Mržnja koja se isplati

Mnogo hvaljeni film bizarnog naziva “Ustav RH” mnogo hvaljenog i nagrađivanog autora Rajka Grlića govori o jednom tipičnom Hrvatu, koji je, naravno, licemjer i primitivni šovinist koji zazire od Srba i to bez ikakva razloga i povoda. Taj mu je zazor urođen. Otac mu je, kao i on, bio ustaša, a na zidu svoje sobe drži jednu do druge slike Franje Tuđmana i Ante Pavelića. To je isto. I to bi bila glavna poruka jednog politikanskog filma opterećenog predrasudama.

Često je bolje ne poznavati biografiju, podrijetlo, osobni život i političke stavove autora nekog umjetničkog djela jer nas to poznavanje zna odvratiti od samog djela, htjeli mi to ili ne. Više bismo cijenili Krležu, Andrića, Selimovića ili Budaka da nisu bili suviše eksponirani u političkim previranjima svog vremena. Mogli bismo imati nekih iluzija i o spomenutom filmu spomenutog autora da ne bi njegova intervjua u ovom listu iz kojega postaje do kosti ogoljena njegova politička pozicija.

Tito je za Grlića veći od života, dok je Tuđman suhoparni general, kruta osoba bez nekog viška inteligencije, što će reći pomalo priglup, “a da o šarmu i ne govorimo”. Tito je, dakako, Jugoslavija, Tuđman je Hrvatska. Te dvije države su, prema Grliću, “geopolitički pojmovi”, koji označavaju države i njihove režime. Ti se pojmovi, veli on, rađaju, postoje i bivaju zamijenjeni novima.

Ova formulacija, kad je u pitanju Jugoslavija koje više nema, sadrži utjehu, a kad je u pitanju Hrvatska nadu, nadu da će i ona jednom nestati kao što je nestala i Jugoslavija.

Tu se naš redatelj gadno vara. Hrvatska nije geopolitički pojam, već prvenstveno emocionalna zajednica koja ima svoje snažno uporište u tradiciji, povijesti, jeziku, kulturi i vjeri.

Podsjeća nas Grlić da je negdje početkom devedesetih bio s grupom građana srpske nacionalnosti kod Tuđmana, i to s idejom sprječavanja rata. Bilo bi možda logičnije da je s tom idejom išao Slobodanu Miloševiću.
Ne prihvaćajući novu stvarnost samostalne države, Grlić poput Šerbedžije, Slavenke Drakuić, Mire Furlan, Dubravke Ugrešić, et. cet. odlazi u inozemstvo, gdje će svi oni biti primljeni kao disidenti, potvrđujući i šireći negativne percepcije o vlastitoj zemlji.

Donekle je Grliću shvatljiva “glupost nacionalističke magle” ratnih devedesetih, ali, gle čuda, “danas je nacionalizam poprimio sva klerofašistička obilježja tridesetih”. Heil Hitler! Ta magla koja se nadvila nad Hrvatskom, upozorava Grlić, otkrivajući prave razloge iseljavanja, tjera školovane ljude da drugdje potraže sreću!?

Ova hrpa netočnosti, besmislica, optužbi i priviđenja samo je racionalizacija nemirenja sa slobodom jednog naroda i samostalnošću države i neke iracionalne mržnje prema svemu što ta država jest i što simbolizira. I u tome Grlić nije usamljen. Klevetička kampanja ima sve više svojih pristaša.

Pa dobro, svatko ima pravo i na mržnju, ali je ipak čudno da to dolazi od ljudi koji su rođeni u ovoj zemlji u kojoj su postigli sve i u kojoj uživaju privilegije. Čudno je čak i ako se isplati.

Josip Jović/Slobodna Dalmacija/ https://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatsko nebo