Damir Pešorda: HDZ PO MJERI PUPOVCA I RADINA
Vrijeme:3 min, 31 sec
Prije nego je Plenković nakon pobjede HDZ-a na izborima počeo sastavljati vladu, Furio je Radin rezolutno ustvrdio: ”Neću podržati vladu u kojoj je Hasanbegović”. A poznato je još od Sanaderove izdaje tuđmanovskog nasljeđa da nema hrvatske vlade bez Pupovčeva i Radinova blagoslova. I tako smo dobili HDZ-ovu vladu s gospođom Obuljen-Koržinek, a bez Hasanbegovića. Već tada je, čak i onima koji malo sporije kuže, bilo jasno da se oštrim rezom ukida ionako blijedi pokušaj Karamarkove retuđmanizacije, a pravovjerni sanaderizam ponovo postaje HDZ-ova ideologija. Najzaslužniji čovjek za taj zaokret, barem prema onomu što je javno dostupno, bio je Davor Ivo Stier, novi ideolog HDZ-a.
Ovih se dana Plenkovićeva stolica, navodno, trese. Glavni pretendent za preuzimanje njegove pozicije jest Davor Ivo Stier. A Radina i dalje žulja Hasanbegovcić. Kaže da mu Hasanbegović i Toskot, predvodnik Građanske inicijative ”Narod odlučuje”, djeluju kao par, s tim da je Hasanbegović čak onaj koji je u tom paru simpatičniji. Milorad Pupovac i Furio Radin ne samo da djeluju kao par nego tako u politici i nastupaju. S tim da je Radin onaj koji u tom paru ima dužu kosu. Protiv Stiera u vladi Furin nije imao ništa 2016., a ne bi vjerojatno imao ni danas.
Nakon Stierova govora na Izvještajnom saboru HDZ-a krenula su nagađanja o tomu kako je on sljedeći vođa HDZ-a. Neki desni kolumnisti već mu pišu umjerene panegirike, a i lijevi mu pristupaju s određenim respektom. Pitam se nije li doista već negdje pala odluka da Davor Ivo Stier bude sljedeći predsjednik HDZ-a? Sad kada je Plenković odradio neke stvari pogubne za domoljubni i demokršćanski imidž HDZ-a, možda bi ga zgodno bilo zamijeniti ustaškim sinom i praktičnim katolikom iz Argentine. A to onda daje mogućnost za još jednu sanaderovsku dionicu. Pitanje je samo koliko Hrvatska još može izdržati tih izvana dirigiranih dionica.
Da me se ne bi krivo razumjelo, ne mislim ja da je Davor Ivo loš Hrvat, katolik i demokršćanin, a pogotovo da bi bio loš predsjednik HDZ-a. Ne radi se o tomu, nego jednostavno o činjenici da se njegovim dolaskom na Plenkovićevo mjesto ništa bitno ne mijenja. Čuvena Plenkovićeva mantra o inkluzivnosti Stierova je ”duda varalica” iz njegova hvaljenog djela ”Nova hrvatska paradigma”. Andrej Plenković, lijepo začešljani i blagoglagoljivi poliglot, i nije ništa drugo do li otjelotvorenje te nove paradigme. Stier je možda uistinu protiv Istanbulske konvencije, no on neće pokrenuti povlačenje hrvatskog potpisa i ratifikacije tog dokumenta kada bi i došao u priliku da to učini. Stier možda ne bi koalirao s Vrdoljakom i Štromarom, no za Milorada i Furija bi i u njegovoj koaliciji našlo mjesta. Dakle, dolaskom Stiera na čelo samo bi se još jednom pokušalo osokoliti deprimirane Hrvate da svoj glas dadnu manjem zlu.
U Hrvatskoj, na žalost, nikako da se osovi stvarna oporba aktualnom političkom establišmentu, koji je nepopravljivo zaražen kolonijalnim mentalitetom, osoran prema narodu i poslušan prema Europi, a uz to i dozlaboga korumpiran. Gotovi svi aktualni politički čelnici izašli su iz, da parafraziram Dostojevskog, Granićeva šinjela: Plenković, Grabar-Kitarović, Jandroković… Također i prethodni premijer Milanović, kao i uzdanica nekog posplekovećevskog HDZ-a Davor Ivo Stier. Dok su financijaši, poput Martine Dalić i Ante Ramljaka, iz nevelikog šinjela Borislava Škegre. Činjenica je da smo kao država i društvo i u političkom i u gospodarskom smislu došli u ćorsokak, a Plenković je svojom upravljanjem zemljom pokazao da je ”nova paradigma” ustvari stara paradigma i da nema smisla još jednu dionicu hodati istim putom. HDZ po mjeri Pupovca i Radina ne može Hrvatsku izvesti iz krize.
Ali ne treba se prepustiti pesimizmu! Radinova opaska o Hasanbegoviću, koliko god cinična bila, i nehotično ukazuje na izlaz iz situacije. Neovisni za Hrvatsku Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića svojim političkim stavovima i svojim političkim djelovanjem prenose potentnu jezgru pravaške misli u novo vrijeme, a živahni milje katoličko-konzervativnog aktivizma, gdje spadaju Zvonimir Troskot, Željka Markić, Kristina Pavlović i brojni drugi, iznjedrit će respektabilnu političku snagu. Spoj tih dviju snaga mogao bi ponoviti političku konstelaciju iz Tuđmanova vremena. I, usuđujem se nadati, iznjedriti hrvatskog Orbana. Naravno, da bi do toga došlo cijela hrvatska politička scena mora doživjeti velike potrese, promjene, slabljenje starih i uzdizanje novih struktura.
Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo
