Gospodarska (s)kretanja

Kada bi se kojom srećom predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković barem približno angažirao u vođenju ekonomske i demografske politike zemlje kao što se predao ratifikaciji Istanbulske konvencije, gospodarska bi situacija bila neusporedivo bolja od trenutačne. Neshvatljiva je rezolutnost, na rubu prave diktature, kojom se lomi otpor unutar HDZ-a i priprema teren za neminovnu ratifikaciju, iako je velika većina članstva i birača te nekoć državotvorne stranke izrazito negativno raspoložena prema takvom rodno-ideološkome usmjerenju. Ipak, većina šuti i slijedi svoga predsjednika, te će radi svoga malog privatnog interesa prihvatiti bilo kakvu instrukciju s vrha.

Na samome dnu

Iako dugoročno, niti HDZ-a niti Plenković u HDZ-u nemaju budućnost, sasvim će sigurno Andrej Plenković biti nagrađen top pozicijom unutar bruxelleskih hodnika, ili u kakvoj korporaciji, za velike zasluge u provođenju novoga pravovjerstva Hrvata. Jedino je, očito, bitno zadovoljiti tuđe interese, dok za poboljšavanje životnih uvjeta Hrvatica i Hrvata politika nema niti vremena niti volje. Lakoća provođenja zacrtane ideološke politike pokazuje nam kako bi i brojne neophodne ekonomske reforme bilo jednostavno početi provoditi kada bi to Vlada željela, poput ukidanja prekobrojnih lokalnih samouprava, prestanka rasipničke politike i bacanja novca kroz razne udruge, bolje organizacije tržišta itd. Naprotiv, ne samo da za ovakve drastične zahvate nema šanse, nego je Vlada potpuno podbacila čak i u provođenju strukturnih reformi preporučenih od strane Europske komisije što je jasno iz njezinog Izvješća za 2017. godinu, po kojem smo u gotovo svim stavkama na samom dnu Unije.

Izvješće nam većinom govori ono što i sami znamo iako su preporuke, manje više, ono što Europa od nas želi da postanemo. Zahtjevi nisu preteški, ali ih ipak ne ispunjavamo. Posljednjih je godina ekonomsko okruženje bilo vrlo povoljno, što Hrvatska nije dovoljno iskoristila. Iako je rast BDP-a 2017. godine iznosio 3,2 posto, očekuje se usporavanje rasta do 2,7 posto 2019. godine, što je nedovoljno za bilo kakav napredak, ali i logično s obzirom na to da se uglavnom temelji na potrošnji. Problemi u Agrokoru tek trebaju doći na naplatu pa bi i ovakve prognoze Europske komisije mogle biti preoptimistične. Nakon nekoliko godina snažnog rasta izvoza, rast uvoza je opet još snažniji od njega, a trend nam ne ide u prilog. Fiskalna je politika relativno stabilna zbog rasta prihoda od poreza, što doprinosi smanjenju javnoga duga, ali nije za pohvalu povećanje izdataka iz državnoga proračuna, umjesto da se dobra vremena iskoriste za štednju. Nezaposlenost se smanjila, ali isključivo zbog iseljavanja mlade radne snage i povećanja broja umirovljenika, dok smo po broju zaposlenih i aktivnosti stanovništva na samom dnu Unije. Uskoro Hrvatsku očekuju ozbiljni problemi s nedostatkom radne snage, tako da i uza sve druge uvjete bez snažnog rasta plaća ne će biti moguće pojačati poslovnu aktivnost u kratkom roku.

Ocjena provedbi preporuka za 2017. godinu je poprilično negativna, a osim kad je riječ o konsolidaciji fiskalne politike i reforme tržišta rada. Kao relativan uspjeh priznaje se više ugovora na rad na određeno vrijeme, sezonski rad i slično. Ustvari, svakome logičnom promatraču to je neuspjeh jedne države, naročito s aspekta pronatalitetne politike. Podbacili smo u reformi zdravstvenoga sektora na koji se troše milijarde, a da se ne racionalizira njihovo trošenje uz poboljšanje usluga. Porezna politika jest stabilna, ali nedostaje dugoročno planiranje i reforma porezne politike s ciljem smanjenja opterećenja gospodarstva, a najveća je zamjerka odustajanje od uvođenja poreza na nekretnine. Mirovinski sustav nije reformiran, tj. Hrvatska ne odvraća dovoljno od ranoga odlaska u mirovinu, niti poboljšava sustav socijalnih naknada. Reforma obrazovanja teče sporo. Nema nikakva pomaka u reformi javne uprave, i dalje je velika teritorijalna i funkcionalna rascjepkanost usluga, uz iznadprosječno plaćene javne djelatnike. Ograničen je napredak u poboljšanju kvalitete i učinkovitosti pravosuđa, administrativno i regulatorno opterećenje gospodarstva i dalje je vrlo visoko. Zamjera se i sporost u prodaji poduzeća u državnome vlasništvu.

Potpuni podbačaj

Ukupna je ocjena Europske komisije Hrvatskoj manja od dva, točnije Vlada je potpuno podbacila, barem kada se europske birokrate pita. S druge strane, iako je većina preporuka dobra, one stvaraju uvjete poslovanja u Hrvatskoj u kojima bi profitirali strani investitori, dok bi efekt za državu bili ograničeno pozitivni. Europsku komisiju ne zanimaju reforme od kojih bi država imala najveće koristi, poput one monetarne i poljoprivredne, zaštite domaćih prirodnih resursa, poglavito vodnoga bogatstva, povećanja koncesijskih naknada za korištenje tih resursa, smanjenja poreznog opterećenja za izvozno orijentiranu proizvodnju i slično. Na žalost, o tim pitanjima vladajući još manje razmišljaju. Ako je ocjena rada Vlade za 2017. godinu od strane Bruxellesa dvojka, onda joj mi koji živimo u Hrvatskoj možemo dati čistu jedinicu. Nagovještaj usporavanja rasta gospodarstva Unije naročito će se loše odraziti na države poput Hrvatske u kojoj ne postoji smisleno i plansko upravljanje gospodarstvom.

Marijan Jović/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/Hrvatsko nebo