REIS BI TREBAO ZNATI: Nije HVO u Središnjoj Bosni sjekao glave civilima i postrojavao mudžahedine, nego tzv. Armija BiH

Modus operandi bošnjačko – muslimanske zajednice u BiH uvijek je  isti. Mudžahedini i pripadnici tzv. Armije BiH nekada su likvidirali prve susjede Hrvate i Srbe, potom povratnike, policajce, vojnike Oružanih snaga, a danas na sirijskim i drugim ratištima aktivno sudjeluju boreći  u redovima ISIL-a.

Husein ef. Kavazović, poglavar Islamske zajednice u BiH u intervju je usporedio HVO i VRS s ISIL-om i utvrdio kako bosanski Muslimani trpe zbog propagande Zagreba i Beograda.

Prvi čovjek Islamske zajednice u BiH ovom krajnje malicioznom usporedbom u javnom prostoru amnestirao je bilo kakve odgovornosti tzv. Armiju BiH,  formaciju današnjeg bošnjačkog naroda tijekom oružanog sukoba u BiH. Upravo je tzv. Armija BiH, nelegalna oružana sila nelegalne Vlade RBiH i ratnog lidera Alije Izetbegovića, u svom sastavu imala vojnike čiji su način i stil ratovanja identični onom ISIL-ovom danas. I sve to uz blagoslov međunarodne zajednice. Tu činjenicu najbolje ilustrira presuda „Prliću i ostalima“ u kojoj je Haaški sud utvrdio kako je HVO Središnja Bosna izmislio mudžahedine da bi istjerao Hrvate iz Središnje Bosne.

Mudžahedinske trupe i dio vojnika tzv. Armije BiH djelovali su u sastavu 3. korpusa, kao odred El – mudžahid i 7. muslimanska brigada pod zapovjedanjem Šerifa Patkovića u čijem su sastavu, pored mudžahedina, bili i današnji Bošnjaci. Počasni zapovjednik 7. muslimanske bio je sam Alija Izetbegović, a svoj ratni put izvršavala je prema knjizi Upute muslimanskom borcu, hafiza Halila Mehtića koja je 1993. tiskana u prvoj nakladi u više od 50  tisuća primjeraka. U jednom od biltena 7. muslimanske jasno stoji kako je džihad počeo u Travniku, 17. studenog 1992. kada se grupa mladića postrojila ispred Elči-ibrahim pašine medrese, a uvodni govor održao je tadašnji muftija travnički, Nusref ef. Abdidbegović, aktualni direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u BiH.

Odred El – mudžahid i 7. muslimanska brigada na prostoru Središnje Bosne organizirali su prve mudžahedinske kampove i centre za obuku vojnika, identične onima kakve ISIL danas ima na sirijskim bojišnicima. Mehurići i Orašac kod Travnika, Rostovo kod Novog Travnika i Bugojna, Podbriježje kod Zenice, kasnije Pogorelica u Fojnici samo su neki od ‘centara za obuku vojnika i pripadnika MUP-a RBiH’.

Identičan je bio i tretman ratnih zarobljenika – ritualna ubojstva i odrubljivanja glava, poput onog u kampu Orašac, gdje su odrubili glavu srpskom civilu Dragoljubu Popoviću i zarobljenim Hrvatima u Bugojnu i Zenici.

Da je to bio džihad dokazuju i svjedočanstva svećenstva i časnih sestara, poput onog časne sestre Ljubice Šekerije koju su iz crkve sv. Ivana u Travniku, odveli u logor tzv. Armije BiH na Mehuriću, neformalnom sjedištu odreda El – mudžahid, mučili i zlostavljali.

Tadašnjeg župnika crkve sv. Ivana Krstitelja, don Pavu Nikolića, mudžahedinski su vojnici natjerali da gazi križ i pljuje krunicu. Sve se to zbivalo uz odobravanje tadašnjeg političkog i vjerskog rukovodstva tzv. Armije BiH. Teror tzv. Armije BiH, mudžahedinskih i bošnjačkih vojnika, dokazuje i činjenica kako su svi vojnici 3. korpusa na prostoru Središnje Bosne, bez razlike, bili oni iz Bosne ili s Bliskog istoka, za ratni poklič koristili fraze poput „Tekbir“, „Allahu ekber“.

O spirali zločina koje su, upravo, preteče današnjeg ISIL-a činile u Središnjoj Bosni, najbolje govore strijeljanja, vezivanja lancima i žicom u Maljinama iznad Travnika, Buhinim kućama i Križančevom selu kod Viteza, područja Ovnaka, ili Busovače gdje su mudžahedini uspostavili i svoj zatvor ili Dusine kod Zenice gdje je jedan od vojnika tzv. Armije BiH, a prema iskazima svjedoka, Šerif Patković, zarobljenom pripadniku HVO-a, Zvonku Rajiću, izvadio srce.

Dakle, HVO i VRS nisu odsijecali glave ratnim zarobljenicima i civilima kako su to radili mudžahedini i pripadnici tzv. Armije BiH, iako su nesumnjivo nesumnjivo počinili određene ratne zločine.

Modus operandi bošnjačko – muslimanske zajednice u BiH uvijek je  isti. Mudžahedini i pripadnici tzv. Armije BiH nekada su likvidirali prve susjede Hrvate i Srbe, potom povratnike, policajce, vojnike Oružanih snaga, a danas na sirijskim i drugim ratištima aktivno sudjeluju boreći  u redovima ISIL-a.

Bošnjačka politička i vjerska elita, tijekom rata u BiH je negirala i(li) relativizirala mudžahedine i njihova zvjerstva kao regularne postrojbe tzv. Armije BiH izlikama o „ustašama iz HVO-a“ i „četnicima iz VRS“.

Danas, pak, izmišljotine  o ‘neprijateljskoj propagandi’ službenog Zagreba i Beograda i utjecaju na BiH,  služe kako bi se međunarodne javnosti i institucije uvjerilo kako su paradžemate, domaće džihadiste, terorističke napade i broj vehabija u BiH, izmislili upravo neprijatelji iz Zagreba i Beograda i sve to s ciljem i u svrhu „podjele Bosne“.

Glorija Lujanović/Dnevnik.ba/ /Hrvatsko nebo