BRILJANTNOST HRVATSKOG UMA (Reciklažni analizator s kolektorom)

Tko to kaže da u Hrvatskoj nema recikliranja. Svo političko smeće, ne samo partijsko, nakon Domovinskog rata samo-recikliralo se i čini perjanicu političkih stranaka. Takav reciklažno- mimikrijski preobražaj nije zabilježen nigdje u „vasceloj vasioni“.  

Već čitav niz godina hrvatski inovatori vraćaju se sa svjetskih natjecanja okićeni najsjajnijim odličjima. U svim područjima  tehnike, elektronike i drugih primijenjenih znanosti nižu svake godine bezbroj izuzetno vrijednih patenata na svjetskoj razini dokazujući briljantnost hrvatskog uma. Nažalost većinu tih patenata prepoznaju samo strani patentni zavodi i putem njih ostvaruju znatne dobiti. Naši patentni zavodi ili ne prepoznaju te vrijednosti ili je postupak patentiranja preskup pa tako iz godine u godinu gubimo mogućnost dobre zarade.

Ti naši inovatori nažalost ne pripadaju višim znanstvenim krugovima na koje je društvo utrošilo basnoslovne sume novaca. Zamislite, svake godine na našim sveučilištima doktorira oko 400 doktoranata iz svih znanstvenih područja, a mi sve više i više tonemo i gotovo da nam nema spasa. Čovjek bi mogao pomisliti kako nam je Država bolesna kad treba toliko doktora. Većina njih napušta svoje struke i otiskuju se u političke vode. Nažalost ne znaju plivati i vrlo brzo započinje njihovo političko utapanje. Za sobom obično povuku veću skupinu sebi ravnih i uopće im nije bitno što će biti s jadnim narodom koji ih bogato plaća.  I na koncu balade nikome ništa jer nigdje nije propisana njihova odgovornost. Na kraju sve to opet plaća običan čovjek – radnik čija se odgovornost zna i itekako kontrolira („Quod licet jovi non licet bovi“).

Kako to da ti naši inovatori ne pripadaju visokim znanstvenim krugovima već dolaze iz naroda? Vrlo jednostavno. Oni akademski obrazovani primaju za svoj nerad (čast iznimkama) visoke plaće  pa im tako nije potrebno uključivati moždane vijuge. Oni koji rade i stvaraju njihove plaće jedva preživljavaju i moraju učiniti bilo što kako bi prehranili sebe i svoje obitelji. Njihov mozak radi sto na sat tražeći bilo kakvu mogućnost dodatne zarade a time i preživljavanje. Kolika pokvarenost vlada u našim političkim krugovima ne bi se začudio kad bi se politička elita pohvalila kako je baš ona zaslužna za njihov uspjeh jer im nije dala dovoljno velike plaće kako bi ih potaknula na veću kreativnost. U ovom našem političkom cirkusu ringršpilom upravljaju političke elite a sirotinja plaća vrlo skupe vožnje. Taj naš ringršpil nije na struju kako bi elite uštedile pa ga tako vrti sirotinja na mamlazni pogon. Upravljači ringršpila se mijenjaju ali svi jednako bezglavo i skupo vrte sirotinju. Od te silne vrtnje sirotinji je poodavno pozlilo i već poduže obilno povraća.

Prije nekoliko dana ostao sam zadivljen domišljatošću naših ljudi. To kad kažem ljudi ne odnosi se na elite jer oni ne spadaju u citiranu skupinu. Prolazeći redovitim putem prema kultnom kafiću ugledao sam nekog čovjeka do pola u maskirnoj odori s nekim meni do tada ne viđenim predmetom. Nisam mogao shvatiti što to drži u ruci dok je hodao ispred mene. Tek kada je zastao ispred kante za smeće počelo mi je biti jasnije kakva je to alatka u njegovim rukama. Podignuo je poklopac i turio svoju alatku u kantu. Kako sam mu se približio uspio sam vidjeti što radi i kako izgleda taj njegov izum. Na ruci je imao staru poderanu radničku rukavicu u kojoj je držao drvenu vješalicu na kojoj je kuka bila na drugom kraju, a ne kao inače u sredini vješalice. Pored kuke, ali s oštricom na drugu stanu, ljepljivom trakom bio je pričvršćen kuhinjski nož. Između noža i kuke bila je petlja od špage čiji je kraj držao u šaci zajedno s vješalicom.  Bio je pravi užitak gledati kojom vještinom obavlja svoj zadatak. Kukom zahvati ručke vrećice za smeće i povuče ju na vrh smeća. Nožem proreže vrećicu kako bi kukom, nožem ili omčom špage mogao izvaditi što ga zanima. To što ga je zanimalo bilo je jasno vidljivo na bijelim vrećicama s natpisima: staklo, plastika, hrana, koje su mu bile nanizane na remen maskirnih hlača. Bilo mi je potpuno jasno kako se tu ne radi o ekološki osviještenom čovjeku već o čovjeku kojem su političke elite gurnule glavu u kontejner sa smećem. Čovjeku koji se u svom životnom paklu dovinuo nedaći i odlučio pobijediti ju. Upravo taj njegov „reciklažni analizator s kolektorom“ pokazuje svu briljantnost hrvatskog uma.

Njegov „reciklažni analizator“ radio je savršeno pa je tako bio znatno brži od svih drugih osoba na istom životnom zadatku. U izuzetno kratkom odsječku vremena uspijevao je pregledati sadržaj cijelog kontejnera i izvaditi ono što želi i to bez prljanja.  

Iz kruga osoba bliskih gradonačelniku Milanu Bandiću i to dobro upućenog izvora  dolazi informacija kako je dao nalog Holdingu da otkupi ovaj izum jer nas u ovom trenutku jedino taj izum  može spasiti od visoke kazne kojom EU kažnjava one koji imaju mali postotak odvajanja otpada i reciklaže. Navodno bi i HZMO otkupio znatan broj ove alatke jer bi u tom slučaju mogao smanjiti mirovine  i tako uštediti za visoke plaće i otpremnine dužnosnika. Svaki umirovljenik s prosječnom mirovinom dobio bi po dva „reciklažna analizatora“ kako bi mogao dvoručno analizirati i prikupljati. To bi sasvim sigurno udvostručilo analizu i kolekciju. U tom slučaju neće penzići više besposličariti s jednom rukom u džepu jer im je džep i tako prazan pa nemaju što držati.. To bi im s obzirom na crkavicu osiguralo lakše preživljavanje. Vjerojatno znate onu staru poslovicu o razlici između mirovine i ženskog ciklusa. Oboje dolaze jednom u mjesecu, kratko traju a poslije se možete je…i.

Ali tko to kaže da u Hrvatskoj nema recikliranja? Svo političko smeće, ne samo komunističko, nakon Domovinskog rata samo-recikliralo se i čini perjanicu političkih stranaka. Takav reciklažno- mimikrijski preobražaj nije zabilježen nigdje u „vasceloj vasioni“. Oni iz viših partijskih krugova, UDB-e i KOS-a doživjeli su i proces obraćenja poput Sv. Augustina i Sv. Pavla te postali veći vjernici od samog Pape. No čini mi se kako se i Papa obratio jer ovo što čini s našim svecem, kardinalom Alojzijem Stepincem, nije zabilježeno u povijesti katoličke crkve.

Zoran Čapalija – Čaplja/Hrvatsko nebo