Mile Prpa: Patologija Istanbulske konvencije
Cijela hrvatska nacija u domovini i iseljeništvu kao da je poludjela zbog patalogije Istanbulske konvencije.
Ponajprije, odnarođena vlast, želi je nasiljem i prijetnjama provesti kroz Sabor, tj. izvršiti njenu ratifikaciju. Pod svaku cijenu, ama baš pod svaku cijenu kao da se radi o biti ili ne biti cijelog naroda.
Ponašanje vladajućeg političkog vrha Hrvatske, više ne samo da je nerazumno, neracionalo, nepromišljeno i agresivno, već nenormalno, pataloški bolesno. Grčevito se bori, pod cijenu duboke podjele cjelokupnog nacionalnog korpusa, pod cijenu da se uništi bazična hrvatska politička stranka HDZ, pod cijenu gotovo bi kazao i izbijanja građanskog rata, jer revolt u narodu prelazi u pravi bijes koji će se teško moći kontrolirati, vlast se ponaša kao da je dovedena pred zid – kao da nema nikakve druge alternative.
Ali je dobro poznato, da je nekoliko država iz istih razloga odbilo potpisati takvu konvenciju i nikome ništa. To znači da ni Hrvatska nije obvezna takvu konvenciju prihvatiti.
Takva konvencija je hrvatskom narodu totalno neprihvatljiva u svjetonazorskom, u moralnom i svakom drugom smislenom vidu uključujući i stranu i njene sumnjive funkcionalnosti u zaštiti žena, a posebno i u gospodarskom smislu.
Dobro je poznato što se događa u zemljama koje su prihvatile tu konvenciju, unatoč tvrdnjama naših opsjednutih političara, a to je da se u tim zemljama naveliko provodi nakaradna, sotonska, životinjska, paklena rodna ideologija. Koja je suprotna svakom ljudskom razumu, suprotna svakom ljudskom moralu i suprotna smislu življenja. (Tipičan primjer je slučaj Kanade, imamo na internetu više videa gdje se vidi što se čini s malom djecom u vrtićima, osnovnim školama, podučava ih se pravome sotonizmu i prijeziru prema naravnoj obitelji.) Odgaja ih se tako da se ne smije biti dječak ili djevojčica koji su tako rođeni, već nešto drugo i da se naravni spol ne smije isticati. BOŽE SAČUVAJ! Bože sačuvaj, je su li istinski “narodni” političari poludjeli. Imaju li imalo razuma u glavi.
Potom, njena (IK) suluda gospodarska koncepcija. Prema trenutnoj cijeni njene provedbe košta milijardu kuna godišnje i plaća se izravno iz državnog proračuna države koja ga ratificira. Znamo vrlo dobro što se u korist djece i “ugroženih” žena i sl. može učiniti s tolikom ogromnom sumom novaca, a zasigurno znamo da će najveći dio tog novca otići u privatne džepove i to zakonski, legalno jer će o tome odlučivati jedno malo nadnacionalno tijelo kojem legalnost i legitimnost, te zakonitost daje Parlamenat svake države ratifikacijom te konvencije. Ta konvencija je zlatna KOKA koja legalno nese zlatna jaja u korist političke ili kriminalne mafije.
Ratifikacijom Istanbulske konvencije mi stavljamo dugoročnu hipoteku na naše mlade buduće naraštaje. Zapravo ih unaprijed zadužujemo za svakogodišnji iznos od najmanje milijardu kuna. I to vremenski neograničeno. Usporedbe radi, za desetogodišnji iznos financiranja te konvencije, mogli bismo svake treće godine sagraditi još po jedan Pelješki most.
Hrvatski zastupnici u Saboru, moraju shvatiti da je riječ o sudobonosnom potezu za cijeli hrvatski narod i njegove budeće potomke i to dugoročno. Svaki onaj saborski zastupnik bez obzira o kojoj i kakvoj političkoj stranci pripada, prije nego za tu Konvenciju glasa, neka se pogleda u ogledalo i upita sam sebe – Zar je to pošteno i moralno što radim? Jer se time zasigurno uništavaju nove generacije naše djece i financijski i moralno, kulturno i odgojno.
Kad bi bio saborski zastupnik, radije bih da mi se osuši ruka, nego što bih njom glasao za nesreću svog naroda i naše djece u budućnosti. Zar Vam ništa ne znači da se Katolička crkva i brojne druge crkvene zajednice tome odupiru, a posebno na svjetskom planu i papa Franjo.
Možda je netko iz hrvatske politike i ucjenjen od strane neke političke ili kriminalne mafije, ali razlog ucjenjivanja nikako nije sam svjetonazor, jer zbog njega se ne ucjenjuje, svjetonazor je neprofitabilan, ali se ucjenjuje zbog ogromnog novca koje stoji iza ratifikacije te konvencije i to ne jednokratno, već dugoročno. Mislim da je riječ samo o tome, a sve drugo je sam ukrasni celofan papir.
Poštovani Saborski zastupnici, prije nego glasate sjetite se da su se vaši časni djedovi stotinama godina borili i ginuli za “krst časni i slobodu zlatnu”, a to je značilo samo borbu za narod i njihovu slobodu i vjeru i časno su mrijeli za svoju ondašnja našu domovinu..
Ne dao Bog da vas prokune narod da vam se osuši ruka u momentu glasaovnja za Konvenciju. Ne zaboravite, kletve naroda su vrlo efikasne.
Zagreb, 27. 03. 20018
Mile Prpa/Hrvatsko nebo