osjećamo se kao u plasteniku. Još kad se tome doda zagađenje od prometa, postaje gotovo neizdrživo.

Teško je uzeti uzorak zrak za analizu na takvoj visini. No, uzorak se može uzeti kad padne kiša. Ne znam šalju li naši meteorolozi balone u više slojeve atmosfere, ali nitko od njih nije javno potvrdio postojanje chemtrailsa. Samo konstatiraju da je nadprosječno toplo. Zanima me je li nekada temperatura ispodprosječna i otkud onda prosječna temperatura?

Meteorolog Ivan Čačić je u jednom intervjuu rekao: „Riječ je o evidentnim manipulacijama, no ne atmosfere, nego javnosti. Ono što je evidentno – takva manipulacija nije dio znanosti kojom se bavi fizika atmosfere, već je zloupotreba psihologije mase. Uznemirujuće informacije o stvaranju opasnih vremenskih pojava i stanja od opskurnih središta moći nisu dio meteorološkog već psihološkog rata s učincima uznemirenosti javnosti, stvaranja osjećaja nesigurnosti i ranjivosti. Vrlo je neetično i društveno štetno od bilo kojeg medija da svoju vidljivost temelji na meteorološkim uznemirujućim senzacijama kao posljedicama umjetnog djelovanja na vrijeme čak do razine meteorološkog rata.“

U nekim gradovima, pa i u Zagrebu, postoje tzv. mjerne postaje koje mjere kvalitetu zraka.

Zelena boja indeksa kazuje da je količina štetnih čestica vrlo niska.

Narančasta boja upućuje na visoku koncentraciju lebdećih čestica, veličine µm, tijekom jednog sata. Nije čudo jer se Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada nalazi na prometnoj Ksaverskoj cesti. No, ako se u obzir uzme 24 sata, tada koncentracija lebdećih čestica pada zbog noći kada se promet smanji.

Istraživanja su pokazala da lebdeće čestice imaju štetan utjecaj na zdravlje: od alergija do malignih oboljenja. O tome postoji čitav niz studija.

Kako je to s kemijskim tragovima? U SAD-u se proučavanjem ovih tragova bave već dugo, budući da su „zaprašivanja“ počela još tijekom Drugog svjetskog rata, stvaranjem tzv. dimnih zavjesa. Zaprašivanjem usjeva koristi se poljoprivreda. Na ovaj način se uništavaju i komarci.

Cliffor Carnicon djeluje u Carnicon Institute u  Santa Fe-u. Uspio je prikupiti vlakna debljine 2 μm koja sliče azbestnim vlaknima, a  koja su ispustili avioni. Tražili su od vlasti da se ovaj materijal ispita. Nikada nisu dobili odgovor.

Utvrđeno je da u kemotragovima ima aluminijeva oksida, građenom kao silikon. Također je utvrđeno da se javlja i barij u obliku spojeva. Institut je 2012. Organizirao konferenciju o chemtrailsima. Trenutno su usredotočeni na važna pitanja geoinženjeringa i bioinženjeringa.

Cliffor Carnicon je objavio u sedam točaka razloge zbog kojih postoje kemijski tragovi. To su:

• kontrola i promjena vremena,
• vojne operacije,
• elektromagnetske promjene,
• biološke operacije,
• promjena vremena na globalnoj razini ili utjecaj na dinamiku planeta,
• napredni sustavi za nadzor,
• otkrivanje egzotičnih pogonskih sustava.

Član Instituta je i William Thomas koji je napisao knjigu o postojanju kemijskih tragova.

Leonard  Horowitz u svojoj knjizi „Healing Codes for the Biological Apocalypse“  kaže da se pomoću aviona raspršuju prioni, proteini koji se, pod određenim uvjetima, pretvore u kristale, a onda zavisno od kojim se frekvencijama se izlože, mogu prouzročiti bolesti kao što je npr.  Creutzfieldt-Jakobova bolest. Određenom elektromagnetskom frekvencijom (HARP?), teoretski, oni se mogu aktivirati i prouzročiti bolest. Tako bi se moglo kontrolirati svjetsko stanovništvo.

Što se tiče aluminija, studija objavljena u časopisu „Journal of Inorganic Biochemistry“ pokazuje da „izlaganje aluminiju može povećati migracije i invazivna svojstva ljudskih stanica raka dojke. Ova spoznaja ima iznimno važan utjecaj, jer je smrtnost od raka dojke uzrokovana širenjem tumora na dojci“.

Slijedeća snimka prikazuje kako avion uključuje i isključuje sprejanje.

Dustin Moskovitz (rođen 1984., SAD), suosnivač FB, podupire projekt Inicijativa za upravljanje sunčevim zračenjem (SRMGI). Projekt je utemeljen na inicijativi  NGO, a financiran je s 400 000 dolara i nastoji se proširiti i na globalni nivo usmjeren na geoinformacijsko istraživanje koje uključuje istraživanje kako se zrakoplovi mogu koristiti za prskanje umjetnih oblaka koji sadrže „reflektirajući sumporni dioksid“  visoko u atmosferi.

NASA sve pokušaje razgovora o kemotragovima, ismijava. Objašnjava da je barij, aluminij i ostali metali, ustvari, produkt korozije aviona. No, novinar BBC-a, Jeremy Clarkson (rođen 1960., UK) je snimio stvaranje oblaka kao NASA-inog eksperimenta.

https://www.youtube.com/watch?v=TTrBtMRqQxw

Na internetu postoji mnogo članaka, snimaka, a i svjedočenja pilota i meteorologinje koja je dobila otkaz jer je objavila rezultate svojih istraživanja.

Oni koji se duže bave ovom problematikom u RH kažu da je „zaprašivanje“ nad Hrvatskom počelo kad smo pristupili Partnerstvu za mir.  Zastupničko pitanje o chemtrailsima nad Hrvatskom postavila je 15. svibnja 2010. Mirela Holy. Konkretan odgovor nije dobila.

I dok se NASA sprda teorijom o kemijskim tragovima kao „teorijom zavjere“, na američkom Odjelu za obranu je 1990., ustanovljen je tečaj za pilote Chemtrails Academy. Što tamo proučavaju?

„Ozbiljni znanstvenici“ sumnjaju u postojanje kemotragova. Tako prof. Valerije Vrček piše: „Malo je vjerojatno da svi znanstvenici svijeta, sve izdavačke kuće s tisućama znanstvenih časopisa, sva sveučilišta i sve akademske institucije namjerno šute ili izbjegavaju temu o „kemotragovima“. Kad bi bilo tako, onda očigledno ne bi bila riječ o zavjeri, kako to tvrde zagovornici teorije o „kemotragovima“. Također malo je vjerojatno da je današnja znanost „sposobna“ za tajne intervencije i kontrolu klimatskih promjena. Znanost koja bi bila dovoljno moćna za geoinženjering, bila bi sposobna prikrivati svoje „kemotragove“. Današnja znanost, zapravo, još uvijek ima problem s običnom prognozom vremena.“

A ja se sjećam nekih davnih ljeta kad sam poleđice ležala na travi, u hladovini i gledala na prekrasnom plavom nebu kako se vjetar igra i kako nastaju i nestaju pahuljasti oblaci. Valjda je nešto slično doživio i Cesarić:

„U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.
…………………………………………
I plovio je sve to više,
K’o da se kani dići do Boga;
Vjetar visine ga je njih’o,
Vjetar visine raznio ga.“

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo