Mile Prpa: Psi laju – karavana prolazi!

Kad po nalogu Vlade liječnik, k tome i Predsjednik krovne znanstvene institucije, kao čelnik Vijeća za sučeljavanje s prošlošću – prosuđuje povijest, tada to  znači da nešto nije zdravo u  državi Hrvatskoj ili u najmanju ruku neozbiljno koje naš narod naziva – Trla baba lan da joj prođe dan..

U Bibliji (Knjiga postanka)   zapisana je jedna zabrana – kao zabranjeno voće. Zabranjeno voće je slađe, kaže naš narod. Kršenje te zabrane kršćanstvo drži kao istočni grijeh čovječanstva. Ima bibliologa i filozofa koji se ne slažu s  takvim tumačenjem, tim   više što je to voće bilo označeno  kao – voće spoznaje. Prema njima,  oni koji su prekršili tu Božju zapovijed kažnjeni su izgonom iz Raja, jer logički uzeto, nisu smjeli  spoznavati. No, to je u dometu vjere i bibliologije, u što ne bih ulazio.

U vrijeme komunističke  Jugoslavije, kao instrument vlasti vladao je verbalni delikt. Taj delikt nikada nije bio precizno definiran, već je represivnim vlastima ostavljen na slobodnu procjenu da li  nešto izgovoreno, napisano i sl. predstavlja  verbalni delikt.

Svima je poznato da se u tom nesretnom vremenu najviše kao verbalni delikt kažnjavalo pjevanje pjesama; Ustani Bane…, pjesma Vila Velebita, izvorna varijanta pjesme Marijane, Marijane i sl, a bogme ne mali broj ljudi kažnjen je s  nekoliko godina zatvora ako je ispričao i neki vic na račun Ljubičice bijele, kako su tepali drugu Titu. Ukratko rečeno,  U to vrijeme da bi pokazali prkos prema nenarodnom  režimu  pjevale se te pjesme na svadbama, nekim proslavama, zatvorenim društvima  i sl.

Kad je došlo vrijeme hrvatske slobode, te pjesme se gotovo nikada ne čujuju, jer pjevanje tih pjesama više ne predstavlja prkos i nikoga ne uzbuđuje.

Zabrana nečega je poziv na činjenje. Postojanje ili nepostojanje verbalnog  delikta u načelu znači ili stabilnost ili nestabilnost  političkog režima, a riječ je o ukidanju slobode govora. Prema Ustavu  RH nitko ne može odgovarati za izgovorenu ili napisanu riječ. Sloboda govora je jedna od najvećih dostignuća političke demokracije. Sloboda govora nije – Trla baba lan da joj prođe dan, već je to jedno od najvećih stupova slobode i demokracije na kojem stoji stabilnost države.

Nije teško predvidjeti, u koliko dođe i do formalne zakonske zabrane na tu temu, da će na brojnim  zgradama po gradovima na svakom koraku  biti ispisan  tekst tog pozdrava, a da ne govorim da će se na stadionima,  iz grla  desetaka tisuća navijača, taj pozdrav gromoglasno  oriti  tribinama  .

Posebno će se u narodu osjećati nelagoda, jer svi će reći da je to tražio Pupi, koji je produžena ruka četničkog  vojvode Vučića, što smo svi imali prilike vidjeti. Suludo je, samo radi održavanja vlasti, stvarati koaliciju s notornim neprijateljima, četnicima, s kojima još upravlja vrhovni četnički vojvoda iz Beograda. Doći će do duboke podijeljenosti hrvatskog društva i svi će reći da je Pupi u tome uspio, jer mu je to i bio  zadani politički cilj.

Zabrana je tim i opasnija što je istovremeno neograničeno odobrena upotreba najvažnijeg komunističkog  simbola, pod kojim je u cijelom svijetu učinjen najveći zločin od oko sto milijuna ubijenih. Pod tim simbolom hrvatski narod je strahovito nastradao u oba rata; Drugi svjetski, posebno Poraće i Domovinski obrambeni rat.

Kad je jugovojska ušla u razoreni Vukovar, oni koji su na svojim kapama nosili crvenu petokraku pjevali su –“ Dođi Slobo i donesi salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate”. Takvih sličnih ponašanja u oba rata je bilo na tisuće.

Ne zaboravimo da se za postavljanje crvene petokrake u Poljskoj i još nekim postkomunističkim  državama drastično kažnjava s nekoliko desetaka tisuća eura.

Trebalo je zabraniti simbole oba totalitarna režima jednako i sve prateće manifestacije ili ništa ne zabranjivati. Ovom i ovakvom zabranom postignut je puni pogodak želje Pupija i njegovog gazde u Beogradu – unutarnja podjela koja Hrvatsku vodi u katastrofu.

I na kraju biblijski rečeno –sve što je u sebi nesložno, bilo grad bilo država osuđeno je na propast.

“Jedinstvo cjelokupnog hrvatskog nacionalnog korpusa svima treba biti alfa i omega, u svakom postupanju, u svakom napisu, u svakoj privatno i javno izgovorenoj ili pisanoj riječi.

To je najviši zakon kojeg svaki Hrvat i svaki hrvatski državljanin bezuvjetno mora poštivati.”

(Codex moralis croaticum).

Oni koji u politici ne provode taj princip nisu u vlasti duga vijeka ni kao pojedinci ni kao njihova politika!

Mile Prpa/Hrvatsko nebo