Izlaganje dr. sc. Ante Birina na tribini „Kurikul povijesti i Domovinski rat u svjetlu reforme školstva“

U tekstu koji je objavljen 7. lipnja 2018. donijeli smo izvješće s održane tribine „Kurikul povijesti i Domovinski rat u svjetlu reforme školstva“, u kojoj su sudjelovali izv. prof. dr. sc. Ante Nazor, doc. dr. sc. Ante Birin, prof. dr. sc. Marijan Šunjić i mr. sc. Zvonko Sesar. Voditelj tribine bio je Dominik Andreić, a organizatori Hrvatsko kulturno vijeće, Udruga Obnova i Zbor udruga Hrvatski ratni veterani. Tribina je održana 5. lipnja 2018. u Klubu veterana.

Prethodno smo objavili dijelove iz govora prof. dr. sc. Marijana Šunjića, a ovdje donosimo dijelove izlaganja dr. sc. Ante Birina.

Dr. Birin na početku je istaknuo da bi se o reformi školstva, s obzirom na brojne nedoumice, kontradikcije i negativne reakcije koje je ona izazvala u hrvatskoj javnosti, prije svega kada se govori o predmetnom kurikulu povijesti, moglo govoriti satima, no usredotočio se na ono najvažnije.

Glas struke apsolutno je prešućen

„Kada je prije godinu i pol, dvije godine rasprava o ‘kurikularnoj reformi’ bila na vrhuncu, bili smo svi svjedoci vrlo tendencioznog pristupa medija toj temi. Tendencioznog pristupa u kojem je ‘kurikularna reforma’ oslikavana isključivo u svijetlim bojama, a svi njezini kritičari proglašavani su natražnjacima, kočničarima reformi itd., itd., da ne ulazim u sve ocjene kojima su zastupnici ‘kurikularne reforme’ etiketirali svoje neistomišljenike… Nažalost, ‘kurikularna reforma’, osobito kada je riječ o kurikulu nastavnog predmeta povijesti, od samog je početka krenula jednim krivim putem. Krenula je više putem ideološkog projekta negoli želje za cjelovitom reformom hrvatskog školstva, za ispravnom i cjelovitom reformom i kurikula povijesti. Umjesto da pristup bude inkluzivan, da se u stručnu radnu skupinu uključe i javnoznanstvene ustanove, da se uključe i metodičari, da se uključe svi uglednici koji bi imali mjesta u stručnoj radnoj skupini, formirana je jedna uska skupina, čiji su se članovi (kao što je rekao i akademik Raukar u svojoj recenziji kurikula povijesti koju je izdao HAZU) u svakom slučaju trudili i ne treba ih napadati da nešto naprave, međutim, osobe koje su bile na čelu te stručne radne skupine i koje su stajale iza toga bile su osobe koje su toj temi pristupile previše isključivo. Kao što sam rekao, kada je rasprava bila na vrhuncu, očitovale su se brojne znanstvene ustanove, brojni odjeli fakulteta i sve su te recenzije bile vrlo, vrlo kritičke, da ne kažem negativne. Nažalost, iako se svi busamo u prsa kako treba slušati struku, u ovom slučaju glas struke je apsolutno prešućen, kako onda tako i sada.

Tko određuje nastavne sadržaje i teme koje će se obrađivati?

O nedostatcima samog kurikula nastavnog predmeta povijesti ne bih išao previše u širinu, usredotočio bih se samo na jednu stvar, jednu važnu stvar, a to je njezin sadržaj, odnosno sadržaj budućih udžbenika koji će se raditi prema kurikulu povijesti, čiju je definiciju najbolje izrekao akademik Raukar u spomenutoj recenziji istaknuvši:

‘Povjerenstvo smatra kako je rad na kurikulumu zahtijevao veliki uloženi trud njegovih sastavljača te ne sumnja u njihove dobre namjere i želju da se poboljša nastava povijesti u hrvatskom školstvu. Ipak, dokument u ovom obliku nije dovoljno konkretan i nedostaje mu razrade potrebne nastavnicima kako bi se uopće mogao upotrijebiti u praksi, a što se posebno odnosi na određivanje nastavnih sadržaja i ishoda učenja radi postizanja općih ciljeva nastave povijesti.’

Kada govorimo o sadržaju budućih osnovnoškolskih i srednjoškolskih udžbenika, mnogima od nas, uključujući i mene, osnovna škola već je davno bila, no vjerujem da se sjećate da su udžbenici bili od 1. do 8. razreda razrađivani kronološkim redom. Ova reforma nudi svojevrstan bastard, svojevrsno miješanje dva sustava, tradicionalnog hrvatskog (i općenito onog pristupa kako se uči povijest u Hrvatskoj i u srednjoeuropskim zemljama) i jednog novog sustava koji se želi primijeniti u srednjoj školi u kojem autori ‘kurikularne reforme’ za povijest nisu predvidjeli, odnosno, bolje rečeno: inzistirali su na tome da teme koje će se obrađivati tijekom četiri godine srednje škole budu teme koje će odrediti sami profesori.

O nedostatcima takvog pristupa mislim da i sami vrlo dobro možete zaključiti, i što sve iz njega može proizići, a može proizići prije svega anarhija u školi… Ako će svaki profesor određivati što će se učiti, bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti kako bi izgledala ta državna matura i na temelju kojeg gradiva bi se ona trebala polagati. Zbog negativne recenzije koju je kurikul nastavnog predmeta povijesti dobio od strane Povjerenstva HAZU-a, njezini autori su na kraju nevoljko popustili i donijeli su svojevrstan popis tema, govorim za srednje škole, od kojih nakladnici, profesori, trebaju izabrati, iz tri područja, iz jednog tri teme, iz drugog dvije…, po jednu temu, što znači da nakladnik A, B ili C može uzeti sasvim različite teme i opet u hrvatsko srednje školstvo unijeti apsolutnu anarhiju. Samo za primjer reći ću vam da dolazimo u situaciju da djecu u petom razredu osnovne škole krećemo učiti povijest, naravno, od onog najranijeg doba, od prapovijesti, od pojave čovjeka i starijeg kamenog doba, a u srednjoj školi se o prapovijesti ne govori niti je predviđena ta tema, što znači da bogata hrvatska prapovijesna baština de facto ostaje nepoznata učenicima srednje škole, jer sumnjam da će se netko u prvom razredu srednje škole sjećati onoga što je bilo u petom, i to u vrijeme kada oni mogu daleko bolje i više shvatiti te procese. O temama iz hrvatske povijesti ne ću puno govoriti, o tome će više reći kolega Nazor, ali ću samo spomenuti jednu stvar. S obzirom na popis ponuđenih tema za srednju školu, dolazimo do jedne apsurdne situacije da se učenicima u četvrtom razredu srednje škole uopće ne će predavati niti će steći cjelovit uvid u hrvatsku povijest 20. stoljeća. Uopće nije predviđeno da se posebno razrađuje npr. tema Hrvatske u razdoblju između dva rata, dakle Hrvatske u Kraljevini Jugoslaviji. Kako razumjeti cijeli koloplet situacija od 1918. nadalje, ostavljam onima koji su to zamislili.

Manjak transparentnosti i otvoreno kršenje zakona

Osim samog sadržaja, velik dio problema predstavlja i sam način na koji je ta ‘kurikularna reforma’ vođena. U kojim segmentima? Prvo, manjak transparentnosti u procesu recenzije predmetnih kurikula, kao i u otvorenom kršenju zakona. Ako pristupate jednom problemu ozbiljno, ako ga želite riješiti kako treba, ako želite nešto napraviti na najbolji mogući način, onda, što se kaže, sve glave stavljate na skup, i ne dijelite ljude, nastavnike, znanstvenike po njihovoj ideološkoj pripadnosti, što se de facto radi.

Imali smo prilike vidjeti kada je unazad nekoliko mjeseci pristigla prva recenzija – Bavarskog državnog ministarstva kulture, znanosti i obrazovanja – na kurikulum. Recenzija je načelno bila pozitivna, i naravno da je odmah sutradan objavljena i na mrežnim stranicama Ministarstva i da je dobila vrlo, vrlo zapažen prostor u medijima. Sama ministrica se hvalila time kako je i ta ocjena jasan pokazatelj ispravnosti ‘kurikularne reforme’ i svega što je napravljeno. Vrlo zanimljivo je to što je ta recenzija koja je objavljena i koja i danas stoji na mrežnim stranicama Ministarstva objavljena bez pečata ustanove i bez potpisa osobe koja je tu recenziju sastavljala. Ne kažem niti želim insinuirati ništa, međutim, ozbiljnosti radi, te stvari moraju biti objavljene da se oni koji žele znati više, novinari prije svega, mogu obratiti toj i toj osobi da upitaju za stvari koje ih zanimaju. Tendenciozan pristup kada govorimo o toj ocjeni Bavarskog ministarstva, i koja nažalost odiše tom ideološkom notom i, rekao bih, ideološkom isključivošću, jest i jedna ocjena iz dotične bavarske recenzije…

Na pitanje ‘Jesu li teme potrebne za predmetno područje dobro zastupljene?’, među ostalim recenzenti odgovaraju kako određeni povijesni fenomeni potrebni za razumijevanje europske integracije, kao što su nacionalizam, izgradnja moderne demokratske hrvatske nacije, holokaust kao zločin protiv čovječnosti, trebaju biti obvezatni ne samo u osnovnim već i u srednjim školama također. ‘Prevoditelj’ iz Ministarstva je sintagmu ‘the building of a modern democratic Croatian nation’ preveo kao ‘izgradnja hrvatske demokracije’. Ne bih rekao da osoba koja je to prevodila ne zna engleski, već mislim da se, i stojim iza toga, da se na ovaj način jasno želi tema i fokus sa izgradnje moderne hrvatske političke nacije – koja prije svega počinje od Domovinskog rata i borbe za samostalnost – prebaciti na nešto što je puno šire – izgradnja hrvatske demokracije, što možemo staviti i od 2000. nadalje, ili bilo koju godinu koju želite izabrati. S druge strane, kada je pristigla recenzija Povjerenstva HAZU-a, koja je bila negativna, medijski prostor koji je prenio zaključke Povjerenstva bio je dijametralno suprotan prostoru koji je dan kada je pristigla recenzija iz Bavarske. Sama recenzija je u Ministarstvo znanosti poslana početkom ožujka, da bi bila objavljena gotovo četiri tjedna kasnije, kada su se valjda izdogovarali da vide kako će amortizirati taj neugodan udarac koji je pristigao ocjenom Povjerenstva. Pod pritiskom te negativne recenzije, kao što sam spomenuo, ubačen je naknadno u kurikul nastavnog predmeta povijesti i popis tema koje bi se trebale obrađivati u srednjim školama, a tek u travnju ove godine objavljena i konačna verzija kurikula nastavnog predmeta povijesti.

Nitko ne treba potvrditi uspjeh eksperimentalnog programa

Da vidite i dalje koliko se šlampavo pristupa toj temi i samome kurikulu, navest ću vam primjer da je 1. 3., dakle mjesec dana prije nego što je kurikul objavljen, nakladnicima pristigla obavijest iz Ministarstva da se udžbenici – novi, za eksperimentalni program – moraju predati do 1. svibnja. Znači, imate ravno mjesec dana za napisati udžbenik po novom kurikulu. Naknadno je za povijest taj rok produžen do 1. 7., međutim, samo da znate, rok koji je po Zakonu o udžbenicima predviđen za pisanje novog udžbenika je 14 mjeseci.

Ako se na ovakav način misli provesti reforma školstva i reforma kurikula nastavnog predmeta povijesti, onda se bojim da je ona unaprijed osuđena na propast i da će doživjeti u eksperimentalnoj nastavi debakl…

Isto tako, nije predviđeno da itko, da ijedno tijelo analizira i potvrdi, verificira, jesu li ocjene iz recenzija usvojene u dovoljnoj mjeri, kao što nije predviđeno ni da itko na kraju eksperimentalne godine potvrdi ili ne potvrdi uspjeh eksperimentalnog programa; štoviše, zamjenica ministrice znanosti, a i sama ministrica znanosti već najavljuje kako će od druge školske godine eksperimentalna nastava krenuti u redovnu nastavu…“.

hkv/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo