Što je pisao brigadir HV-a Ilija Vincetić: VODI LI SE PROTIV REPUBLIKE HRVATSKE SPECIJALNI RAT? 3.dio
Ilijino elaboriranje siguronosne situacije u Hrvatskoj objavljeno na FB-profilu Ilije Vincetića 15. srpnja 2015 a nastavljeno je u više dijelova. Hrvatsko nebo je već jednom u nastavcima objavilo sve dijelove osvrta Ilije Vincetića na siguronosnu situaciju. Rezultati lošega siguronosnoga stanja stanja su sada eksplodirali pred nama.
Tko je kriv za ovakovo stanje? Isprike nema izrečene u riječima “nismo znali “, jer se moralo znati…….
Daran Bašić /Hrvatsko nebo
ODNOS: DRŽAVA – DRŽAVA
Budimo realni, hrvatska politika (nakon dr. Franje Tuđmana) nema adekvatan odgovor na “izazov” zvani Srbija., i zbog toga bi, (do definiranja učinkovite politike prema Srbiji), prvorazredni hrvatski interes trebao biti: SRBIJA IZVAN NATO-a i EU!!
Članak 5. Sjeveroatlantskog sporazuma nam daje “kišobran” samo do ULASKA Srbije u NATO!! U bilateralnim sporovima među svojim članicama NATO nema učinkovit mehanizam. U situaciji i kojoj imamo bezbroj „otvorenih“ pitanja, u kojoj Srbija vodi otvoreno agresivnu, obnovljenu ekspanzionističko-hegemonističku, a Hrvatska anacionalnu, kukavičku, politiku (nećemo se spuštati na tu razinu, mi smo lijepo odgojeni, primarni vanjskopolitički interes RH je ulazak Srbije u Nato i EU). Srbija u EU, pri ovoj konstelaciji snaga unutar RH je kapitulacija Hrvatske “autentične političke suverenosti”.
Srbija u RH ima “petu kolonu” u 90% etničkih Srba i jak kolaboracionistički savez u (anti)hrvatskoj ljevici. Stoga ne začuđuje da Republika Hrvatska u posljednjih 15 godina nije osuvremenila (ili usvojila novu) svoju sigurnosnu politiku (poglavito obrambenu i vanjsku unutar nje) i redefinirala svoj položaj (repozicionirala se) u odnosu na ostale države nastale raspadom bivše Jugoslavije, posebno Srbiju i BiH. Takva indolentnost (ili je nešto drugo u pitanju) je ravna zločinu veleizdaje.
Od smrti dr. Franje Tuđmana, Republika Hrvatska u međunarodnim odnosima (bilaterali i multilaterali) djeluje isključivo “post festum”, osim nekoliko inicijativa koje su (nažalost) bile na njenu štetu. Srbija otvoreno nastavlja sa kontinuitetom politike ustanovljene 1844.godine, potvrđene u kraljevini Jugoslaviji, nastavljene u FNRJ (SFRJ), obnovljene i radikalizirane u memorandumu SANU i osuvremenjene u SANU 2 memorandumu. I bivša SRJ i današnja Republika Srbija, bez obzira na vladajuću opciju, ima najmanje 90% konsenzus u pitanjima vanjskopolitičkih interesa, a u odnosu na republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, i veći.
Republika Srbija prostor Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine promatra intergalno, za razliku od Republike Hrvatske, koja je svoje legitimne vanjskopolitičke i sigurnosne interese u Bosni i Hercegovini prepustila „međuarodnoj zajednici“ i „de facto“ ih se odrekla.
Koristeći tu stratešku (ne kratkovidnost, nego) sljepoću, srbijanska politika je sebi (u agresivnoj politici) stvorila „neutralnu“ poziciju, a Republika Hrvatska u kukavičkom povlačenju (nema čak ni obrane), „natovarila navrat“ teret krivnje. O ovome se može napisati tragikomedija koja bi ušla u antologiju gluposti u načinu vođenja vanjske politike i obrane nacionalnih interesa. Svi srbijanski političari, bez izuzetka grčevito brane genocid učinjen pred očima svjetske javnosti, i nalaze saveznike u tome, a Republika Hrvatska po Predsjednicima Stjepanu Mesiću, Ivi Josipoviću, ministrici vanjskih poslova, optužuje sama sebe za agresiju koje nije bilo, aktivno pomaže u dekonstituiranju svog naroda u susjednoj državi i aktivno radi u korist svoje štete.
U takvoj konstelaciji snaga, Hrvatska se upetljala u „region“ kao „pile u kudjelju“, „vezala sebi ruke“, dok Srbija, bez ikakvog otpora, težište svog djelovanja, prenosi u republiku hrvatsku. Dominira u BiH, aktivan je sudionik u poticanju destrukcije u RH, a sama je na svom prostoru „nedodirljiva“. Istini za volju, nije ni ugrožena, jer Republika Hrvatska ne poduzima doslovno NIŠTA na zaštiti svojih vanjskopolitičkih interesa i otklanjanju sigurnosnih ugroza.
Neshvatljivom glupošću i indolencijom, republika Hrvatska se našla u ponižavajuće inferiornom položaju. Novija povijest ne poznaje sličan slučaj države na koju se vrši otvorena agresija, a ona zbunjeno stoji i ponekad se požali na na te udarce, izazivajući više prijezir nego sažaljenje.
NA ŽALOST, REPUBLIKA HRVATSKA NEMA ODGOVORE NA OVE “IZAZOVE”!!!
brigadir HV-a,Ilija Vincetić/Hrvatsko nebo