Reagiranje akademika Davorina Rudolfa

Na skupštini Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) održanoj 12. travnja ove godine posebnu je pozornost izazvala rasprava o učincima prijenosa svih novčanih sredstava Akademije, kunskih i deviznih (akumuliranih iz državnoga proračuna, ali i onih 20 posto koje HAZU samostalno ostvaruje, primjerice iz međunarodnih vrela za financiranje znanstvenih projekata), s Akademijinih bankovnih računa u državnu riznicu. Uprava Akademije branila je na Skupštini taj prijenos (posebice potpredsjednik HAZU-a Jakša Barbić) smatrajući ga formalnim i nebitnim. Za razliku od Uprave, akademici su se usprotivili prijenosu inzistirajući na slobodi znanstvenoga i umjetničkoga stvaralaštva zajamčenoga u članku 68. hrvatskoga Ustava, civilizacijskim i demokratskim postignućima u Hrvatskoj.

Isticali su: HAZU je jedinstvena znanstvena i umjetnička institucija, najviša je po rangu u Hrvatskoj, od posebne je nacionalne važnosti, osnovana je i uređena posebnim Zakonom (u dijelu IV. Zakona, člancima 25. i 26. potanko su pobrojana novčana sredstva Akademije), mora biti neovisna o tijelima državne vlasti i samostalna u financijskome poslovanju. U ovome kratkom napisu ostavljam po strani te razmirice i dvojbe o legalitetu lišavanja Akademije njezine tradicionalne autonomije u financijskome poslovanju, važne, zapravo, za slobodu stvaralaštva u svim hrvatskim znanstvenim i umjetničkim institucijama. Reagiram na neistine i neprimjerena stajališta koja su u skupštini izložili predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić i potpredsjednik Velimir Neidhardt. O tome je hrvatsku javnost iscrpno izvijestio jedino Hrvatski tjednik (Burna skupština HAZU-a, 19. travnja 2018.).

Nikakvih potpisa i potpisivanja nije bilo

Predsjednik Akademije Zvonko Kusić, prema izvješću u Tjedniku, istaknuo je da je bio zaprepašten skupljanjem potpisa 36 akademika (među njima sam i ja) koji su javno zatražili vraćanje Akademiji njezine blagajne (nakon Kusićeve odluke 2. siječnja 2018. o trajnome prijenosu svih Akademijinih novčanih sredstava u državnu riznicu). Tjednik ga citira: „Nikad se u Akademiji nisu skupljali potpisi. Nikad nisam čuo da su se skupljali potpisi“. Zahtjev skupine akademika Kusić je nazvao „manipulacijom“, „melodramatičnom pričom“, „obmanjivanjem članova Akademije“. Rekao je: „Mnogi članovi koji su na popisu rekli su mi da to nisu potpisali, da ne znaju, da nisu pristali.“ Moram demantirati predsjednika Kusića. Nikakva potpisivanja nije bilo. Nikakvih potpisa! Nitko nije zahtijevao da se bilo kakav akt, peticija ili zahtjev potpiše. Skupina akademika je spontano odlučila predložiti Upravi da svi zajedno – akademici, Predsjedništvo i Uprava HAZU-a – uputimo zahtjev i apel ministru financija Zdravku Mariću da se Akademiji vrati autonomija u njezinu financijskom poslovanju. Autonomija duga gotovo 160 godina! Ako je potrebito radi postizanja opće suglasnosti, predlagali smo sazivanje izvanredne skupštine Akademije. Na žalost, nismo uspjeli. Predsjednik Kusić nas je okrivio za tobože zaplotnjačko potpisivanje nepostojećeg akta. Odakle mu izvor te izmišljotine i hrabrost da je u javnosti iznosi, zna samo on.

Izmišljotina o predizbornoj kampanji

Na skupštini su predsjednik Kusić i potpredsjednik Neidhardt uvjeravali sudionike skupa u još jednu neistinu: pripisali su skupini 36 akademika nakanu o nekakvu osvajanju vlasti i preuzimanju HAZU-a!

Ove godine bira se nova uprava Akademije pa je potpredsjednik Neidhardt izjavio da se u prosvjedu Akademika radi vraćanja blagajne Akademiji krije predizborna kampanja! Predsjednik Kusić potvrdio je taj nevjerojatan navod. Rekao je: državna je riznica krinka. Radi se o skupini akademika koji su krenuli osvajati vlast u Akademiji! Problem koji je nastao prijenosom novaca HAZU-a u državnu riznicu Neidhardt je nazvao „navlačenjem“ i „gnjavljenjem“. Pravi problem je, po njemu, u izbornoj 2018.!

Usuprot tim izmišljotinama, tvrdim: nitko od 36 akademika zabrinutih zbog gubitka Akademijine financijske samostalnosti, tijekom naših internih konzultacija, nije spomenuo izbore za predsjednika Akademije i članove Uprave. Nitko nije istaknuo ime bilo kojega mogućeg kandidata! To je u skupštini energično potvrdio akademik Mislav Ježić, jedan od 36-orice.

Jedini motiv u našemu angažiranju bio je povratak Akademijine blagajne u Akademiju. Od 2. siječnja 2018. nemamo u bankama ni jedne jedine kune. Sve smo prenijeli u državnu riznicu. Ako naš predsjednik želi kupiti običnu poštansku marku vrijednu tri kune mora zahtjev uputiti Ministarstvu financija, pa Ministarstvo, nakon što taj zahtjev pregleda i registrira daje nalog za plaćanje. A ne Akademija. Sve što smo tražili u jednoj je rečenici: Akademijina lisnica u Akademijinu džepu! I ništa više. Koliko mi je poznato, nijedna nacionalna akademija znanosti i umjetnosti u demokratskoj Europi (a sve se najvećim dijelom financiraju državnim proračunskim sredstvima) nije prisiljena držati svoj novac u državnoj riznici. Ponovit ću: u pitanju su civilizacijska postignuća: neovisnost Akademije o državnoj vlasti i nužna sloboda znanstvenoga i umjetničkog stvaralaštva akademika.

Zašto je prijenos u državnu riznicu obavljen potajice?

U našim aktivnostima nikakva dosluha s bilo kojom političkom stranom nije bilo. Nikakvih osobnih motiva. Nismo tražili ničiju ostavku. Nitko nije okrivio Upravu HAZU-a zbog toga što je postupila po nalozima državne vlasti. Od Uprave smo zatražili nešto drugo: objašnjenje zašto je čitav postupak prijenosa novca u državnu riznicu obavila potajice, zašto o važnoj odluci nije sazvana Skupština (najviše tijelo Akademije), Predsjedništvo Akademije (izvršno tijelo Skupštine)? Zašto nisu obaviješteni akademici? O tome predsjednik Akademije na skupštini nije pružio nikakva pojašnjenja.

Nepodnošljiva i nepotrebna konspirativnost, čini se, postala je stil djelovanja u Akademijinu vrhu. Sredinom prošloga mjeseca, 15. ožujka, primjerice, kompletna Uprava HAZU-a sastala se s predsjednikom Vlade Andrejom Plenkovićem, ministricom znanosti i obrazovanja Blaženkom Divjak, ministrom financija Zdravkom Marićem i državnim tajnikom u Ministarstvu kulture Ivicom Poljačkom. O tome sastanku izvijestila je Vlada na svojoj internetskoj stranici (https://vlaa.gov.hr/vijesti) izrazivši snažnu podršku djelatnostima Akademije. Uprava HAZU-a (predsjednik, dvojica potpredsjednika i glavni tajnik HAZU-a), međutim, nas akademike o tome važnom sastanku i razgovorima nije izvijestila niti s jednom riječju.

Licemjerje

Tjednik je opisao vrhunac licemjerja na kraju skupštine. Predsjednik Zvonko Kusić, koji je bez ikakva valjana temelja okrivio akademike za nekakvu predizbornu promidžbu i podmuklo osvajanje fotelje predsjednika HAZU-a, zaprepastio je sudionike: nominirao je prije negoli su izbori raspisani, izvan dnevnoga reda skupštine u kojemu nije bilo predviđeno kandidiranje članova buduće uprave HAZU-a (dnevni red skupštine utvrđuje Predsjedništvo HAZU-a 15 dana prije njezina održavanja), svoga najbližeg suradnika potpredsjednika Neidhardta za nasljednika, budućega predsjednika Akademije! Neidhardt je potom održao panegirički govor u slavu predsjednika Kusića. Nije spominjao svoju kandidaturu. Samo je rekao „Ja sam za kontinuitet“, uvjeren, valjda, kako će akademici naivno vjerovati da su tobože neki drugi u Akademiji započeli drastičnu predizbornu kampanju.

akademik Davorin Rudolf/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo