Zoran Čapalija – Čaplja: Fantje dosta je bilo

Igrači s puno utakmica u nogama znaju kako u određenom trenutku igre treba stati na loptu, sagledati situaciju i donijeti najbolju odluku. Kad bi barem naši političari koristili ovo pravilo vjerojatno ne bi donosili loše odluke Ili možda znaju ali ne znaju iznaći najbolja rješenja.  Pogledajmo malo situaciju oko Savudrijske vale. To vrlo jednostavno pitanje zakomplicirali su do neviđenih razmjera.

Uvjet za razdruživanje bivših republika ex Jugoslavije bio je prihvaćanje odluka Badinterove arbitražne komisije u okviru Mirovne konferencije o Jugoslaviji. Prema toj odluci države koje će nastati razdruživanjem morale su potpisati ovaj sporazum kao garanciju da se granice između bivših federalnih jedinica smatraju državnim granicama slijednica i ne mogu se mijenjati silom, nego samo sporazumom. Taj sporazum mogu donijeti samo države slijednice koje imaju graničnih problema. Navedeni sporazum potpisala je i Republika Slovenija. Što je tu onda sporno i što sada žele? Je li taj sporazum potpisan s figom u džepu? Očito se radi u slovenskim teritorijalnim pretenzijama na teritorij Republike Hrvatske. Sve dok obje države sa spornim pitanjem ne potpišu nekakav novi sporazum kao granična crta ima se uzimati ona kakva je bila u ex Jugoslaviji.

KAKO I KADA JE SLOVENIJA POKAZALA PRETENZIJE ZA HRVATSKIM MOREM

Nakon ukidanja Zone B SST-a 1954. (Slobodnog teritorija Trsta)  i reintegracije teritorija Zone u  ex Jugoslaviju to jest u Sloveniju i Hrvatsku, Slovenija je perfidno započela ovu prevaru s graničnom crtom.  Pri regulaciji rijeke Dragonje izgrađen je kanal Sv. Odorika koji je preuzeo većinu vode rijeke Dragonje. Slovenci su od tada počeli Dragonjom nazivati kanal Sv. Odorika i tvrde kako tuda prolazi „prava“ granična crta iako je sukladno načelima međunarodnog prava granična crta trebala ostati na prvobitnom, prirodnom toku rijeke Dragonje.

Arbitražna i stvarna granica

Ova skica vam vjerojatno govori o poštenju arbitražnog suda.

Kako se tu radi o slovenskoj samovoljnoj odluci o kojoj ne postoji niti jedan zakonski akt ili institucionalna odluka na republičkoj ili državnoj razini, potpuno je jasno kako je ta njihova odluka nelegalna i nevažeća.  Jedina pravno važeća granična crta je ona koju je odredila Badinterova arbitražna komisija jer je ona pravni slijed  “Avnojskih granica”. Fantje tu ste arbitražnu odluku potpisali! Bilo bi vrijeme da shvate kako sve dok naše dvije države ne potpišu nekakav novi sporazum, kao granična crta ima se uzimati ona kakva je bila u ex Jugoslaviji.

JE LI HRVATSKOJ BIO POTREBAN OVAJ ARBITRAŽNI PROCES?

Odlazak na Arbitražni sud za Hrvatsku bio je potpuno nepotreban jer mi s tom graničnom crtom nemamo nikakvih problema. U dobrosusjedskoj maniri Hrvatska je pristala na ovaj postupak vjerujući kako će se Arbitražni sud svoj pravorijek donijeti nepristrano u skladu s pravnim uzusima. Nažalost dogodio se nevjerojatan skandal kojim je cjelokupni arbitražni postupak potpuno kompromitiran. Slovenska strana stupila je u nedozvoljeni odnos s članovima Arbitražnog suda i dogovorom sa sucima ovaj proces usmjeravala prema vlastitom političkom interesu.  Kada je ovaj skandal otkriven Hrvatska je napustila arbitražni proces jer nadalje nije mogla imati povjerenje u takav Arbitražni sud. Odluka o napuštanju arbitražnog procesa donesena je jednoglasnom odlukom u Hrvatskom saboru, a sve političke stranke u potpunosti su podržale ovu odluku.

TKO JE ODGOVARAO ZA KOMPROMITACIJU ARBITRAŽE?

Usprkos obavijesti o hrvatskom napuštanju ovog procesa Arbitražni sud nastavlja s radom i donosi pravorijek za koji je Hrvatska već ranije naznačila kako isti neće prihvatiti jer je cjelokupni postupak bio potpuno kompromitiran. Učesnici ovog skandala su smijenjeni i farsa je nastavljena. Iako se svaki utjecaj na sud može smatrati kaznenim djelom nikom od učesnika nije izrečena zakonom predviđena sankcija za počinjeno kazneno djelo. Što je još luđe sud je bez učešća obje strane u ovom sporu donio pravorijek koji oduzima teritorij onoj strani koja je radi malverzacija upravo toga suda (vezano uz postupak) napustila arbitražni proces.

JESU LI TO DOBROSUSJEDSKI ODNOSI?

Jesu li ti naši susjedi tako dobri kako se žele prikazati. Već ranije svoju dobrotu su prikazali preko poslovanja Ljubljanske banke i štednih uloga hrvatskih državljana. Kako objasniti zauzimanje Svete Gere od strane slovenske vojske i njezino protupravno korištenje punih 27 godina, a i dan danas. Još bolje su  tu susjedsku dobrotu pokazali rastezanjem graničnog žičanog zida postavljajući ga na teritoriju Republike hrvatske. Do kada će Hrvati „uživati“ u ovakvim dobrosusjedskim postupcima?

DO KOJIH GRANICA SEŽE SLOVENKA DRSKOST?

Posljednjih dana stižu novčane kazne našim ribarima jer su navodno ribarenje obavljali u slovenskim teritorijalnim vodama. Iako se prema odluci Badinterove komisije radi o hrvatskim teritorijalnim vodama, Slovenci glumeći pravnu državu pokušavaju jednostrano i nasilno implementirati za nas neobvezujuću arbitražnu odluku.  Kao što je ranije navedeno, sve do obostranog potpisa nekog novog sporazuma o granici između Hrvatske i Slovenije, granica je ona koja je potpisana prihvaćanjem odluke Badinterove arbitražne komisije u okviru Mirovne konferencije o Jugoslaviji. Drugim riječima Slovenija želi naplatiti kazne našim ribarima jer su obavljali ribarenje u našim teritorijalnim vodama. Da nije tragično bilo bi komično.

TKO BI KOME TREBAO ISPOSTAVITI KAZNE I RAČUNE?

Dobro je što su od strane Hrvatske poslane kazne za ribarenje slovenskih ribara u našim teritorijalnim vodama jer se to stvarno i dogodilo. Pored toga trebalo bi fantima poslati i račun za bespravno korištenje Svete Gere punih 27 godina i to s pripadajućom kamatom. Možete li pretpostaviti koliki bi trebao biti iznos jer se radi o vojnom objektu i njegovom korištenju od strane druge države.  Mislim da bi se onesvijestili svi, Kekec, Mojca i stric Bedanec.  Kako bi tek fantje reagirali da im se uvede porez na njihove na kuće za odmor i vikendice u Hrvatskoj.

ŠTO TREBA UČINITI?

Sloveniji treba smjesta uputiti protestnu notu i zahtijevati poštivanje odluke Badinterove arbitražne komisije o granicama, zahtijevati predaju objekta na Svetoj Geri te uklanjanje slovenske žice s teritorija Republike Hrvatske. Slovensko jednostrano nasilno implementiranje arbitražne odluke, vojno zaposjedanje hrvatskog teritorija i postavljanje žičanog zida na našem teritoriju nije ništa drugo no čin agresije Republike Slovenije na Republiku Hrvatsku. O svim spornim problemima s Republikom Slovenijom Hrvatska mora hitno upozoriti Vijeće sigurnosti ili Opću skupštinu jer se radi o direktnom kršenju šestog poglavlja Povelje Ujedinjenih  naroda  koja nalaže mirno i sporazumno rješavanje svih sporova.  Ovakvim postupanjem Slovenije bitno se ugrožava Međunarodni mira i sigurnost.

Nakon protestne note i upozorenja,  Vijeće sigurnosti ili Opća skupštine trebali bi zahtijevati od Slovenije prestanak nasilne implementacije arbitražne odluke, napuštanje Svete Gere, te micanje žice s teritorije Republike Hrvatske.  U slučaju da Vijeće sigurnosti ili Opća skupštine ne zahtijevaju od Slovenije poštivanje Povelje Ujedinjenih naroda, ili Slovenija ne postupi po njihovom nalogu, odnosno ignorira protestnu notu Hrvatske. Treba ih jednostavno otjerati sa Svete Gere i bagerima gurnuti žicu na njihovu stranu. Hrvatska to može učiniti temeljem Članka 51. Glave VII. Povelje Ujedinjenih naroda (Djelovanje u slučaju prijetnje miru, narušavanju mira i čina agresije) jer se u Povelji se ne dira u prirodno pravo na individualnu ili kolektivnu samoobranu u slučaju agresije na teritorij neke članice. Tada je i Vijeće sigurnosti dužno poduzeti mjere potrebne za održavanje Međunarodnog mira i sigurnosti.

PRAVA ISTINA DOBRO JE SKRIVENA

Slovenija ima malen broj ribara a još manji broj brodova kojima bi trebao taj dio hrvatskog mora. A što je onda pravi razlog ove teritorijalne pretenzije Slovenije prema hrvatskim teritorijalnim vodama. Sjetite se 21. listopada 2008. godine i posjeta engleske kraljice Sloveniji. Iz svih mainstrem medija dobivao se dojam o jednom gotovo ne prevažnom posjetu  iz kojeg nam je na svim vijestima serviran snimak kraljevske obitelji u posjetu Slovenskom konjičkom centru u naselju Lipica u Općini Sežana. Možeš si mislit kako je Kraljevski par došao u Sloveniju vidjeti konje. Od toga dana pa sve do danas,  dakle punih deset godina, trgovačka luka Kopar narasla je za više od deset puta i razvojno prestigla luku Rijeka.

Za svoju jedinu 430-tu mornaričku diviziju Slovenija je 2008. godine od Izraela kupila 60 tonski patrolni brod klase Super Dvora MK II imena Ankaran te od Rusije kao način otplate duga Sloveniji patrolni brod klase Projekt 10412 težine 375 tona kojem su dali ime Triglav.

Nije li znakovito kako su razvijali trgovačku luku bez teritorijalnog mora i ozbiljne trgovačke flote ili su to činili za svoja dva patrolna broda koje su kupili iza 2008. godine. S obzirom na arogantno ponašanje Slovenije, ponašanje koje nije pravno utemeljeno  očito je da netko moćan stoji iz Slovenije, a vi probajte pogoditi tko.

ŠTO ĆE REĆI I UČINITI EUROPA I UJEDINJENI NARODI?

Bit će zanimljivo vidjeti stav Europe i Ujedinjenih naroda kada zaprime upozorenje Hrvatske o ponašanju Republike Slovenije. Hoće li ostati skrštenih ruku isto onako kako kad je srbijanski agresor bešćutno razarao hrvatske gradove ubijajući pri tome bezbroj nevinih staraca, žena i djece. Hoće li ovaj put probuditi uspavanu savjet i učiniti sve kako bi se ovaj problem riješio što prije i na miran način. Nadam se da su svjesni kako Hrvatska može i ima snage sama riješiti ove probleme, no to nije nikomu u interesu. Zato gospodo izvolite zaštititi hrvatske interes jer su utemeljeni na istini i međunarodnom pravu.  

Zoran Čapalija – Čaplja/Hrvatsko nebo