M. Dubravac: SUZE PROGNANIKA (Uz obljetnicu Matoševe smrti)

SUZE PROGNANIKA

(Uz obljetnicu Matoševe smrti)

Pelin gorak, suza gorč’a, kom tuđina žiće robi,

O toj suzi pričaju ti prognaničke djece grobi.

Josip, Marko, Tomo, Franjo, Ante, Bruno – kras Hrvati,

Tužno ječe: ‘‘Nema mira kad za domom duša pati;

Kad slobodu sanjaš dragu usred tuđeg polja, žita,

Kad pod stranim nebom tek si ‘ustaškoga’ roda svita.

Kad te ruka grubog stvora ko živinu u grob sprati,

Kad dušmana jezik grešni i mrtvom ti ime blati.”

Pelin gorak, suza gorč’a dok tuđinom Hrvat kroči,

Jer zna da na tuđem pragu sklopit mora suzne oči.

Stog nagađa, mili Bože, prognanicim’ zna l’ se broja,

Hoće l’ ikad uskrsnuti ispaćena Zemlja moja?

Ponesu ga misli svijetom k junacima pera, mača,

Pa zastane u ‘kraljevstvu’ seinskoga kod trubača.

Mala soba, sirotica, prognaniku krov nad glavom,

Okićena stijegom, križem, bojom crven, bijelom, plavom.

Na polici snop papira, bolnog srca tužni pjevi,

U njim’ slute uskrsnuće ideali Matoševi.

Oj trubaču s rijeke Seine, za objed si čaja pio

I u čašu sudbe teške žrtvenicu suzu lio,

De pogledaj odozgora – iz te čaše Hrvat pije,

U njoj suza tvoja, moja, gorka suza Kroacije.

Sudbonosna ista čaša, mučeničkog puna, plača,

Iz nje cvili povijest naša, iz nje viče glas trubača:

”Rode mili, zalud plakat, stari suze nisu lili,

Za slobodu Kroacije krvavi su bojak bili.

Kćeri, sinci, pohrlite na bojište ko i djedi,

Domoljublje sreću tvori, više mač od suze vrijedi.”

Upne trubač u križ prstom, u svetinju triju boja,

I proročke riječi zbori: ”Uskrsnut će Zemlja tvoja.”

Tad Hrvatu živne nada, grlo cikne u daljine:

”Prognanici, vrnimo se k toplom njedru Domovine!”

Marija Dubravac, Brisbane

Hrvatsko nebo