D. Pešorda:  NAPREDNJACI, SVE VAM JE U ŠACI

Uhodani obrazac opet se ponavlja: malobrojni no dobro raspoređeni ”naprednjaci” –  a to u Hrvatskoj znači oni kojima je Hrvatska draža kao geografski nego kao identitetski pojam – upotrebljavaju HDZ da provede nezgodne stvari koje se nominalno lijeva vlast ne bi usudila provesti. Plenković se iznenada upustio u ratifikaciju Istanbulske konvencije, čime je lažne demokršćane u HDZ-u istjerao na čistac. Mlitavi otpor pojedinaca poput Brkića ili Stiera zapravo je samo kupovanje probavljivije prošlosti za neku pretpostavljenu budućnost. Gdje će opet biti kurentno mahati domoljubljem i demokršćanstvom. A Hrvati će opet glasovati za ”stožernu stranku” da ne bi, ne daj Bože, komunisti došli na vlast.

  Sjajan su niz pobjeda nanizali naprednjaci otkako je SDP, stranka koja ih službeno predstavlja, pretrpio poraz na izborima. Ostala im je u rukama kultura, štoviše Obuljen Koržinek im je još korisnija od Zlatar Violić jer je čvršća prema ”desnici” i radišnija, nakon malo gnjavaže s Barišićem osvojili su prosvjetu, uz pomoć su Kusićeva Povjerenstva kriminalizirali ZDS i rehabilitirali petokraku, odgođena je kupnja borbenih aviona i izgradnja Pelješkog mosta do Sveto Nigdarjevo…  Nije ni čudo do od etabliranih naprednjačkih novinara Plenković već sada dobiva više pljeska negoli Sanader u najboljim danima. Sve ono što se Milanović nije usudio ili nije stigao učiniti, koalicija HDZ-a, HNS-a i SDSS-a čini. Efikasno i bez zastoja. I ne preostaje mi ništa drugo nego da, parafrazirajući poznatog vojvođanskog kantautora, kažem: Naprednjaci, sve vam je u šaci.

  Trenutno se koplja lome oko Istanbulske konvencije. Crkva i građanske udruge katoličke provenijencije Konvenciju odbacuju zbog rodne ideologije ugrađene u nju. Naprednjaci se prave blesavi i govore kako se nigdje u Konvenciji  izrijekom ne spominje ”rodna ideologija” te inzistiraju da se radi isključivo o zaštiti žena. Mislim da glavni problem Istanbulske konvencije nije rodna ideologija, nego činjenica što se njome daje još jedna batina za discipliniranje neposlušnih nacija u ruke nadnacionalnoj moći. Istanbulsku konvenciju Hrvatska ne bi smjela ratificirati u prvom redu zbog očuvanja ionako reduciranog suvereniteta, a ne zbog ”rodne ideologije”. Budući da će Konvencija biti iznad Hrvatskog ustava, a njezino će provođenje nadzirati suspektna udruga – to je sasvim dostatan razlog da se takav dokument ne ratificira. Uostalom, nije ga  trebalo ni potpisati. Doda li se k tomu da će državu provedba Istanbulske konvencije, ako je vjerovati tvrdnji Dubravke Šuica u emisiji Otvoreno, koštati najmanje milijardu kuna godišnje, jasno je da ratifikacija može samo škoditi Hrvatskoj.

 Što se tiče ”zaštite žena”, mislim da bi takav diskurs jednom već trebalo proglasiti krajnje nekorektnim prema ženama. Zaštitu treba netko tko je slab, inferioran u odnosu na onoga tko tu zaštitu daje. Ja ne mislim da su žene inferiorne. Odnosi u suvremenim zapadnim društvima ne baziraju se na fizičkoj snazi, tako ni činjenica da su žene generalno fizički nešto slabije od muškaraca, ne znači da su automatski ugrožene. Uostalom, kada bi fizička snaga bila mjerilo, slabiji muškarci bili bi još veće žrtve od žena. A društvo bi se preko noći strovalilo u kameno doba. No, nije isključeno da će upravo forsiranjem ovakvih bedastoća i sve maštovitijih aberacija u doglednoj budućnosti zapadno društvo popucati po svim šavovima i uistinu se urušiti i strovaliti duboko u prošlost. Ako ne baš u kameno doba, ono barem u srednji vijek, ali ne onaj srednji vijek gregorijanskog korala nego osvajanja Meke. Hoće li neki novi Muhamed biti milostiv prema Europljanima kao povijesni Muhamed prema stanovnicima Meke, ostaje za vidjeti.

