Petar Mandurić: Dom naroda, izbor delegata

Dom naroda, izbor delegata

Pravo i pravna logika

Domaća politička scena Bosne i Hercegovine, sve stranke u BiH, vjerske zajednice, susjedne zemlje, EU, Turska, SAD i mnogi drugi, direktno ili indirektno, se uključuju u pitanje izmjena izbornog zakona u Bosni i Hercegovini. Stranke vladajuće koalicije po tom pitanju nemaju jedinstven stav, kao ni članovi predsjedništva. Zapravo se vladajuća koalicija nakon otvaranja tog pitanja od strane hrvatskih predstavnika, polako raspada. Izborni zakon je, izgleda, jedno od najvažnijih pitanja u BiH.
Rješenje je jednostavno, ali jednostavnost je, izgleda za mnoge u BiH neprihvatljiva. U istoj poziciji je i pravičnost.

U Odluci Ustavnog suda (Sl. Glasnik 1/17 BiH) između ostalog stoji:
…..

„ Utvrđuje se da odredba Potpoglavlja B članka 10.12. stavak 2. u dijelu: “Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu” i odredbe Poglavlja 20 – Prijelazne i završne odredbe članka 20.16.A stavak 2. toč. a-j. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16) nisu u skladu s člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. 

Nalaže se Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, u skladu s člankom 61. stavak 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostave ove odluke uskladi odredbu Potpoglavlja B članka 10.12. stavak 2. u dijelu: “Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu” i odredbe Poglavlja 20 – Prijelazne i završne odredbe članka 20.16.A stavak 2. toč. a-j. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16) s odredbama članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.“

…..

Parlamentarna skupština još nije izvršila usklađivanje zakona po nalogu Ustavnog suda, iako joj je rok za usklađivanje već odavno istekao. Razlozi su svima već poznati, i nema potrebe se posebno osvrtati na njih, osim što treba napomenuti da nema potrebne većine. U Odluci Ustavnoga suda, u obrazloženju, stoji, da je Dom naroda, dom konstitutivnih naroda a ne kantona, Osim toga, navodi se u Odluci, da broj delegata iz određenog kantona, mora biti proporcionalan broju stanovnika. To je pravni temelj, na osnovu kojega treba odrediti broj delegata iz svakog kantona (županije). Broj zastupnika u Domu naroda, kao i broj zastupnika koje daje jedan kanton je stalan između dva popisa stanovništva, a ukupan broj delegata u Domu naroda je 58 (17 Bošnjaka, 17 Hrvata, 17 Srba, 7 Ostali)

Ustavni sud je, dakle, donio odluku, kojom je Izborni zakon proglasio neustavnim, odnosno jedan njegov članak koji se odnosi na izbor zastupnika u Domu naroda Federacije BiH. U Odluci Ustavnog suda se nalaže Parlamentarnoj skupštini da u roku šest mjeseci uskladi odredbu poglavlja B članka 10.12. stavak 2, s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine. Dakle, „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ jednostavnim rječnikom rečeno, briše se!

Članak 10.12 Izbornog zakona BIH, glasi:

(1) Broj delegata iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih, koji se biraju u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH iz zakonodavnog tijela svakog kantona je proporcionalan broju stanovnika kantona prema posljednjem popisu. Centralna izborna komisija BiH određuje, nakon svakog popisa, broj delegata koji se biraju iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih, a koji se biraju iz zakonodavnog tijela svakog kantona.

(2) Za svaki kanton, broj stanovnika iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih se dijeli brojevima 1, 3, 5, 7, itd. sve dok je to potrebno za raspodjelu. Brojevi koji se dobiju kao rezultat ovih dijeljenja predstavljaju količnike svakog konstitutivnog naroda i ostalih u svakom kantonu. Svi količnici konstitutivnih naroda se redaju zasebno po veličini tako što se najveći količnik svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih stavlja na prvo mjesto. Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu. Najveći količnik za svaki konstitutivni narod u svakom kantonu se briše s liste količnika tog konstitutivnog naroda. Preostala mjesta se daju konstitutivnim narodima i ostalim, jedno po jedno, od najvećeg prema najmanjem prema preostalim količnicima na listi.

(Očito je da je da je rečenica u Stavku 2, „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ ubačena u stavak. U stavku, koji govori o metodi raspodjele mandata temeljem rezultata glasovanja, ta se rečenica doživljava kao „šaka u nos“).

Centralna izborna komisija

Centralna izborna komisija je upravo ta koje temeljem najnovijeg popisa stanovništva, određuje broj delegata koji se biraju iz svakog konstitutivnog naroda, određenog kantona, kao i iz reda ostalih (vidi član 10.12 Izbornog zakona BiH). CIK-ov radni materijal, i aktivnost oko izračuna broja delegate je temeljen na Izbornom zakonu i nije nikakav državnu udar kako ga žele prikazati bošnjački „patrioti“. Da li je prijedlog, pravičan ili politički prihvatljiv, to je sad druga stvar, ali se mora priznati da je to pokušaj, da se izbor približi demokratskim principima za razliku od prijašnjeg „rješenja“, u kojem je Dom naroda u pravilu imao „uljeze“.

Radni materijal CIK-a je uistinu, malo dotjeran, jer se u pojedinim “bosanskim” kantonima smanjen broj mandata, na štetu Hrvata iz Bosne, a u korist Hercegovine, kako bi se stekao dojam da se „hrvatska vlast“, po tom izračunu, seli u Hercegovinu.

Matematika ne saginje koljena.

Broj delegata iz nekog kantona i ukupan broj delegata jednog naroda u Domu naroda Federacije, trebaju biti u istom omjeru kao broj stanovnika jednog naroda u kantonu i broj stanovnika tog naroda u Federaciji. To je temeljna postavka izračuna. Znači ako je broj pripadnika jednog naroda u nekom kantonu 25% od ukupnog broja stanovnika tog naroda u Federaciji, onda bi i broj delegata iz tog kantona trebao biti (što je moguće bliže) 25% u odnosu na broj delegata u Domu naroda Federacije. Hoće li neki mandat pripasti nekoj stranci ili ne to je stvar trenutnih rezultata izbora, kao i metoda po kojoj će se vršiti raspodjela mandata unutar naroda. Osnovno je da određen broj mandata pripada određenom narodu, i nije promjenljiv do novog popisa. Taj princip proporcionalnosti je najviši stupanj demokratskog predstavljanja i izbora.

Prema „politički dotjeranom“ CIK-ovom radnom materijalu u Tuzlanskom kantonu u skladu s Čl. 10.12 Izbornog zakona BiH, Bošnjaci trebaju delegirati 4, Hrvati 1, Srbi 2, Ostali 2, a ne kako su u CIK-u izračunali 5, 0, 2, 2.

Isto tako u Sarajevskom kantonu, prema broju stanovnika pripadajućeg naroda u odnosu na ukupan broj stanovnika tog naroda u Federaciji, prema matematičkom izračunu, Bošnjaci trebaju delegirati 4, Hrvati 1, Srbi 4, Ostali 2, a ne kako su CIK izračunali 4, 0, 5, 3. Osim toga Sarajevski kanton, prema broju stanovnika može dati 11, a ne 12 delegata, kako „propagira“ CIK. Hrvata je u Sarajevskom kantonu ostalo 17 tisuća, što je, doduše jedva, ali ipak dovoljno za jedan zastupnički mandat.

U Županiji srednja Bosna se također “potkrala” greška, ali ovaj put CIK Bošnjacima „dodjeljuje“ 1, umjesto 2, Hrvatima 3, a zapravo po izračunu im pripada 4, a Srbi i Ostali umjesto da dobiju po jedan zastupnički mandat, jer ih toliko pripada, prema CIK-ovu prijedlogu „ostaju“ bez delegata.

Hercegbosanska županija (Kanton 10) može delegirati 5, a ne 6 zastupnika od toga Bošnjaka 0, Hrvata 2, Srba 3, Ostalih 0, a ne kako stoji u “radnom materijalu” CIK-a 0, 2, 4, 0.

Zapadnohercegovačka županija može dati 3 delegata Hrvata, a ne 4 kako stoji u “pamfletu” CIK-a, jer je broj Hrvata u toj županiji 18,82 % u odnosu na ukupan broj Hrvata u Federaciji, što otprilike odgovara broju 3 od ukupno 17 hrvatskih delegata.

Prema broju stanovnika Hercegovačko-neretvanska županija delegira 7 delegata u Dom naroda, od čega Bošnjaka 1, Hrvata 4, Srba 2. Ostali 0, a ne kako (jasno i zbog čega) stoji u “pamfletu”, Bošnjaka 0, Hrvata 5, Srba 2, Ostali 0.

Predviđeni broj delegata iz ostalih kantona, zadovoljava proporcije iz čl. 10.12 IZ, kao i to da Bosanskopodrinjski kanton ne može dati delegata u Dom naroda, jer po broju stanovnika ni približno ne zadovoljava ove kriterije.

Zanimljivo je analizirati omjer između broja delegata iz Hercegovine i ostatka BiH, prema obračunu koji je su izradile stručne službe CIK-a. Ako se pretpostavi da Hercegbosanska županija (Kanton 10) daje 2 delegata Hrvata, kao i to da je jedan od njih iz Hercegovine, a drugi iz Bosne, onda je broj delegata iz Hercegovine 1+ 4+5=10, što je znatno više od polovine ukupnog broja delegata Hrvata u Domu naroda. Međutim, ako slijedimo matematiku, i odredbe Izbornog zakona, onda je taj broj i omjer znatno drugačiji. Kao što je vidljivo, Zapadnohercegovačka županija, daje 3 a ne 4 delegata, a Hercegovačko-neretvanska 4, a ne 5, kako predviđa CIK, pa je broj delegata 1+3+4=8, što je manje od polovine. Iz svega je vidljivo da se  „hrvatska vlast“ ne seli u Hercegovinu kako to mnogi bošnjački “režiseri” , bez detaljne analize tvrde, nego je upravo ravnomjerno raspoređena po cijelom prostoru BiH, i u velikoj mjeri zadovoljava demokratske principe i omjer predviđen zakonom. Srećom pa matematika ne saginje koljena pred političkim ciljevima.

Delegati u Domu naroda Federacije prema popisu stanovništva 2013

Radi sela, ili ….

Glavni razlog za neprihvaćanje ovakvog načina izbora delegata među bošnjačkim „patriotima“ je izgleda taj što je, po ovoj demokratskoj metodi 16 delegata Bošnjaka iz Bosne, a tek jedan iz Hercegovine. To se ne uklapa u unitarističku politiku „čuvara Bosne“ i „pravih patriota“. Problem je izgleda u tome što više 93% Bošnjaka živi u Bosni, a tek 7%, od ukupnog broja Bošnjaka u Federaciji, živi u Hercegovini. Bez obzira na njihovu veliku brojnost, iz 4 županije (kantona) Bošnjaci nemaju delegata u Domu naroda.

Petar Mandurić/Hrvatsko nebo