Zorica Vuković: Komunikatori i curice

Malo, malo pa antife daju kojekakve izvještaje o ljudskim i psećim pravima, o „ugroženosti“ privilegiranih, o pravima svih prava… Ovih dana  Hrvatska udruga za odnose s javnošću (HUOJ) izabra antikomunikatora godine na 11. Grand Prix-u HUOJ.

Udruga djeluje od 2007. godine, a natjecateljske kategorije Grand Prix-a su: Grand Prix za odnose s javnošću u tijelima državne vlasti Republike Hrvatske, u regionalnoj i lokalnoj samoupravi, u nevladinom sektoru, za velika trgovačka društva, za mala i srednja trgovačka društva, za društveno odgovorno poslovanje, za unutrašnju komunikaciju, za najbolju prilagodbu svjetske kampanje, za političku komunikaciju, za digitalnu komunikaciju, za organizaciju događaja, za komunikacijsku strategiju, za sponzoriranu komunikaciju. Dodjeljuju se i tri posebne nagrade: Grand Prix za razvoj struke, Komunikator godine i Šipak godine, odnosno antikomunikator godine. Cilj nagrađivanja je unaprjeđenje struke (?).

Ove godine žiri, čiji je predsjednik Krešimir Macan, Plenkovićev stručnjak za odnose s javnošću ili PR stručnjak ( engl. public relations), dodijelio je biskupu Vladi Košiću titulu antikomunikatora godine. Među kandidatima našao se bivši i sadašnji rektor Damir Boras, Željko Glasnović…

„Komunikatora i antikomunikatora godine biramo kako bismo istaknuli dobre komunikacijske prakse, ali i kako bismo osobe koje tako ne komuniciraju potaknuli da porade na otvorenosti i konstruktivnosti svoje komunikacije. Ovogodišnji posao žiriju nije bio lak. U hrvatskom smo javnom prostoru skupili dosta primjera loše komunikacije. Neke su mane u odnosima s javnošću lošim komunikatorima zajedničke, a neke specifične. Većina ih nema otvorenu komunikaciju, a ne snalaze se ni s novim komunikacijskim alatima. Sisački biskup Vlado Košić za to je najbolji primjer”, „drobi“  Macan. Žiri je „utvrdio da je sisački biskup širio nesnošljivost, pa čak i mržnju, prema nekim političkim i društvenim skupinama“.

Macan je, inače,  generalni direktor PR agencije Manjgura (po dubrovački curica). Njegova zamjenica u HUOJ-u je novinarka  Maja Gradišar Perotić, a u žiriju je bilo još 13 članova:

• Darko Alfirev, pomoćnik direktora Sektora za korporativne komunikacije HEP-a,
• Sanja Bach, glasnogovornica Ministarstva financija,
• Davor Denkovski, CSOJ, Grad Zagreb,
• Davor Jakovac, voditelj odjela interne komunikacije Hrvatske pošte,
• Damir Jugo, Edward Bernays Visoka škola za komunikacijski menadžment,
• Tamara Karagity, direktorica Odnosa s javnošću INA-e,
• Nenad Korkut, rukovoditelj Službe za odnose s javnošću, HZZO,
• Bojana Mandić, strateška savjetnica, Pragma komunikacije,
• Martina Mihordin, glasnogovornica Državnog odvjetništva Republike Hrvatske,
• Dunja Pavešić, direktorica agencije Libra,
• Ivana Tavra, direktorica Korporativnih komunikacija Francka za RH, BiH i Sloveniju,
• Ranko Vučinić, stariji savjetnik i partner, Priredba Studio,
• Ksenija Žlof, voditeljica odnosa s javnošću, Croatia Airlines.

Kako komunicira Maja Gradišar Perotić može se vidjeti u prilogu: ponekad bez točke i zareza, sa eeee, a o naglascima da se i ne priča.

https://www.youtube.com/watch?v=LoT71kSZMW8

Komunikatorice s vrha liste su Blaženka Divjak i Biljana Borzan. Prave stručnjakinje! Zatim je tu i Ninočka od HAVC-a, pukovnik pilot Davor Turković, umirovljeni djelatnik Jadrolinije Ante Mrvica i autori Facebook stranice „Di su pare“.

