Mile Prpa: Sotonski lavež na Hrvatsku

Sotonski lavež na Hrvatsku

“Iznoseći samo istinu, stvaramo podlogu za izgradnju čovjeka budućnosti, čovjeka u kojeg bi trebale biti ugrađene duhovne vrijednosti, čovjeka kojeg će krasiti dobrota, ljubav prema svemu živućem, čovjeka altruistu kojemu će biti nezamislivo izvršiti bilo kakav zločin.” (Codex moralis Croaticum).

Po prilici, oko godinu dana prije agresije na Hrvatsku, jedan pravoslavni karizmatik napisa u jednom vjerskom tjedniku – “Rat koji slijedi neće biti pravi rat već bijes poraženog đavola – kao posljednji duhovni krik Nemanjićeve dinastije opsjednute vlašću”

Dobrica Ćosić, „otac srpske nacije“: Zašto mi Srbi lažemo?

– „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.- Laž je srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbina. U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina. Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…! “

Upravo zbog toga jugokomunističkoj i velikosrpskoj historiografiji, ni kao cjelini ni partikularno, ne smije se vjerovati. To dobro znamo iz iskustva jer na svakom koraku nailazimo na nevjerojatne laži ili poluistine o Hrvatskoj. S jedne strane punih sto godina prešućivanja hrvatske junačke prošlosti, skrivanja te veličanstvene povijesti od vlastitog naroda i od onog u Srbiji, samo radi njihove mitomanije o Kraljeviću Marku koji je bio turski vazal i sl.

Ta laž prerasta u sotonski lavež na Hrvatsku, na njenu prošlost, na njenu sadašnjost, na njenu budućnost. Taj lavež se čuo i u prostorijama UN-a – na Jasenovac, gdje se manipuliralo s brojkom od 700 tisuća ubijenih što je kilometrima daleko od  stvarnog stanja, lavež politike naroda koji je iracionalno opijen lažnom  mitomanijom čuo se i za vrijeme pohoda srbijanskog predsjenika Vučića  Hrvatskoj.

Već godinama ne prestaje taj lavež na blagopokojnog blaženika Alojzija Stepinca, i što je bliže beatifikaciji, taj sotonski lavež  na njega sve je jači, drugačije rečeno naprosto je podivljao. Čovjeka koji je u  mraku nacifažizma i komunizma bio gotovo najveći  svjetionik istine u Europi, zaštitnik svih naroda, jer je zagovarao pravo svakog naroda na slobodu, pa i svog hrvatskog, pravo svakog čovjeka na dostojan život bez obzira na rasu, na vjeru, na nacionalnost – pravo na  opstojnost svakog čovjeka kao Božjeg bića.

Sotonski lavež na  Domovinski obrambeni rat, lavež na nepostojeću desnicu i izmišljene neoustaše,  lavež na Katoličku crkvu, lavež na blagopokojnog Kardinala i mučenika.  Možda je to i Božja volja, da se odgodi njegova beatifikacija dok ne stigne neki novi Romanus Pontifex  koji će biti dostojan slugu božjeg Alojzija Stepinca, podignuti na oltar pune svetosti.

Sotonski lavež da na Hrvatsku nije izvršena srbijanska agresija, a zaboravljaju granatiranje i uništenje Vukovara, pretvorenog u biblijsku grozu pustoši tamo gdje joj nije mjesto. Granatiranje Slavonskog Broda, Osijeka, Gospića, Zadra, Šibenika, Škabrnje, sotonsko razaranje povjesne stare gradske jezgre UNESCOVA Dubrovnika, granatiranje Zagreba i stotine drugih gradova i malih mjesta. A sve ono što se događalo u Bosni i Hercegovini da i ne spominjemo, najdužu opsada grada  Sarajeva u novijoj povijesti, genocid u Srebrenici i okolici, bacanje kazetnih bombi na Međugorje, simbolično kazano na Nebesku Kraljicu mira. Tko je to sve učinio, ako to nije učinila srbijanska politika i njihova posrbljena tzv. JNA, onda su to najvjerojatnije učinili Marsovci. Marsovci su uništili više od tisuću crkvi i vjerskih objekata, na stotine džamija u BiH. Ako to nije agresija, onda ne znam što jest.

Živimo u svijetu u kojemu svako zlo nasrće na nas, zlo koje nas zauvijek želi uništiti.

To je zlo još agresivnije ako napada plemenitog čovjeka ili plemeniti bogombojazni narod. Prešućivanje je jedan od  oblika napada na plemenitog čovjeka.

Moć laži ubija i poštenog i nepoštenog, a poput bumeranga vraća se ustima koja je izgovaraju. Nijedna laž nije vječna, ali je svaka otrovna.

Sv. Pavao nas upozorava da nam se “nije boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih sila na nebesima” (Ef 6,12). Sotona je, kaže – otac laži.

A mi živimo u vremenu kad se svim sredstvima trebamo truditi da Ljubav pobijedi svako zlo. A Ljubav može pobijediti samo onda ako pobijedi Istina. Svetost spava u svakom dobrom djelu, u svakom činu milosti, u svakom činu ljubavi, u svakom činu altruizma, ponajprije prema nemoćnima i bolesnima. Kao narod probudimo tu svetost u nama, neka to zapaze svi oko nas da im budemo uzor.

Postoji lažna svjetlost koju vide samo političari na vlasti, ali ne i narod. A ta lažna svjetlost izvor je laži na koju su nasjeli i pojedinci i cijeli narodi.  

Ta lažna svjetlost je fatamorgana i donosi još više nedaća.

Politika kad je istinoljubiva je poput jutarnje rose koja blagodarno umiva zelenu travu. A neistinoljubiva politika je poput tijela koje je u cijelosti zaraženo virusom opake bolesti.

Istina je u životu najbolji orijentir, nikako se ne možete izgubiti, ako se netko i izgubi u traženju istine – pronaći će se u raju.

Laž je vrlo moćna kao oružje napada. Agresija laži unesrećila je cijele narode, a posebno hrvatski.

“Kako se boriti protiv te,  toliko široke i toliko dugotrajne frontalne agresije laži, pravog laveža na Hrvatsku, na našu domovinu, na naš narod, na našu povijest, na našu kulturu, na našu Crkvu i blaženog Alojzija Stepinca – ukratko na našu prošlost, na našu sadašnjost i na našu budućnost. Odgovor glasi – strpljivo istinom, i samo istinom, čvrstom argumentiranom, boriti se u svakom segmentu, boriti se frontalno, ne samo braniti se,  već boriti se – Agresijom istine. Ona mora izlaziti iz usta  svakog našeg školarca i studenta, svakog radnika, činovnika i intelektualca, a posebno povjesničara i diplomata, ona mora izlaziti iz svih medija priopćavanja, iz svih znanstvenih, vjerskih i kulturnih,  i državnih institucija, iz svih vjerskih zajednica, iz svih politički stranaka – ona mora biti dugotrajna, uporna svenarodna fronta – Fronta Istine. Jer – Samo nas istina može osloboditi, ali i spasiti!” (Codex moralis Croaticum)

Gospina poruka za Hrvatsku dana Don Stefanu Gobbiju 20. 09. 1996. g. (Kratki izvod iz poruke)

“Ono što se dogodilo u ovoj Naciji postaje znak za sve. Zbog svoje vjernosti Isusu i vašoj Nebeskoj Majci, Crkvi i Papi, Sotona je navalio na nju, u pokušaju da je uništi. Imajući na umu ovaj cilj, udružile su se sve sotonske i masonske sile. Međutim, ja sam sama označila čas njihova poraza.”

Mile Prpa/Hrvatsko nebo