 No, to su stvari koje ,,naprednjake” ne zabrinjavaju. Tako jedan od viđenijih ovdašnjih ”naprednjaka” Miljenko Jergović drži kako nije problem što Hrvatska izumire, manjak stanovništva, ve(se)li (se) on, nadomjestit će Sirijci i Afganistanci. Važna je kultura, filozofira dalje  autor ”Sarajevskog Marlbora”, o njoj ovisi hoćemo li pridošlice asimilirati. Zgodna dosjetka, više onako da se Vlasi ne dosjete. Zna Jergović kako su uspješno Nijemci i ostali asimilirali Afganistance i Sirijce. Uostalom, ni njega koji je došao iz nedalekog Sarajeva još nismo uspjeli asimilirati, pa još nije siguran pripada li hrvatskoj, srpskoj, srpsko-hrvatskoj, bosanskoj ili kojoj već književnosti. Kao ni zemljak mu Frljić. Da, važna je kultura, zato Jergović i jarani mu i čini sve da hrvatska kultura što više bude regionska, a što manje hrvatska. No, to ionako nema previše veze s asimilacijom imigranata.

 Drugi jedan ”naprednjak”, Ante Tomić, dohvatio se pak Zvonka Bušića. Ovako divani taj govnom pomazani spisatelj iz Prološca: ”Kad pomislim šta se sve nudilo Zvonku Bušiću u New Yorku 1976. godine, meni se lagano zamanta. Da sam bio na njegovu mjestu, sram me je priznati, ja se mjesecima ne bih sjetio ni Hrvatske ni Jugoslavije. Ja bih želio upoznati Andyja Warhola, čekao bih Johna Lennona ispred zgrade Dakota da mi se potpiše na ploču Plastic Ono Banda, odlazio bih u CBGB na koncerte Ramonesa i Talking Headsa i godinama kasnije, kad bih se vratio u svoje selo, u hladovini pod murvom mališanima pobožnim šapatom pričao: Ej, dico, kad Tom Verlaine iz Televisiona šćapi gitaru…” Iskreno, pomalo me je sram da čovjeka tako skučena pogleda na svijet i tako prizemnih ideala, ovdašnji mediji drže jednim od najuglednijih suvremenih hrvatskih književnika.

 Tomićeva je infantilna teza da se Bušić nije trebao boriti za slobodnu Hrvatsku jer je kao Hrvatima bilo dobro i bez slobode, nego da je trebao uživati u životu kad se već dočepao Amerike. Kao što Ante uživa u siromašnoj Hrvatskoj jer je spreman, za volju lutkarima iz sjene, slaviti onu neslobodnu jugoslavensku Hrvatsku, a kuditi Hrvatsku koja je nastala oslobađanjem iz tog jugoslavenskog zagrljaja. No, ostavimo Tomića u tom njegovom usenaseipodase svijetu, na njego on ima pravo, ma nema prava ignorantski s visoka docirati pokojnom Zvonku: ”Za početak, kako je on zapravo mislio otvoriti avionsku kabinu pod tlakom na šest ili sedam hiljada metara visine? Ja sam tako nešto vidio samo u jednom filmu s Nicolasom Cageom i čini mi se dosta strašno. Nitko zdrave pameti ne bi otvorio avion na šest hiljada metara… (Slobodna Dalmacija, 14. 3.  2018.).” Zar Tomić doista vjeruje da bi itko išao otimati avion, a da ne razmisli i o takvim detaljima!?

 Uostalom, evo što sam Zvonko Bušić piše o tomu: ”Proučavao sam zrakoplove. Tip zrakoplova, držao sam, također mora biti adekvatan za realizaciju onoga što sam namjeravao. Izbor je pao na Boing 727.  Nisu pri tome presudne bile one karakteristike koje se kod zrakoplova obično gledaju – veličina, brzina, broj i snaga motora. Presudna je bila činjenica da je taj tip zrakoplova imao dupla vrata, tako da su se iz unutrašnjosti zrakoplova mogla otvoriti prva vrata, a nakon što bi se ona zatvorila mogla su se otvoriti druga, a sve to ne bi proizvelo onaj poznati tlačni fenomen koji iz otvorenog zrakoplova sve isisava van. Tu karakteristiku Boinga 727 iskoristio je poznati američki pljačkaš i ucjenjivač D. B. Cooper… (Zvonko Bušić: Zdravo oko/Sjećanja, Večernji list d.o.o., Zagreb, 2014., str. 171.).” No, Zvonko je u avionu od samog pilota saznao da od njegova plana bacanja letaka iz aviona neće biti ništa jer su nakon Cooperove pljačke na tom tipu aviona preuređena vrata tako da se kroz njih ne može iskakati niti što bacati van. Dakle, ignorant Tomić piše bedastoće o jednom od najznamenitijih hrvatskih boraca za slobodu u 20. stoljeću, a da se nije potrudio ni pročitati njegova sjećanja ili na bilo koji drugi način upoznati s činjenicama o kojima piše. Ali Ante je naprednjak, a njima se u Hrvatskoj ništa ne zamjeri. Ni vrijeđanje, ni glupost, ni laž, ništa.

 Što reći, nego još jednom konstatirati: Narodnjaci, sve vam je u šaci. Ali kad već lažete, lažite malo glatkije, probavljivije. Ako vam i nije stalo do toga što ponižavate Hrvate, nemojte u tolikoj mjeri ponižavati zdrav razum. Jer će vam se na kraju to obiti o glavu.  Sirijce ionako nećete asimilirati, a kamoli Hrvate.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo