Zmija s jabukom dopuzala je od Adama i Eve do Hrvatskoga sabora

„Hrvatice i Hrvati!“ (F. Tuđman) povijesni je trenutak otprilike jednako dramatičan kao i onaj kad smo izašli iz hrvatske šutnje i kolonizatorima jugokomunizma rekli – dosta! I doista, preuzevši sudbinu u svoje ruke, oslanjajući se na „moralnu snagu hrvatskoga naroda“, dakle, „vlastite snage i pomoć Božju“ (F. Tuđman) postali smo subjekt. Ratifikacijom Istanbulske konvencije postajemo većim objektom negoli smo to bili u jugokomunističkom sustavu. Čini mi se da Bog i Hrvate hoće vidjeti kao subjekte u punini dostojanstva i odgovornosti. Najveća pogibelj po ratifikaciji Istanbulske konvencije objektivno prijeti najslabijima – hrvatskoj djeci. Njih će indoktrinirati, čupati im dušu i preodgajati već u vrtićkoj dobi.

Uoči saborske raspre u kojoj nećemo čuti ništa novoga, možda je dobro ponoviti gradivo. Vjeronauk pseudoznanstvene podvale rodne ideologije mogao bi započeti ovako – Zapad je ubio oca i mater. Racionalizam oca, feminizam majku. Bez oca i matere nema obitelji. S ubijenim ocem i majkom, čovjek je napokon slobodan od svih tlaka. Sam je sebi bog. Što je više bog, to je manje čovjek. Može izabrati hoće li biti i koliko dugo će biti muško ili žensko (ili nešto treće!) bez obzira na spolnu datost stečenu s darom života. Čim izabere ono što nije, odriče se ljudskoga dostojanstva. Tako se pokazuje kako je mali korak od zapadnjačke smrti Boga Oca do smrti čovjeka.

Sa smrću oca i majke obitelj je poslana na rodnu giljotinu kulture smrti. Kako je biblijska zmija, nakon što je Adamu i Evi „ratificirala“ jabuku, uopće dopuzala od „stabla spoznaje“ do naših dana, to jest do Plenkovića, Jandrokovića, Šuice i njihovih pionira, do Bernardićevih vječnih omladinaca, do jugoslavenskih seniora i do četvrte generacije mutiranih kokardaša s petokrakašima? Njih je prepun Sabor za ratifikaciju spremnih!

Prođimo zajedno kroz malu školu pseudoznanstvene podvale rodne ideologije za proizvodnju hrvatskih zombija, kako bismo za dom, obitelj i dostojanstvo osobe koliko-toliko spremni dočekali saborsku raspravu o ratifikaciji nove, ovaj put rodne, ideologije. Biblijski gledano ne možemo, naime, po drugi put odigrati ulogu povodljivoga Adama i prevrtljive Eve i dati se bez otpora nasamariti od stare zmije i njezine ratificirajuće priče o jabuki!

Lekcija 1.: Početak je chicken shit

Izraz rod pojavio se 1955. u SAD. Spada u psihijatriju paraznanstvenoga bolesnika Johna Moneya. Rod je: „Sve one stvari koje neka osoba govori ili čini kako bi pokazala da se opredjeljuje za položaj muškog ili ženskog“. Riječ je, dakle, ostanimo terminološki u SAD-u, o čistome „chicken shitu“ na razini seoskih baba gatara.

Lekcija 2.: Imenice postaju glagoli

Godine 1990. čelnica rodnoga prevrata, Judith Butler, proglašava da riječi „spol“ i „rod“ nisu imenice nego – glagoli. A to znači – osoba postaje ono što on ili ona izabere da kaže ili čini. Drugim riječima: „Biti muško ili žensko nije nešto po tome što netko jest, nego po tome što čini“.

Lekcija 3.: Prekomjerno granatiranje jezika

Ideolozi znaju kako je sve u jeziku. Nova terminologija pripremala je stoga teren novoj ideologiji: Muž i žena nisu supružnici, već – partneri. Osoba je – pojedinac ili pojedinka, prethodno građanin ili građanka, pretprethodno Hrvat ili Hrvatica. Brak muža i žene nije potpuni brak, jer može biti i istospolan, pa i više od dvije osobe, čak i jednoga spola s jednom ili više životinjskih vrsta… Materinstvo je – pravo na vlastito tijelo. Novi život je – oplodnja. Začeće je – umjetna oplodnja. Obitelj nije obitelj bez kućnoga ljubimca s obiteljskim pravima. I tako dalje.

Lekcija 4.: Razgradnja života

Rod ima funkciju jezične i ontološke razgradnje prirodnoga reda stvari. Protivnici razgradnje objekt su ismijavanja, odbacivanja, etiketiranja, progona i zavrjeđuju likvidaciju, jer nisu zagrizli ponuđenu jabuku i progutali u njoj serviranu ideologiju.

Lekcija 5.: Provoditelji se prodali Vragu

Za promicatelje rodne ideologije zaduženi su globalni i lokalni autoriteti: OUN, Svjetska zdravstvena organizacija, nevladine organizacije, nacionalni jahači apokalipse, riječju – kolonizatori rodne ideologije, za koje hrvatski narod kaže kako je riječ o ljudima koji su „dušu prodali Vragu“. Ko za Vraga, baš takvi krkani najviše vole najviša mjesta u političkoj areni.

Lekcija 6.: Do pada Berlinskoga zida

Još sredinom prošloga stoljeća OUN priznaje „jednaka prava muškaraca i žena“, da je brak slobodno sklopljena zajednica između jednoga muškarca i jedne žene, te da je obitelj prirodni temelj društva s pravom zaštite države. I bi tako, otprilike do pada Berlinskoga zida.

Lekcija 7.: Peking 1995.

Svjetska konferencija o ženama (Peking, rujan 1995.) uvela je pomutnju u dotadašnji red. Na njoj je turbo radikalna feministica Hillary Clinton zaključila: „Prava žena su prava muškaraca“. Vau! Rodna ideologija još nije otvoreno zasiktala, ali je počela u drugi plan potiskivati pojmove kao što su majka i obitelj. Poslije Pekinga, namirisavši krv, ideolozi počinju tražiti prihvatljivu definiciju „roda“. Sveti Stolac je iste godine izrazio svoju zabrinutost prema pekinškom tumačenju pojma „rod“. Otad je Katolička crkva glavni neprijatelj rodne ideologije, po istom načelu kao i sa svim prethodnim ideologijama.

Lekcija 8.: Obitelj – mjesto sukoba

Rodna ideologija obitelj pretvara u mjesto sukoba, jer je obitelj trulež svekolike nejednakosti. Da bi se postigla rodna ravnoteža potrebno je izmijeniti odnose moći muškarca i žene, dječaka i djevojčice. Preodgoj treba početi u predškolskom i osnovnoškolskom sustavu. Otud Jovanovićev „zdravstveni odgoj“. Kroz tu prizmu, među ostalim, treba gledati i Jokić – Divjak kurikulnu reformu, ali i odozgo nametnuti sastav „inkluzivne“ vlade.

Lekcija 9.: Prvoborci rodne ideologije

Rodna ideologija obuhvaća feminističke, homoseksualne i transseksualne skupine kao svoje prvoborce. Nije u ovoj lekciji riječ o tome kojoj skupini pripadaju hrvatski prvoborci rodne ideologije, već o tome za koga rade nakon što legitimitet i legalitet steknu od muškaraca koji se nazivaju muškarcima i žena koje se nazivaju ženama i zauvijek žele takvima biti. Dakle, vratimo se na prvu lekciju, rade za Moneyev rodni „chicken shit“.

Lekcija 10.: Šminkanje ideoloških ciljeva

Prvoborci rodne ideologije provode politike koje nastoje oslabiti ili uništiti kulturne, religijske i političke snage koje ograničavaju ideološke ciljeve radikalnih feminističkih, homoseksualnih i transseksualnih skupina. Dakako, svoje politike lažno prikazuju. U slučaju Istanbulske konvencije kao krinka poslužila je „zaštita žena od nasilja“.

Lekcija 11.: Otkrivanje karata

Vijeće Europe je 11. svibnja 2011. otkrilo karte rodne ideologije Konvencijom o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Ratifikacija „Istanbulske konvencije“ uvodi u države dvosmislen pojam „rod“, odvaja ga od pojma „spol“, zahtijeva obvezujuće provedbene postulate rodne ideologije i naddržavni nadzor globalne milicije.

Lekcija 12.: Informirati se prije ratifikacije

Sveti Stolac je kroz Stalnu misiju pri Vijeću Europe u ožujku 2017. izrazio ozbiljnu zabrinutost zbog dvosmislenosti pojma „rod“ u Istanbulskoj konvenciji. Taj je dokument objavljen u Glasu Koncila od 25. ožujka 2018. (str. 9). Tko god sudjeluje u procesu (ne)ratifikacije nove ideologije morao bi ga pročitati. Nedolično je nepismen i neinformiran, a solidno dezinformiran i interpretativno sluđen, doći na raspravu u Hrvatski sabor, bez obzira na to što šef partije misli, interpretira i nameće.

Lekcija 13.: Sinonimi više nisu sinonimi

Definicija roda iz Istanbulske konvencije bitno se razlikuje od svih dosad poznatih i prihvaćenih u međunarodnom pravu. Do Istanbulke pojmovi „rod“ i „spol“ bili su – sinonimi.

Lekcija 14.: Statistika

Konvenciju je ratificiralo 24 od 49 država članica Vijeća Europe, odnosno 14 država Europske unije.

Lekcija 15.: Okvir znanosti

Za razliku od rodne ideologije, rodna teorija ostaje u okvirima znanosti dok proučava različite oblike podjela u društvu u odnosu na spolnu pripadnost.

Lekcija 16.: Prijelaz u ideologiju

Rodna teorija postaje ideologijom kad zaniječe da je spol prirodna konstanta i ontološka datost, te kad spol razdvaja od roda. Istanbulska konvencija razdvaja spol od roda. Prema tome, ona je ideološki obojen dokument s nesagledivim negativnim posljedicama. Svaka protuljudska ideologija provodi se i završava totalitarnim sredstvima od niskoga prema viskom intenzitetu.

Lekcija 17.: Sluge rodne ideologije

Ako se ratificira Istanbulska konvencija, onda ona postaje dijelom pravnoga poretka, a oni koji glasuju za njezinu ratifikaciju postaju sluge rodne ideologije. Eventualne interpretativne izjave suvremenih Adama i Eva krinke su ideoloških kolonizatora. U kakvoj su svezi s „istočnim grijehom“ nisam istraživao.

Lekcija 18.: Nasilje odozgo i izvana

Posljedice ratifikacije su urušavanje kulturalne i ustavne baštine, te uskrata prava roditelja da odgajaju svoju djecu u skladu sa svojim svjetonazorskim uvjerenjima. Upravo zbog toga rodna ideologija nameće se odozgo i izvana. Nijedan odgovoran roditelj zdrave pameti ne bi, naime, došao na pomisao da od svojega sina umjetno stvara kćer, ili od svoje kćeri umjetno stvara sina, te takvu praksu ponudio Hrvatskom saboru na ozakonjenje.

Lekcija 19.: Muško i žensko stvori ih

Hrvatska biskupska konferencija 2014. godine objavila je poruku „Muško i žensko stvori ih!“ u kojoj je progovorila o neprihvatljivim polazištima rodne ideologije. Promicatelji i kolonizatori rodne ideologije u Hrvatskoj na tu su poruku odgovorili 2015. uvođenjem „rodnoga identiteta“ u nekoliko zakona, među kojima i u Zakon o državnim maticama s Pravilnikom koji je usklađen s duhom rodne ideologije.

Lekcija 20.: Skidanje zmije s vrata

Ako Sabor ratificira uvođenje rodne ideologije, bit će to još jedan nasrtaj izvana i odozgo na „Hrvatice i Hrvate“. Zdravoj i odgovornoj pameti u tom slučaju ne preostaje ništa drugo nego poći putem Zagreb – Split – REFERENDUM. S nadom da se Hrvati mogu ujediniti barem u temeljnom određenju čovjeka. U tom smislu čini se kako bi trebalo žurno poraditi na neoborivoj formulaciji referendumskoga pitanja, te umrežiti sve potencijale hrvatskoga naroda u uspješnu organizaciju narodnoga referenduma o skidanju zmije s vrata. I dobro upamtiti stranke i osobe, koje su nametnule ratifikaciju rodne ideologije. S njima na budućim izborima ne može biti kompromisa, sve do eventualnoga iskrenog procesa kajanja, traženja oprosta i izvršene pokore.

Nenad Piskač/Brisani prostor/HKV/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo