L. Torma: Ne moći, ne htjeti i ne znati ili moći, htjeti i znati? (Političko-matematička kombinatorika)

Bilo koji problem ili bilo koja situacija ne mogu se riješiti bez moći, htijenja i znanja da se oni riješe. A Hrvatska je prepuna problema i situacija koje bi valjalo riješiti u interesu većine hrvatskih građana i u interesu same hrvatske države.

Pri tome ne mislim na probleme i situacije za koje su odgovorni građani sami kao što su, na primjer, prekomjerno “peglanje” kartica, zaduživanje kod kamatara ili nerad pod izgovorom “To mi se ne isplati!”, nego mislim na probleme i situacije koje su nastale radi funkcioniranja SUSTAVA u ingerenciji politike, političara, Vlade i Sabora. A upravo su ovi potonji “sistemski problemi i situacije” najčešće uzroci tomu da se pojedinci ponašaju nerazumno, neracionalno, kršeći zakone i destruktivno.

Budući da pojmovi moći, htjeti i znati te njihove suprotnosti ne moći, ne htjeti i ne znati praktično obuhvaćaju sve čime pojedinci ili institucije mogu utjecati na tijek događanja, a radi se praktično o šest pojmova, pokušajmo ovim pojmovima odnosno njihovim ‘trojnim’ kombinacijama prići s matematičkom egzaktnošću, pomoću teorije kombinatorike.

Ako ‘ne moći’ označimo s A, ‘ne htjeti’ s B, ‘ne znati’ s C, a ‘moći’ s D, ‘htjeti’ s E i ‘znati’ s F, onda se – koristeći matematički vokabular – može reći da imamo skup od šest (6) elemenata (n) koji trebamo razmatrati kao skup klase (r) tri (3), pri čemu se niti u jednoj klasi navedeni elementi ne ponavljaju i za koji skup valja odrediti broj mogućih kombinacija klase tri (3), bez ponavljanja.

Prema teoriji matematičke kombinatorike broj mogućih kombinacija za n=6 i r=3 ravno je 20!

Pri tome je kombinacija ABC društveno najnepoželjnija, a kombinacija DEF društveno najpoželjnija. Sve ostale kombinacije u manjoj su ili većoj mjeri društveno nepovoljne ili povoljne. Pri tome valja imati na umu da se svaki element navedenoga skupa može manifestirati u negativnom ili pozitivnom kontekstu. Pojasnit ću to s nekoliko primjera. Tako se, na primjer, može biti u situaciji moći krasti i biti pošten, može se htjeti biti pošten ili nepošten i može se znati kako treba raditi u opću korist, a kako raditi samo u vlastitu korist.

Nameće se pitanje po kojoj kombinaciji tih šest elemenata funkcionira naš društveni, politički, gospodarski, pravni, financijski, zakonodavni, obrazovni, stranački i vanjskopolitički SUSTAV?

Svatko tko imalo razmišlja o tome što oko sebe vidi i osobno doživljava, vjerojatno će odmah reći da gotovo svaki dio sustava funkcionira prema nekoj drugoj kombinaciji navedenih šest elemenata.

Čini mi se, nažalost, da naše Vlade funkcioniraju po kombinaciji ABC, tj. ‘ne mogu’ se oteti služenju stranim interesima,‘ne žele’ ništa drugo osim da budu dobre sluge loših gospodara te ‘ne znaju’ kako bi trebali raditi u korist vlastitoga naroda (ako uopće Hrvate smatraju svojim narodom).

Narod, tj. većina građana funkcionira vjerojatno po kombinaciji AEC jer ‘ne može’ sebi pomoći radi SUSTAVA koji ga onemogućava, htio bi bolje živjeti, ali mu SUSTAV to onemogućava i ‘ne zna’ kako utjecati na to da se SUSTAV promijeni.

A po kombinaciji DEF živi onih 5-10 % hrvatske političke i gospodarske elite koja može, hoće i zna kako sebi priskrbiti moć, privilegije i materijalno blagostanje.

Sve ostalo u ovome društvu funkcionira po kombinacijama koje su između ove tri navedene kombinacije pokušavajući (jedan manji dio) poslušništvom, podobništvom, korupcijom ili kriminalom “ubaciti” se u neku od kombinacija ABC ili DEF ili pak (veći dio) pokušavajući preživljavati “od prvoga do prvoga” u mjesecu, odnosno odlazeći iz zemlje “trbuhom za kruhom” ne vidjevši ovdje nikakvu perspektivu za sebe i svoje potomke.

No, najgori su oni koji funkcioniraju po kombinaciji DBF jer oni mogu sebi priskrbiti što žele, znaju kako to trebaju postići,  a ne žele učiniti ništa za opće dobro jer ih nije briga ni za što osim za sebe i svoje dobro. Ono što je obeshrabrujuće za ovu zemlju jest činjenica da politička elita, koja (tobože) vodi zemlju, ne može, ne želi, a i ne zna kako bi Hrvatsku učinila zemljom za koju su naši mladići ginuli od Vukovara do Dubrovnika.

Dok ta generacija branitelja, koja je još živa i donekle zdrava, mirno promatra što se zbiva i radije se povremeno “samoubija”, umjesto da postavlja pitanja: Gospodo, ‘drugovi’, nismo se za ovo borili, što to radite od Hrvatske? Gdje nestaju NOVCI? Zašto “krupne ribe” mirno plivaju u moru bezakonja, a love se samo papaline? Zašto su policija i sudovi nekome majka, a nekome maćeha? Nama zamjerate što smo za dom spremni, zato što vi za to niste spremni niti ste ikada bili za dom spremni! Jer za vas Hrvatska nije vaš dom, nego polje s kojega samo vi ubirete unosne plodove!

Laslo Torma, dipl. inž. el. teh./Hrvatsko nebo