ZORICA VUKOVIĆ: ZVJEZDANI KOLAŽ

Ožujak me podsjetio na slugu Božjega kardinala Kuharića. Prošlo je već šesnaest godina od njegova odlaska Ocu, 11. 3. 2002.. Vrijeme doista juri. Omiljeni hrvatski kardinal svojim je melodičnim glasom širio ljubav onda kada su nam tonule sve nade. Neobično je podsjećao na blaženog Alojzija Stepinca koji ga je  zaredio za svećenika. Obojica potječu iz Krašića.

Početkom ožujka, točnije 4. 3., obilježavana je i pedeset treća obljetnica smrti sluge Božjega Ante Antića, Kuharićeva ispovjednika, koji mu je jednom prilikom rekao: „Franjo, Bog nešto sprema za tebe, upiši i završi doktorat!“ Franjo Kuharić poslušao je svog ispovjednika, doktorirao i postao kardinal koji je vodio Crkvu u Hrvata prema slobodnoj Domovini. „Otac Ante Antić znao je da Gospodin za mene sprema ovu dužnost koju sad obavljam. Znao je da ću postati kardinal,“ rekao je kardinal Kuharić. Kardinalovo djelovanje je došlo do izražaja na Nacionalnom euharistijskom kongresu u Mariji Bistrici, u rujnu 1984., kojemu je prisustvovalo oko 400 000 vjernika.

Nekoliko dana iza ovih obljetnica, 14.3. planetarno se proširila vijest o smrti  Stephena Williama Hawking, svjetski poznatog britanskog teoretskog fizičara i kozmologa za koga mediji izvještavaju da je bio jedan od najinteligentnijih ljudi na Zemlji. Hawking je studij fizike završio u Oxfordu, a doktorat iz kozmologije obranio na Cambridgeu. Svjetsku slavu postigao je objavljivanjem knjige „Kratka povijest vremena“  koju je posvetio supruzi Jane. U knjizi ima samo jedna jednadžba, ona Einsteinova: E = m c2

Kao mladić, obolio je od amiotrofične lateralne skleroze (ALS) bolesti koja paralizira mišiće i s kojom je živio  više od 50 godina. Ovisan je bio o drugima. Tijekom vremena bio je vezan za kolica, a u komunikaciji mu je pomagala elektronika. Oženio je Jane Wilde s kojom je imao troje djece. Kasnije su se razveli, ali su se ponovo nakon izvjesnog vremena, zbližili.

„Trudim se voditi koliko je god moguće normalan život i ne razmišljam o svom stanju, ili da žalim zbog stvari koje mi moje stanje ne dozvoljava, koje nisu toliko brojne“, napisao je. „Imao sam sreće da je moje stanje sporije napredovalo nego što je uobičajeno. To pokazuje da ne treba gubiti nadu.“

Franjo Kuharić poznat je uglavnom Hrvatima. No o njemu je visoko mišljenje imao papa Ivan Pavao II: „On se tijekom komunističkog režima, ali i nedavnog razdoblja nacionalne povijesti označenog stradanjima, svim snagama zauzimao za obranu slobode i dostojanstva hrvatskog naroda, ujedinjujući blagu ljubav čvrstom postojanošću pastira odgovornog za stado. Kao čovjek koji je bio potpuno posvećen evanđeoskoj zadaći (…) neumorno je ulijevao pouzdanje i hrabrost vjernicima  tijekom teških kušnji kojima je bila izložena hrvatska zemlja.“

Iako u knjizi „Kratka povijest vremena“ iz 1988. Hawking nije napisao ništa novoga što do tada nije bilo poznato, knjiga je na prvom mjestu liste bestselera britanskog Sunday Timesa bila 237 tjedana. U njoj je iznio i cilj svojega znanstvenog rada: „Krajnji cilj znanosti je da dođe do jedne jedinstvene teorije koja bi opisala cijeli Svemir.“

Više puta u ovoj knjizi Howking spominje Boga, navodeći i jednu ateističku floskulu: „…može li Bog napraviti kamen koji bi bio toliko težak da ga ni on sam ne bi mogao podići?“

Hawking je, u široj javnosti, poznat po teoriji velikog praska. Malo ljudi zna da je otac teorije velikog praska Georges Lemaȋtre, belgijski svećenik i znanstvenik. Svoju ideju obrazložio je u knjizi „Prvotni atom“, koju je objavio 1950. U Papinsku akademiju znanosti Lemaȋtre je bio imenovan još 1936. godine od pape Pia XI. Od 1960., do svoje smrti 1966., bio je i njen predsjednik. O njemu u Hawkingovoj knjizi ni riječi.

Stephen Hawking priznao je da je bio razočaran otkrićem Higgsova bozona ili Božje čestice. Smatra da bi fizika bila zanimljivija da Božja čestica nije pronađena. Naime, Higgsov bozon smatra se karikom koja nedostaje u teoriji temeljne strukture materije koju su znanstvenici razradili prije gotovo četrdeset godina. Hawking se okladio s Gordonom Kaneom sa Sveučilišta Michigen da Higgsov bozon nikada neće biti pronađen. Izgubio je 100 dolara.

U teškim vremenima, Domovinskog rata, kardinal Kuharić bio je moralna vertikala. Ostat će upamćen po propovijedi koju je izgovorio u Petrinji na blagdan sv. Lovre 1991., u kojoj je istakao: „Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre.“

Nedugo nakon toga, jugo-četnici su minirali crkvu. Ona je ponovo sagrađena, a ispred crkve je spomenik našem kardinalu.

„Mi smo samo napredna vrsta majmuna na malom planetu oko jedne prosječne zvijezde. Ali možemo razumjeti Svemir. To nas čini jako posebnima,“ zborio je Hawking. „Bog uopće nije potreban za funkcioniranje Svemira. Prije no što razumijemo znanost, prirodno je vjerovati da je Bog stvorio Svemir. No, sad znanost daje puno uvjerljivije objašnjenje.“

Hawking  tvrdi da su prirodni zakoni u našem Svemiru takvi jer mi postojimo. Logičnije je reći da egzistiramo zato što su prirodni zakoni takvi kakvi jesu, jer su omogućili život, posebno i ljudska bića. Jer korištenjem teorije o velikom praksu neki misle da je sve riješeno.

Paul  Adrien Maurice Dirac, Hawkingov stariji suvremenik i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku je rekao: „Bog je matematičar najvišeg reda i koristio je naprednu matematiku pri stvaranju univerzuma.“

Georges Lemaȋtre u svom djelu „Prvotni atom“ piše: „Ne možemo završiti ovaj kratki pregled koji smo napravili o najuzvišenijem predmetu koji ljudski um može istraživati a da ne budemo ponosni na ona čudesna nastojanja znanosti o osvajanju Zemlje, da također ne izrazimo zahvalnost Jednomu koji je rekao: ‘Ja sam istina’, Jednomu koji nam je dao um kako bismo razumjeli i prepoznali odraz njegove slave u našem Svemiru koji je na čudesan način ugođen s duhovnom moći koju nam je podario.“

Lord Kelvin je u viktorijansko doba ustvrdio kako je na području fizike riješeno gotovo sve. Samo treba  još precizirati pojedine sitnice.

Nešto se slično događa i oko Hawkingove teorije velikog praska. Samo teorije. Jer vidljive materije u Svemiru ima tek oko 4 %. Koliko tajne sadrži 96 % tamne materije o kojoj znamo tek toliko da postoji? A znanost je još daleko i od toga da objasni nastanak života. Ne da teoretizira. Da objasni. I kad je u pitanju Big Bang. Što je eksplodiralo? Znanstvenici će se još dugo mučiti da daju odgovore. Tvrdnja da je nešto sićušno, nevidljivo golim okom „eksplodiralo“  ne razlikuje se baš od biblijske priče da je Bog stvorio svijet iz ničega (ex nihilo):

„U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: ‘Neka bude svjetlost!’ I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.“ Postanak 1:1-5.

Svećenik i znanstvenik Georges Lemaȋtre nije zanemario duhovnu dimenziju čovjeka. Bio je vjerni Marijin učenik. Za Nju je rekao da „nas poput njezina sina Isusa…nadasve primjerom poučava“. Kao svećeniku bio mu je uzor sv. Ivan Marija Vianney „divan po svojoj pastirskoj revnosti i po trajnom žaru molitve i pokore“.

Stephen Hawking razmišlja: „Na mozak gledam kao na računalo koje će prestati s radom kad sve komponente propadnu. Nema raja ili drugog života za pokvarena računala. To je bajka za ljude koji se boje mraka…

…Što je Bog radio prije samog postanka? Pripremao pakao za ljude koji postavljaju takva pitanja?“

Sluga Božji kardinal Kuharić, za kojega je proces beatifikacije počeo 2012. godine, u svojoj oporuci je istakao: „Obredi moga pokopa neka budu prožeti vjerom u život vječni, u uskrsnuće tijela. Uvijek sam čvrsto i radosno vjerovao u tu Božju istinu o čovjeku. To je najsvetija, najpotresnija i najsudbonosnija istina o postojanju čovjeka. Posljednje stvari stoje pred svakim čovjekom kao konačna stvarnost pred kojom stoji naš posljednji izbor: prihvatiti zauvijek Božju Ljubav ili je zauvijek odbaciti. Uvijek sam o toj istini rado razmišljao; radosno sam je propovijedao. U tome je sav smisao i bit našeg postojanja. Zato je smrt sveti trenutak rađanja za vječnost. Kad budete čitali ovu oporuku, ja ću već proći kroz iskustvo toga otajstvenog prijelaza i susreta s božanskim Sucem. Kakva spoznaja! Nova i vječna! Ljudima na zemlji nepriopćiva! Istina je otkrivena!

Prijatelji, samo to je važno.“

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo