OBLJETNICA SMRTI Dan kad je Tuđman plakao: Bilo je to pravo iskreno prijateljstvo

To je bio odnos pun poštovanja i uvažavanja. Ministar Šušak i predsjednik Tuđman imali su zaista izvanredan odnos, poseban. I ljudski i profesionalni. On je sigurno bio njegov najprisniji suradnik – kazala nam je državna tajnica Zdravka Bušić koja je od 1990. do 1995. bila savjetnica i pročelnica ureda predsjednika Tuđmana. Šušak je, ističe, bio tih, miran, povučen i čovjek bez suvišnih riječi, piše 24.sata.

Skroman i punih onih dobrih ljudskih vrlina. Čovjek koji se ne žali na poteškoće i ne kuka, ali pod cijenu života izvršava svoje zadaće – prisjetila se bivšeg ministra obrane Zdravka Bušić.

‘Iza njega je ostala ogromna praznina’

Mjesecima prije Gojkova odlaska na vječni počinak, mnoge oći sam provodio uz njega pričajući i kartajući kako bih mu olakšao to vrijeme. Vidjelo se da je bolest toliko progresivna i da će to loše završiti. Ipak do kraja je bio pozitivan. Iako se znalo da će doći taj dan, nitko nije bio spreman na njegov odlazak pa tako ni predsjednik Tuđman. Bio je to vrlo bolan trenutak za mnoge ljude koji su ga poštivali. Iza njega je ostala ogromna praznina. Bio je to gubitak u svakom smislu – ljudski i u okviru političkog vodstva HDZ-a – prisjeća je nekadašnji Tuđmanov savjetnik Ivić Pašalić zadnjih trenutaka provedenih uz Gojka Šuka. Dodaje kako je Tuđmana i Šuška povezivalo nešto puno više od političke suradnje, a to je iskreno prijateljstvo.

– Jedino je Šušak smio pušiti pred predsjednikom Tuđmanom. To je bilo nepisano pravilo da vam pred njim ne smije na pamet pasti da zapalite cigaretu – otkriva nam Pašalić. Ironičko, Šušak je prerano ovaj svijet napustio zbog raka pluća.

‘To je čovjek kojeg mogu slijediti’

– Oboje su imali zajedničku strast prema stvaranju samostalne Hrvatske. To je nešto što ih je posebno povezivalo. Tuđmana tada nisu voljeli u dijaspori jer su se pitali što ima partizanski general pričati o Hrvatskoj. No Gojko je nakon što su se upoznali rekao povijesnu rečenicu: “To je čovjek kojega ja mogu slijediti”! I tako je bilo do kraja njegova života – kaže Pašalić. Ističe kako je Šušak bio osoba od najvećeg povjerenja Tuđmanu.

– Najteže probleme zajedno su rješavali. Međusobno su se uvažavali i poštivali i to je nešto što ih je pratilo do smrti – zaključio je.

‘Bio je vojnicima kao otac’

Gojko Šušak, ministar koji je obranio Hrvatsku, na nezahvalnu i tešku poziciju ministra obrane došao je u rujnu 1991., samo 2 mjeseca prije pada Vukovara. U trenucima kad je Srbija već okupirala gotovo jednu trećinu hrvatskog teritorija. Ostao je to sve do svoje smrti 1998. godine.

L

Tvrdoglavi i samouvjereni Šušak kao ratni ministar učinio je sve u iznimno teškim političkim, vojnim, financijskim okolnostima ustroji Hrvatsku vojsku, da je ojača kako bi mogla osloboditi sva okupirana područja.

Njegove riječi Tuđmanu nakon završetka operacije Oluja “Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!” postalo je sinonimom za sve pobjedničke operacije Hrvatske vojske vođene tijekom Domovinskog rata.

– Vojnici su ga jako cijenili i voljeli. Svakoga od njih je zvao sine. Bio je vojnicima kao otac – istaknula je Bušić.

Šušak je, malo tko će to osporiti, najzaslužniji za dobivanje rata i za američko priznanje Hrvatske. On je, naime, bio osobni prijatelj sa Williamom Perryem koji je u Clintonovoj vladi najprije bio zamjenik a onda od 1994. godine i ministar obrane. Na njegovom sprovodu vidno potreseni Perry je rekao:

– Ovo je doista za mene vrlo tužna prigoda. Došao sam ovdje ne samo kao predstavnik SAD-a, već i kao prijatelj Gojka Šuška. I moja supruga i ja izražavamo najdublju sućut i sućut naših sunarodnjaka Vama Đurđa i Vašoj djeci, Gojkovoj majci, bratu i sestri. Naše su misli i molitve danas s Vama – kazao je Perry te istaknuo kako je Šušak bio izuzetni domoljub, čovjek od osobnog integriteta i čovjek od riječi s kojim je uživao raditi i koji će mu nedostajati.

Emigrirao u Kanadau

Gojko Šušak rođen je u ožujku 1945. u Širokom Brijegu kao šesto dijete Ante i Stane Šušak. Otac i jedan od braće nestali su tijekom Drugog svjetskog rata, a zadnji put su viđeni pri ulasku partizana u Zagreb. Osnovnu i srednju školu završio je u svom rodnom mjestu nakon čega je upisao matematiku i fiziku na Pedagoškoj akademiji u Rijeci.

Prije služenja vojnog roka u JNA 1968. godine napustio je Jugoslaviju i otišao u Austriju gdje se zadržao šest mjeseci. Nakon toga otišao je u Kanadu, gdje su već prije otišla njegova dva brata.

U Kanadi je jedno vrijeme bio menadžer u Scott’s Chicken Villa, restoranu brze hrane, a u razdoblju od 1972. do 1990. godine se bavio poduzetništvom. Bio je suvlasnik tvrtki koje su se bavile ugostiteljstvom i soboslikarstvom. Aktivno je bio uključen u organiziranje hrvatskih škola, nogometnih klubova i crkvenih događanja, a i jedan je od osnivača hrvatske katedre na Sveučilištu Waterloo. Od 1985. do 1990. godine je bio direktor hrvatske škole u Ottawi, a nalazio se i na čelu Hrvatsko-kanadske kulturne federacije. U Kanadi je upoznao i suprugu Đurđu s kojom je dobio troje djece.

Nije mu bilo spasa: Umro od raka pluća

Predsjednika Franju Tuđmana upoznao je krajem 1980-ih godina kada je bio domaćin prve Tuđmanove kanadske turneje. Nakon osnutka HDZ-a Šušak je pomogao Tuđmanu u prikupljanju novca za nadolazeću predizbornu kampanju. Tuđman ga, prepoznajući njegove kvalitete, pozvao u Hrvatsku gdje je Šušak došao s obitelji 1990. godine.

Šušak bio jedan od ključnih hrvatskih pregovarača u Daytonu, a također je radio na sporazumu o mirnoj reintegraciji hrvatskoga Podunavlja Hrvatskoj.
Početkom 1996. godine dijagnosticiran mu je rak pluća. Zbog liječenja od teškog karcinoma putuje na liječenje u američku bolnicu Walter Reed.

Liječenje je kasnije nastavljeno u Hrvatskoj, a zbog nekontroliranog širenja bolesti i naglog pogoršanja, Šušaku nije bilo spasa. Preminuo je u KB Dubrava na današnji dan prije 20 godina. Imao je 53. godine.

Dnevnik.ba/http://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo