D.Pešorda: HRVATSKA KOŠARKA – JEDNA OD PRVIH ŽRTAVA JUGOSFERE

Godinama, štoviše desetljećima hrvatska košarka nazaduje, tone. Zanimljivo je da nitko od toga ne pravi problem, nitko ne drami zbog krize hrvatske košarke, nikomu ne bode oči da smo nakon sramotnog poraza od Rumunjske svrstani u istu jakosnu skupinu s Kosovom, dok su svima puna usta krize u nogometu iako smo po rezultatima nogometne vrste konstantno negdje pri vrhu europskog i svjetskog nogometa. Jedan od čelnih ljudi hrvatske košarke Dino Rađa ležerno izjavljuje da ”uopće nije važno hoćemo li na SP”!? Zamislite da takvo što izjavi Šuker!? Razapeli bi ga, uostalom i ovako ga razapinju. I to ne stoga što je on sam po sebi dobar ili loš, nego zato što je na čelu Hrvatskog nogometnog saveza koji, barem za sada, nije sklon guranju hrvatskog nogometa pod nekakav neojugoslavenski kišobran.

  Ljudi koji poznaju košarku i stanje u hrvatskoj košarci sigurno bi mogli nabrojiti brojne razloge i objašnjenja zašto je u hrvatskoj košarci stanje takvo kakvo jest, međutim iz daljega se stvari ponekada jasnije vide. Kada se tako gleda, nameće se jedna činjenica. Urušavanje hrvatske košarke počelo je sa stvaranjem regionalne košarkaške lige. Od toga trenutka do danas hrvatska reprezentativna i klupska košarka samo nazaduju. Izuzetak je jedino Tedeschijeva igračka Cedevita, klub bez ikakvog utemeljenja u hrvatskoj košarkaškoj tradiciji. Zaključak se nameće sam od sebe: osnivanje regionalne lige i hrvatsko participiranje u toj ligi pogubno su djelovali na hrvatsku košarku. Naravno, može se tvrditi da je do tog podudaranja došlo slučajno i da između nazadovanja hrvatske košarke i osnutka regionalne lige nema nikakve izravne povezanosti. Međutim, teško je se oteti dojmu da je ABA liga pogodovala polaganom propadanje hrvatske košarke.

  A upravo je ta liga bila jedna od prvih uspješnih akcija u obnovi ”jugosfere”. Iako je sam pojam ”jugosfera” prvi upotrijebio 2009. britanski novinar Tim Judah, novinar The Economista, sam projekt obnove Jugoslavije na neki drugi način počeo je gotovo odmah nakon iznuđenog priznanja bivših jugoslavenskih republika kao neovisnih država. Do sada je tih uspjeha projekta ”jugosfere” bilo podosta, tako da se pouzdano može utvrditi i jedna zakonomjernost toga procesa: svaki uspjeh ”jugosfere”, znači istodobno i neuspjeh Hrvatske na određenom području. Tako se i propast hrvatske košarke nadaje kao posljedica uspjeha obnove spona među državama na području bivše Jugoslavije. Dođe li slučajno do integracije hrvatskog nogometa u nekakvu regionalnu ligu, možemo se pozdraviti s uspjesima nogometne vrste na europskim i svjetskim prvenstvima.

  U Sanaderovo vrijeme proklamirana krilatica da ulazak u EU znači bijeg s Balkana također se pokazala dvojbenom. Hrvatskoj, naime, iz Bruxellesa kao najvažniju ”zadaću” nameću da svim sredstvima potpomaže ulazak ”zapadnobalkanskih zemalja” u EU. Tako bi se, ako sve bude teklo po planu,  cijela ”jugosfera” (ili čak Jugosfera) ponovo našla u istoj uniji. A onda su mogućnosti neograničene…  Vučić već ima neke ideje, a nije da i u Hrvatskoj nema podosta onih koji su za otadžbinu spremni. Košarka u krajnjoj liniji nije previše ni bitna za sudbinu zemlje, no ono što se događa s košarkom može biti znak onoga što će se dogoditi s Hrvatskom u cjelini ako se ”uspješno” integrira u Region, Jugosferu, Zapadni Balkan ili kako bi se već taj bastard zvao. Koliko god se mi samozavaravali, gotovo sve bitno u hrvatskoj politici i u hrvatskom društvu vrti se oko toga pitanja.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo