Prelijevanje riječke (kulturne) “septičke” jame

Kao što je poznato, uz Rijeku, Europska prijestolnica kulture (EPK) će 2020. godine istovremeno biti i irski grad Galway. Manje je poznato da Rijeku, odnosno Hrvatsku, s Irskom na području kulture veže mnogo više no što se na prvi pogled čini.

Naime, mecena, financijer i glavni politički zaštitnik hrvatskog narodnog preporoda u 19. stoljeću bijaše Laval Nugent, feldmaršal, vitez reda Zlatnog Runa, komandant reda Marije Terezije i rimski princ, rođeni Irac.Bio je najmoćniji plemić u Ilirskom preporodu, vrhovni hrvatski vojnički zapovjednik, zapovjednik Krajine i zaštitnik Ljudevita Gaja. Sanjajući obnovu t. zv. Frankopanske države, kupio je sve frankopanske posjede koje je mogao diljem Hrvatske, uključujući i one u Rijeci, odnosno na Trsatu. Sva su njegova djeca govorila tečan hrvatski jezik, a njegov sin Albert Nugent je u hrvatskom narodu bio nazivan „Hrvatski lav“. Potonji je također spavao (!) ispred Gajeve tiskare u Zagrebu kako bi Ljudevita Gaja fizički (!) branio od mađarona i političkih neistomišljenika.

Uglavnom, to je jedna velika i lijepa hrvatska priča o strancu koji je postao Hrvat te je jako puno učinio za hrvatski narod, hrvatski jezik i hrvatsku državu. U svakoj bi normalnoj zemlji upravo ova tema koja na tako fin način veže Hrvatsku i Irsku postao kamen zaglavni projekta EPK.

Ali to tako ne može iz dva razloga. Prvo, Rijeka je uz Havanu i Pjong-Jang treća preostala utvrda komunizma u svijetu, na vlasti je mafijaška jugoslavensko-srbijanska hobotnica koja je uništila grad u ekonomskom, pomorskom, gospodarskom, demografskom, kulturnom i svakom drugom smislu. Drugo, politički cilj Europske unije je obnova „regijona“ odnosno stvaranje asocijacije Zapadnog Balkana zbog čega EPK ima svesrdnu potporu predsjednika vlade Plenkovića te ministrice kulture Obuljen-Koržinek.

26. (Filodrammatica, Korzo) i 27. (Filozofski fakultet u Rijeci) travnja će se u sklopu projekta EPK održati skup naziva „Atlantic to Adriatic, contact points and historical parallels between Ireland and Southeast Europe (?!)“. Ako je hrvatski grad Rijeka, uz spomenuti irski grad, europska prijestolnica kulture, zašto se govori o „Southeast Europe“, t.j. jugoistočnoj Europi? Po toj logici su umjesto „Ireland“ trebali napisati „Northwestern Europe“.

Irsku će predstavljati njihova veleposlanica u Republici Hrvatskoj Olive Hempenstall, dok će Hrvatsku predstavljati „regijonu veran“ Vjeran Pavlaković, inače iz legla Dejana Jovića. Zašto Pavlaković nastupa u ime Hrvatske, nikomu nije baš jasno.

Skup se sastoji od raznih radionica i predavanja, a zanimljiva su i imena pojedinih predavača. Tako imamo „Ireland & Croatia, Secularisation vs. de-secularisation“. Vuk Perišić („mnogo lepo ime!“) će držati predavanje o Hubertu Butleru i Chrisu Aggeu, dvojici Iraca koji su žestoko napadali katoličku crkvu u Hrvata te je u svojim radovima poistovjećivali s ustaškim režimom. Potonji je čak napisao knjigu „The Stepinac file“ u kojoj tumači da je katolička crkva zapravo zločinačka i da je Stepinac, kako to mniju Vulin, Vučić, Šešelj zločinac, a ne svetac.

Nakon „istine“ o klerofašistima (Hrvatima), slijedi predavanje fenomenalnog naziva: „To be for us is not to be with us: marxism and fascism in the Irish and Croat national liberation movements during the 1970’s“ O tomu će govoriti Mate Nikola Tokić, Sorošev đak iz budimpeštanskog Central European University.

Slijedi predavanje o „srcu Srbije“, odnosno Kosovu pod naslovom „Conflict at the interface: Ethno-national divisions, class inequalities and hegemonic forces in northern Ireland and in Kosovo.“ Srbi se u Rijeci očito osjećaju toliko udomaćenima da prilikom kulturne suradnje Hrvatske i Irske imaju potrebu ubacivati Kosovo. Nakon toga će Hrvatima opet tumačiti da Hrvatska zapravo nije dio srednje Europe nego pripada Balkanu u „Irish-Balkans historical and cultural entanglements“. Dotaknut će se i sporta pa će Jelena Đureinović (!) govoriti o Celticu i Vojvodini (??) 1966. godine.

Nije bilo dovoljno što su komunisti pokojnog Andriju Artukovića, dementnog i nesposobnog za sudski postupak nezakonito osudili, nego će po mrtvima još malo pljuvati na predavanju „Andrija Artukovic and axis agents in Ireland post-world war II“. Danilo Šarenac (!) iz beogradskog (!) instituta za suvremenu povijest će govoriti o Flori Sandes koja je služila u srbijanskoj vojsci u I. svjetskom ratu?!?!? Zatim će se naricati nad marsejskim atentatom 1934. godine.

Najfenomenalniji naslov od sviju spomenutih glasi: „We are next: secessionist aspirations in Northren Ireland and Herzegovina.“ Kao što je svima jasno, pa čak i Srbima, da je Hercegovina hrvatska pokrajina, tako je svima jasno da Sjeverna Irska pripada Ircima. Prozivati i jednu i drugu pokrajinu zbog „secesionističkih“ težnji je suludo, a jedino je nejasno zašto će irska veleposlanica takve gluposti legitimirati svojim prisutstvom.

Dakle, vidimo da se u svim naslovima uvijek spominje Irska, a Hrvatska je uvijek „jugoistočna Europa“ ili „Balkan“. Tu su i Vojvodina, Kosovo, marsejski atentat, britansko-irska državljanka koja je služila u srbijanskoj vojsci, Artuković, klerofašisti… Kakve sve to veze ima s Hrvatskom ili: kakve to veze ima s hrvatskom kulturom i hrvatsko-irskim odnosima?

Već je Frljić pokazao da riječka „kultura“ nije ništa do li jugoslavensko-srbijanska septička jama. Sad se ta jama, zbog popunjenosti, polako prelijeva preko ruba te vonja od Rijeke do bratskog joj Beograda. Zašto ovakve protuhrvatske gluposti imaju potporu predsjednika Vlade i ministrice kulture, trebalo bi ih zapitati.

I. Sertić/HrSvijet.net/http://www.hrsvijet.net /Hrvatsko nebo