Marija Dubravac: GROB ”NEZNANOG” SINA

GROB ”NEZNANOG” SINA

(Pok. branitelju Josipu Remenaru)

U udbinskom groblju sred zelene trave

De pogledaj brate, eno humak jedan –

Bez križa i boje crven, bijele, plave,

Sahranjen branitelj zaboravljen, bijedan.

O sudbi njegovoj pričat će vremena,

A vjetrićak pjevat: – Trajna nina, nena…

Nesretnik u grobu smirit se ne može

U ponoć jauče i pravdu doziva:

”Pravdo, o ljudi, o Gospode Bože –

Gorka sudbo moja, kriva si mi, kriva!

Zar je ovo plaća branitelju časnom,

Hrvatskome sinu divu gorostasnom?

Gdje su vrla braća da svijeću zapale,

Gdje župnik da moli kršćansko opijelo?

Ničije me oči nisu oplakale,

Za mnom nikog nije srce zaboljelo.

Zar Josip Remenar spoma vrijedan nije,

Zar nije branio međe Kroacije?

Zemljice hrvatska, ja sam tvoje dijete,

U majčinskom krilu podari mi mira.

Privuci patnika na grudi ti svete,

On je grana slavnog kralja Zvonimira.

Nek o sudbi mojoj pričaju vremena,

Nek mi vjetar pjeva – Trajna nina, nena…

Marija Dubravac, Brisbane/Hrvatsko nebo