Tus Rudolf (FB): „Impozantna referentna lista Plenkovićevog savjetnika: HIS-paraobavještajna karijera, projekt lažnih anketa-Ivica Račan, Ivo Josipović i kreacija Barbike, IDS i Miletić, Željko Kerum. Kreator je izreke inspirirane Gebelsom : ‘Kad se jednom krene s lažima teško je stati.’ A ja se pitam u čijim su rukama tvrtke iz kojih ga okružuju ostali članovi žirija ? I kakvu sliku ovakav izbor ima na ‘image’ premijera ?“

Zašto je biskup Vlado Košić antikomunikator? Valjda mu ne mogu oprostiti što se usudio Plenkovićevu „vjerodostojnost“ okarakterizirati kao „neosjetljivost za osjećaje i vrijednosti koje gaji većina hrvatskoga naroda“ jer se upustio u „političku prostituciju“ s HNS-om. Košić je zamjerio i što su „otpilili“ Zlatka Hasanbegovića i Brunu Esih, „ljude visoke moralnosti i zavidnog domoljublja“.

„Vama nije stalo do naroda, koji je 86 posto katolički, i to me brine jer smatram da ste pošli krivim putem te sam imao potrebu to Vam reći, premda se ne nadam da ćete o tome razmisliti i promijeniti stavove, što bih volio.“ Naravno,  promjene stavova nema. Čak što više. Zapošljava i glavnog „komunikatora“ Macana kao svog „šminkera“.

Doista, Krešimir Macan privlači pozornost. Počeo je raditi kod predsjednika Tuđmana, a prvi mu je zadatak bio objaviti pad Vukovara. Tuđman je nakon toga pozvao Vesnu Škare Ožbolt i pitao ju koji je to  idiot objavio.

Od 1997., Macan ima vlastitu marketinšku agenciju.

„Shvatite da netko radi posao koji bi mogao promijeniti državu dugoročno na bolje, a loše komunicira svoje poruke. Račan većinu svojih stvari nije iskomunicirao. Danas se neće nužno svi sjetiti da su on i Radimir Čačić napravili autoceste o kojima svi pričaju. On je imao tu hrabrost i viziju, ali to nije vezao za sebe jer je smatrao da to radi za Hrvatsku. Kad ste političar, rezultat morate vezati za sebe, jer ako to vi ne učinite, vezat će netko drugi“, kaže Macan.

Čudo! Gledala sam na tv kako je Franjo Tuđman polagao kamen temeljac 16. kolovoza 1993., za proboj tunela Sveti Rok. Mislila sam tada da je sve to samo fantazija jer je lička strana još bila okupirana… Ali Franjo Tuđman je imao viziju. Provozao se tunelom 16. listopada 1999. i označio završetak proboja tunela. Tunel su radile hrvatske tvrtke Hidroelektra niskogradnja iz Zagreba i Konstruktor inženjering iz Splita.

Tom prilikom Franjo  je rekao:  „Početak radova bio je jedini put da hrvatskom čovjeku otvorimo perspektivu i osiguramo razvoj, koji tu perspektivu neće dovesti u pitanje. Malo je bilo onih koji su bili uvjereni da ćemo u tome uspjeti. Ali, ja sam vjerovao u običnog hrvatskog čovjeka koji je imao svijest i snagu ostvariti ono što nismo stoljećima mogli. Austro-Ugarskoj nije bilo u interesu povezivanje hrvatskih krajeva, a u bivšoj Jugoslaviji sve su činili da spriječe povezivanje. Danas smo uzeli sudbinu u svoje ruke i znamo da možemo ostvariti teritorijalno jedinstvo Hrvatske.”

Bio je to govor državnika.

PR stručnjak Macan to ne zna(?), ali zato dobiva 9000 kn za usluge koje daje Plenkoviću. Za sada se javno ne vide njegovi savjeti, ali mogu se naslutiti.

„Plenković je vrhunski potencijal, u to nema sumnje, školovani diplomat koji je prošao sve faze posla, zna kako sistem funkcionira, ali ipak ima problem… On je potpuno u rječniku Europskog parlamenta koji je primjeren parlamentu, ali nije običnom čovjeku. Kad on kaže ‘potrebna je dodatna edukacija’, ‘požar je atraktivan’ ili kad upotrebljava izraze kao što su ‘konvencije’ ili bilo što primjenjivo u Europskom parlamentu,  to ovdje nikom ništa ne znači. Često samo prevede s engleskog. Zvuči pametno, ali raja ne konta što je majstor htio reći. Kad ga ne shvate, onda ga dožive kao bahatog“, ocijenio je Macan komunikativnost gospodina Plenkovića. 

No što se može isčitati iz Plenkovićeve komunikacije? Da podcjenjuje hrvatski narod. Izraz „atraktivni požar“ nije neshvatljiv nego je emocionalno prazan, nema ni trunka empatije prema ljudima koje je zahvatio požar. A možda bi bila potrebna dodatna edukacija i Macanu, a i Plenkoviću. Jer nije važno samo potpisivati neke konvencije. Treba znati i kud taj potpis vodi. A Macan misli da smo raja koja ne konta. Kaže li se tako u Groudu?

U subotu 24. 2. 2018. gospodin Plenković izjavi, nakon što mu spočitaše da odluke donosi presporo: „Neka pobijede na izborima pa neka budu predsjednici Vlade. Ja donosim odluke dinamikom za koju smatram da je najbolja. Meni da netko nameće ritam, nema šanse. Ni u životu ni u politici, a kamoli u vođenju Vlade.“  Što reći na ovo? Ja, meni…jao nama.

Od svih naših političara Macana najviše fascinira bivši premijer Ivo Sanader. Macan je analizirao i stanje PR-a u regiji, pa tako Hrvatska „ima sva znanja, Srbija je dosta dobra, BiH malo zaostaje“, dok najbolji PR radi Aleksandar Vučić. „Srbijanski predsjednik ipak je u sjeni bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera, koji ga ‘šije’ u komunikaciji“, misli Macan. Savjetnici Vučiću bili su Tony Blair i Alastair Campbell, ljudi koji se u svjetskim mjerilima smatraju top političarima, ali i top spin doktorima.

 „Vučić kad ne zna – pita, brzo uči, još brže se prilagođava, brzo se mijenja, a još brže je naučio kako odgovarati na teška pitanja. Dogodi se situacija s Mladićem, on ne komentira ništa, kaže da se okreće budućnosti, odbija temu, ide dalje, ali nije da nije odgovorio. Sistemski sve istražuje, sve propituje, svaka akcija je u pravom trenutku odrađena. On ide u prijevremene izbore kada je na vrhuncu. Čim doživi pad u istraživanjima mijenja svoju strategiju“, priča Macan jer je to vidio u Srbiji kad je vodio kampanju Demokratske stranke 2016. godine.

I onda taj „komunikator“ Vučić bi pozvan u Hrvatsku. Uoči njegova dolaska njegov PR stručnjak Pupovac u Otvoreno-m 31.1. kaže da je sastanak dva puta odgođen i da je ovo „treća sreća“, a da za sastanak zna i prof. Caratan, koji je bio u studiju, i njegov prijatelj iz Sabora Klisović .

O dolasku Vučića u Hrvatsku, Pupi lamentira: „Ne mora to biti prijateljstvo, ne mora biti neko silno partnerstvo, ali dobru komunikaciju da se zaustavi spirala stvaranja animoziteta i produbljivanja neprijateljstva i mržnje. To je ono što naši prijatelji u svijetu žele.“ Nažalost, nitko ga u studiju ne upita koji prijatelji. I još tu Pupi šmrca o „ustaškoj“ ploči u Jasenovcu koja je samo premještena dvadeset kilometara i spočitava ministru Medvedu što je odobrio novac za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Ničim nisu dokazali svoje lažne zloće o Alojziju Stepincu, ali im to nije dosta. Čega se Srbi plaše? Da se ne utvrdi istina. Pa da nemaju razloga šmrcati?

https://www.youtube.com/watch?v=n8k9bLmN6Qk

Milijan Brkić 3.2.18. podržava dolazak Vučića: „Srbija je naša prijateljska i susjedna zemlja. Gospodin Vučić je u povijesti imao određena iskakanja s puta, malo je bio zalutao, ali vrijeme da svi spustimo loptu, svi zajedno te da se prestanemo baviti prošlošću.

Vrijeme je  da jednostavno shvatimo da smo susjedi, koji su  naslonjeni jedno na drugo te da možemo zajedno živjeti.”

Je l’ to zbori, da ne kažem komunicira, hrvatski branitelj? Susjedna zemlja da, ali prijateljska?

I onda je Zagreb postao bijel, kak se šika, da bi dočekao Vučića. Na „presici“ je „bljesnuo“ njegov PR-talent, kad ga neki „žuti pinki“ srpski novinar priupita jesu li ga „ustaše“ vrijeđale…, a Vučić, između ostalog, izusti da je vidio na jednom transparentu da je pisalo „konju jedan“. A on „dobrica“ kakav  već jest, reče da je konj plemenita životinja, pa bi on, kao trebao onda biti plemenit. Baš zato sam 99,99 % sigurna da takav transparent nije vidio jer nitko u Hrvatskoj ne bi vrijeđao konja.

Da zaštiti svoga „plemenitog“ gosta „od govora mržnje“ uskočila Predsjednica:

„Demokratsko je pravo prosvjedovati, to je običaj u svim demokratskim državama, ali ono što ne mogu podržati jest bilo kakvo vrijeđanje, govor mržnje, jer ukoliko netko doživljava da treba izraziti svoje mišljenje, onda to treba biti na kulturan, prihvatljiv način i da ne dolazi do ekscesa i bilo kakvih ispada ili narušavanja javnog reda i mira.

Htjela bih reći poruku i srbijanskoj javnosti odavde. Mi ne smijemo dopustiti da nam pojedinci s rubova političkog spektra ili s rubova bilo kakvog razmišljanja definiraju politiku. Politiku, međudržavne odnose, moramo definirati mi državnici i, naravno, ogromna većina naših građana koja podržava posjet predsjednika Vučića Hrvatskoj, zato što moramo razgovarati o pitanjima koja narušavaju naše odnose.“

Ovaj dio njenog izlaganja izazvao je negodovanje, pa je Predsjednica u intervjuu  narednih dana pokušala objasniti što je mislila: „Riječ je, dakle, o pojedincima s rubova političkog spektra koji ne prihvaćaju proces dijaloga i, u krajnjoj liniji, pa makar i u uvjerenju da brane hrvatske interese, čine štetu Hrvatskoj.“ Ni objašnjenje izrečenog, baš nije jasno.

Ima li Predsjednica savjetnike, obavještajnu službu i PR stručnjake? Ili je krivo informirana ili čita samo orvelovske priručnike? Jer nejasno izrečene riječi mogu izazvati pomutnju.

S PR-om svoga predsjednika i njegovom posjetom Hrvatskoj malo se našališe u Srbiji i pojasniše nam kakvog, ustvari, predsjednika imaju i kojeg je izabrala ogromna većina građana.

https://www.youtube.com/watch?v=zjVYAaTdUnA

Tih dana Andrej je stavio aureolu  oko glave i odglumio brižnog premijera koji se sjetio ratne štete kao da je to ćaskanje uz kavicu, a u druge se stvari „ne bi štel  mešat“.  

Onda je Andrej odlepršao u Bruxelles gdje mu je „šaljivdžija“  Juncker tepao da „svaki put kada se vide ponovno zaljube jedan u drugoga”.  Na to se silno naljutio ljubomorni Cerar.

Nela Car (FB): „Slažem se samo u jednom, da je šaljivdžija … ali lupati takve gluposti na javnim presicama nije žutilo. Govori nam mnogo o stavovima i kulturi uključenih. Pitam se koji bi državnik, koji drži do sebe, dozvolio štipanje za stražnjicu i ovakve javne izljeve ljubavi? Jer to je ta ofucana Europa (da ne kažem sve što mislim) koja nam se nameće – kao što? Model?

Za to se vrijeme  ministrica Burić, na nekom sastanku Europejaca, u Bugarskoj „zaklinjala“ da neće praviti probleme Srbiji pri ulasku u EU i da će granična pitanja rješavati arbitražom. Zar nisu ništa naučili?

Dok se Zagreb zabavljao „dobricom“, NGO REKOM (Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenim na teritoriju nekadašnje SFRJ od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 2001. godine) priprema sastanak zemalja zapadnog Balkana, „slučajno“,  u Londonu u srpnju 2018.

Stoga je Koalicija REKOM 27. siječnja 2018. godine u Sarajevu održala VIII. skupštinu, a potom, 28. i 29. siječnja 2018. godine jedanaesti po redu Forum za tranzicijsku pravdu u postjugoslavenskim zemljama.

Delegati su pozvali predsjednicu Republike Hrvatske da dade podršku  Inicijativi za REKOM kao što ju je pružao bivši Josipović, koji je  i stručno pomogao u pripremi nacrta Statuta REKOM-a u listopadu 2014.

Eto opet nas guraju u Jugu, a gdje je nestao Baltik- Jadran-Crno more?  Što ono kažu „naši prijatelji iz svijeta“?

Saniranje izrečenog i učinjenog počinje.  HUOJ se „posuo pepelom“ pa nisu izabrali favorizirane komunikatorice već su komunikatorom godine proglasili  Antu Mrvicu. Njegov rad nije bio mrvica već služenje čovjeku po buri, kiši i žarkom suncu. „Uvijek sam tvrdio da sam tu zbog putnika, a ne oni zbog mene i da putnik treba točnu i pravovremenu informaciju“, rekao je gospodin Mrvica. Trebaju li se državnici na njega ugledati?

Predsjednica je na Pantovčak pozvala predstavnike braniteljskih i stradalničkih udruga iz Domovinskog rata.

Udovice poginulih branitelja nisu pozvane. Za Povjerenika predsjednice za nestale u Domovinskom ratu postavljen je Ivica Vrkić.

Svatko može pogriješiti… No kad državnici griješe može biti prilično pogubno. Zato na raspolaganju imaju najbolje ljude u državi (da li ih koriste?), a trebalo bi ih podsjetiti i na Božju pomoć, jer „Kome je mnogo dano od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati“ Lk. 12,48b.  

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo