Što je nam je otkrio Vučićev posjet?

Puno nedaća koje pritišću današnje hrvatsko društvo izviru iz duboko ukorijenjenih problema naslijeđenih iz prošlosti. Duga stoljeća okupacija i zlostavljanja nataložila su u dušu hrvatskog čovjeka negativan naboj i sklonost naglom, najčešće nepromišljenom ponašanju na trenutačni događaj ili izazov. Takvo brzopleto reagiranje, kao riba na mamac, (ili kako Šešelj reče – kao som na dundabak) bez ikakvog zdravorazumskog promišljanja je li ono u skladu s našim najboljim interesima, nas Hrvate je u prošlosti puno koštalo.

Mi smo kao narod najviše propatili zbog tiranije i ugnjetavanja od strane naših okupatora, ali puno i zbog naše vlastite naivnosti, pogrješaka i propusta. Sjetimo se samo kako smo se u prijelomnim povijesnim trenutcima (1918., 1941. te 2000.) dali upecati na postavljeni mamac i nakon toga duge godine patili nasamareni, poraženi, iskorištavani i proganjani.

Život i borba za svakodnevno preživljavanje u takvim uvjetima, neminovno su nas dovodili do odnarođivanja a vjetrovi međusobnih sukoba i podjela, potpirivani iznutra i izvana, stalno su nas vrtili u krug.

I ta pogubna vrtnja nikako ne prestaje.

Verbalna paljba iz svih kalibara

Vidite kako je Hrvatska ponovo uzburkana ovih dana. Opet se nalazimo usred još jednog, za naš narod prečesto, nepromišljenog izljeva uvrijeđenosti i bijesa. Ovaj put prema predsjednici, gospođi Grabar-Kitarović, zbog njenog uistinu iznenadnog poziva i posjeta srbijanskog predsjednika, Aleksandra Vučića.

Zbog čega se Hrvatska predsjednica našla pod udruženom verbalnom paljbom svih kalibara, iz oba, inače svjetonazorski nepomirljiva hrvatska tabora. I što je još gore, s onom tipično balkanskom sklonošću zapjenjenom pretjerivanju i, za nas uobičajnom, površnom pristupu jednom vrlo kompleksnom pitanju i problemu.

Očito je kako u hrvatskom narodu ne postoji duboko i cjelovito razumijevanje dosadašnje sabotaže novostvorene hrvatske države niti prijetnje koju najnovija geopolitčka preslagivanja predstavljaju za njen opstanak.

Glupe optužbe za izdaju

Površno je zapravo i glupo današnju predsjednicu optuživati za izdaju ako se zna da su je bivši hrvatski čelnici i sam hrvatski narod, izdajom nacionalnih interesa nakon Tuđmanove smrti, doveli pred gotov čin. Stipe Mesić i Ivica Račan, kada su svojim potpisima vratili Hrvatsku u žrvanj nove Jugoslavije, pod imenom Zapadni Balkan. A narod, kada je, vješto izmanipuliran od bivših jugoudbaša i njihovih vanjskih sponzora, na parlamentarnim i predsjedničkim izborima 2000-te godine (pod predpostavkom da izborni rezultati nisu namješteni) na vlast ponovo vratio ‘bivše’ jugokomuniste.

Mora nam dakle prije svega biti potpuno jasno da ovo s pozivom i Vučićevom posjetom nije bio nikakav predsjedničin hir već izvana diktiran diplomatski potez koji proizlazi iz potpisane obveze Hrvatske da se kao (‘diskretna’) članica regionalne zajednice Zapadni Balkan povezuje i blisko surađuje s ostalim zemljama članicama. Pa tako i sa Srbijom, pomažući joj na putu integracije s EU i Zapadom.

Naime, hrvatskom narodu još uvijek nije dovoljno obznanjeno da su svojim potpisima na tzv. Zagrebačku deklaraciju po završetku Balkanskog summita zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije u Zagrebu, u studenome 2000-te godine, i na Pakt o stabilizaciju i pridruživanje tih zemalja, godinu dana kasnije, Mesić i Račan obvezali Hrvatskuda prolazi kroz sve ovo kroz što prolazi u zadnjih 17 godina.

Malo ljudi u Hrvatskoj zna da je potpisima na spomenute dokumente proces pristupanja Hrvatske u EU uvjetovan njenim ponovnim čvrstim povezivanjem s drugim državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije (minus Slovenija plus Albanija).

No, budući je EU sada ušla u završnu fazu realizacije ubrzanog prijema Srbije u svoje članstvo, zbog njenog rastućeg ucjenjivačkog koketiranja s Rusijom, Kinom i Turskom, sve ono što su svojevremeno Mesić i Račan, iza leđa i bez znanja naroda, nametnuli Hrvatskoj kao obvezu, sada puno jasnije dolazi na vidjelo i na naplatu.

Balkanski summit kao polazna točka

Naime, u svim dokumentima i izjavama čelnika EU (svakom tko želi vidjeti) vidljivo je da se uvijek kao polazna točka u odnosima s Hrvatskom pojavljuju zaključci s Mesićevog Balkanskog summita iz studenog 2000-te godine u Zagrebu te Račanovog potpisa na Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju zemalja Zapadnog Balkana, i traži njihova realizacija. Jasno je dakle kako se traži da zemlje članice bivše Jugoslavije (minus Slovenija plus Albanija) ispune svoju obvezu da ‘putem ponovnog spajanja veza koje su držale narode tog područja skupa ispletu mrežu bliskih međusobnih ugovornih obveza i institucija kao temelj za veću političku i gospodarsku sigurnost Zapadnog Balkana’. Upravo to je glavni razlog što, unatoč postignutoj slobodi i Bogom danom bogatstvu, današnja Hrvatska još uvijek ne izgleda niti se ponaša kao suverena država.

Sve drugo je igra skrivača i bacanje prašine u oči isfrustriranom hrvatskom narodu kako bi se njegovo obvezno ‘regionalno’ udruživanje kamufliralo kao ‘uspostavu dobrosusjedskih odnosa u jugoistočnoj Europi’.

Interesantno je kako u Hrvatskoj, kao u Andersenovoj bajci o carevom novom ruhu, gotovo nitko ne obraća pozornost na redovite sastanke na vrhu Brdo Brijuni (na kojima Slovenija sudjeluje kao smokvin list)razne Croatia forume, sastanke regionalnih komisija i organizacija, na česte i gotovo indentične izjave najviših EU dužnosnika iz kojih je razvidno da svi oni europsku budućnost Hrvatske vide čvrsto zaključanu u ‘novoj’ regionalnoj zajednici Zapadni Balkan.

Dajući joj usput ljubazno do znanja da bez obzira što je EU članica, ona mora voditi računa o tome da je članica i ‘svoje’ Regije.

Izbjegavanje još veće štete

Ono što trenutno zajapureni i lakomisleni hrvatski domoljubi ne vide jest da trenutna hrvatska predsjednica pokušava pomoći kako bi se izbjegla puno veća i dalekosežnija šteta od onog čime je Hrvatska utaočena i vezana odmah nakon Tuđmanove smrti. Zbog toga je pokrenula i počela promovirati inicijativu Tri mora i time postala još veći trn u oku ‘bivšim’ velikosrbima, Jugoslavenima, briselskim birokratima i Soroševim globalistima. Kojima je apsolutno neprihvatljiva pomisao da se Hrvatska počne udaljavati od Srbije i Balkana i ponovo vezivati za krug zemalja Srednje Europe, kojem je, prije uplitanja u kobnu jugobalkansku avanturu, povijesno i civilizacijski pripadala. Stoga na sve moguće načine nastoje opstruirati hrvatsku predsjednicui njenu daljnju suradnju s nacionalno svijesnim predsjednicima Poljske, Češke i Mađarske. Koji, štiteći svoje indentitetske vrijednosti i način života Sorošu i Bruxullessu trenutno zadaju veliku glavobolju.

Za njih bi bila prava katastrofa kada bi im trenutna hrvatska predsjednica poremetila sav dosadašnji konspirativni napor i golema ulaganjada Hrvatska ostanena čvrsto zacrtanom putu daljnjeg povezivanja i taočenja ‘Regionom’.
Naime, nakon neuspjeha Miloševića da ratom očuva bivšu Jugoslaviju i nedugo zatim relativno brze Tuđmanove smrti, centri moći ‘međunarodne zajednice’ i Soroš uložili su silne milijarde eura i dolara u ponovno tamničenje Hrvatske novom balkanskom zajednicom.

U jednoj od najgledanijih emisija na FOX TV, iznimno popularni američki voditelj i politički komentator, Glen Beck, u svom je programu pred milijunskim gledateljstvom čak otvoreno optužio Soroša da je 2000-te godine u Hrvatskoj izvršio kontrarevoluciju. Što je dakako, u Hrvatskoj ostalo prešućeno. Kao i to da je odmah nakon Mesićeve pobjede na predsjedničkim izborima 2000-te, vrlo oprezni i rekluzivni Soroš, koji inače mrzi putovati, ipak doletio u Zagreb, čestitati mu.

Za konspirativni projekt kreiranja ‘nove’ balkanske budućnosti hrvatskog naroda nakon Tuđmanove smrti, angažirani su najbolji stručnjaci za takve poslove. Od bivšeg francuskog predsjednika, Chiraca, hrpe engleskih lordova i spin doktora, preko Carla Bildta i Carle del Ponte, diplomatske logistike Ljubljane i Beograda do najbolje pete kolone kakvom se nijedna druga zemalja u tranziciji nije mogla pohvaliti. Mesića, Josipovića, Pusiće, Pupovca, Dejana Jovića, raznih Mimica, Picula, Bajića, Ostojića, Galića, Pavića, Latina, Lucića, Tomića, Puhovskih, Babića, Radmana, Sarnavaki, Stankovića…

Programiranje naroda da misli negativno

Treba li se onda čuditi što je odmah nakon toga došlo do detuđmanizacije i ponovne balkanizacije Hrvatske? Što se od tada napadno ruši sve ono za što su se Tuđman i slobodoljubivi Hrvati borili i o čemu su sanjali. Što se hrvatskom narodu u Domovini sustavno gazi dostojanstvo i nada u bolju budućnost. Što mu se pojavila svastika na Poljudu, a nogometna reprezentacija kao simbol hrvatskog zajedništva i uspijeha preko nezadovoljnih ‘navijača’ stalno blati i potkopava. Što je zakrvilo između juga i sjevera. Što se narodom, uz pomoć vanjskih sponzora i vodećih medija, stalno manipulira. Što mu se uvijek servira negativnost, pasivnost i beznađe.Što je od deset udarnih vijesti u vodećim ‘hrvatskim’ medijima, devet iz rubrike crna kronika. …

Što je dakle cilj svega toga? Cilj jeprogramirati hrvatski narod da misli negativno kako bi ga se većinom pretvorilo u razočarane sitne glodavce koji u samouništavajućem bijesu glođu sve oko sebe.

Zato se u Hrvatskoj s političke i javne scene fabriciranim aferama i medijskom hajkom guraju svi oni koji pokušavaju i eventualno bi mogli donijeti pozitivne promjene i iskorak naprijed. Koji zagovaraju stručan pristup u rješavanju problema i optimističniji pogled u budućnost. Sjetite se samo što su sve profesionalni saboteri svakog hrvatskog uspjeha radili i na koje su sve načine podkopavali i ismijavali iznimno sposobnog bivšeg premijera Oreškovića. Prikazujući ga kao ‘predstavnika zatucane i otuđene dijaspore’. Iako je on u vrlo kratkom vremenu uspio vidno resetirati hrvatske financije i time hrvatskim ‘građevinama’ donijeti značajno olakšanje i korist. Zamislite što bi sve pokrenuo i postavio na zdrave noge da se nije održao samo 6 mjeseci? Baš onoliko koliko mu je predvidjela Vesna Pusić.

Iz istih razloga, ista, balkanski primitvna hajka, od prvog dana mandata iza leđa u stopu prati predsjednicu, gospođu Kolindu Grabar-Kitarović. Tim šišmišima iz mraka duboke države ostala je dakle za srediti još samo jedna ponosna hrvatska lavica koja ih, izbacivanjem simbola jugoslavenstva, Titove biste s Pantovčaka, odbijanjem gušenja Hrvatske projektom Zapadni Balkan, nastojanjima da je poveže s Srednjom Europom i ‘ustaškom’ dijasporom, slušanjem ‘ustaše’ Thompsona i nošenjem ‘ustaških’ čizama u Vukovaru – ‘naprosto izluđuje’

I kad joj je, unatoč svega što su do sada pokušavali, popularnost nastavila rasti, trebalo je organizirati da upravo ona pozove i ugosti u Hrvatskoj vrlo nepopularnog Vučića. Znajući zasigurno kako će time izazvati njen verbalni linč i otklon velikog broja hrvatskih branitelja i domoljuba.

Taktika unošenja razdora

Naravno, Vučić, ‘bivši’ velikosrbi i Jugoslaveni skupa s svojim sponzorima izvana i petom kolonom iznutra nastojali su ovaj poziv i posjet Hrvatskoj maksimalno medijski iskoristiti kako bi posijali svježe svađe i podjele među Hrvatima. Nakon tog posjeta sada će još lakše ostvarivati svoje ciljeve u Hrvatskoj koristeći još veću zbunjenost, podjele i svađe, koji su i do sada paralizirali Hrvatsku. Ta, već dobro uhodana taktika unošenja razdora među Hrvatima i prenošenja s naraštaja na naraštaj sada će intenzivirati kako bi se još više pogoršao ugled i politička pozicija Hrvatske u ‘Našoj Regiji’ i u svijetu.

Neki dobro upućeni politički analitičari vjeruju da je neočekivani poziv i posjet Vučića Hrvatskoj samo nagovještaj onog što dolazi. Ne samo iz Srbije nego isto tako iz EU i centara moći ‘međunarodne zajednice’.

Bilo jestoga vrlo demoralizirajuće vidjeti kako se hajci protiv gospođe predsjednice preko noći pridružiše i oni kremen domoljubi koji su je do jučer branili i u zvijezde dizali. Čovjek se nakon toga upita trebamo li zaista tako brzopleto zapadati u slijepi, samoporažavajući bijes, kao što to često radi Bujanec?

Još je gore od toga bilo vidjeti kako najednom, napadajući predsjednicu, preko noći postadoše gorljivi domoljubi i oni koji su od stalnog bljuvanja po domoljublju i domoljubima napravili unosno zanimanje od kojeg lagodno žive.
Svatko tko misli glavom odmah je mogao zaključiti kako takvom iznenadnom provalom ‘domoljublja’ oni samo žele još više zamutiti sliku i produbiti postojeću pogubnu polarizaciju hrvatskog društva.

Orkestrirana destabilizacija Hrvatske

U sklopu toga može se očekivati da će se orkestrirana destabilizacija Hrvatske intenzivirati na puno sofisticiraniji način. To će, kao i uvijek do sada našem narodu predstavljati jedan od najvećih problema i izazova budući se Hrvatska pokazala kao vrlo pogodna i ranjiva na tu vrstu podvala i napada. Nesporazumi i zbrka oko poziva i posjete Vučića Hrvatskoj jasno su demonstrirali nedostatak stručnih ljudi u savjetničkim timovima vodećih hrvatskih političara i državnim institucijama. Osim toga osjeća se nedostatak dovoljno sposobne obavještajne i kontraobavještajne službe ili bilo kakve formalne ili neformalne agencije koje se bave praćenjem protuhrvatskih aktivnosti.

Najbolje bi bilo kada bi se mi Hrvati konačno otrgnuli od svakodnevnog medijskog drogiranja ‘bivših’ velikosrba i Jugoslavena koji nam stalno potpaljuju stare i izazivaju nove podijele u društvu. Kada bi se (umjesto s Vučićem) između sebe ‘složili da se ne slažemo’ prestali dijeliti, mrziti i svađati i počeli zajednički pronalaziti načine kako rješavati probleme koji nam guše novostvorenu državu i društvo u cjelini. Znajući kuda nas stalno ponavljanje istih grješaka iz prošlosti vodi.

To je možda i jedini način da kao mali narod i država preživimo.

Željko Dogan/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo