B.Ristić: Politička satira satire blokirane
Vrijeme:3 min, 55 sec
Povišica, kojom se hvali potpredsjednik Vlade, sjajna je prilika zaposlenima u Ministarstvu pravosuđa da je danonoćnim radom na novom Ovršnom zakonu i opravdaju
Svatko od nas pozna onaj osjećaj ispunjenosti i blaženstva kad mu stignu računi. Veliki broj naših sugrađana, naime, s redovnim računima dobija i jedan na kojem piše OVRHA. To su ljudi koji pripadaju najvećoj zaboravljenoj skupini u Hrvatskoj – armiji blokiranih građana. To je vojska koju je regrutirao jedan nakaradan sustav, koji se danas izmetnuo u vrhovnog djelitelja pravde u Hrvatskoj – sustav čije glavne elemente čini mreža javnih bilježnika i Fina, nasljednica socijalističkog SDK, naravno, svi uvezani i podržani politikom.
Da se odmah razumijemo, nije problem u plaćanju dugova, već u tome što imamo posla sa sustavom koji je gori od mafijaškog kamatarenja, jer i kod njih postoji nekakav moralni kodeks i jasna pravila. Kako će čovjek koji nema za platiti račun od 200 kn moći platiti taj račun i još 1000 kn ovrhe? Što s redovnim računima koji i dalje pristižu? A onda na sve to još plaćati i zateznu kamatu? Zbog jajeta se ubija kokoš, kako bi meso jeo netko treći.
Tu se udara bez opomene i milosti. Jer, zašto bi nekome slao opomenu, ako ti to nije u interesu, već je svrha u tome da naplatiš svoje usluge, a klijentu odereš kamatu? Što je netko više blokiran ti mu više ovrha šalješ, naplatiš se i zarežeš kamatu. Sustav tako postaje svrhom samom sebi, jer mu je jedina svrha u sebe usisavati što više klijenata koji ne mogu platiti dug. To je sustav koji se ljudima smije u lice, pa nije ni čudo što se pakuju i odlaze.
Prema zadnjim podacima, sustav ovrha je u sebe uspio usisati 330 000 obitelji. To je jedna četvrtina Hrvatske. Svaki četvrti Hrvat živi u Kafkinom “Dvorcu”, doživotno osuđen na lutanje od vrata do vrata u labirintu njegovih birokratskih hodnika, s teretom neotplativoga duga na vratu i bez šanse da ikad otvori ona vrata na kojima bi dobio pravdu za sebe. Jer, kako kaže Kafkin “čuvar zakona”, jednom od svojih klijenata na izdahu: “Ta vrata su ionako bila namijenjana samo tebi. Idem ih sada zatvoriti.”
Naš “čuvar zakona”, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, baš poput onog Kafkinog, nedavno je donio odluku o odlaganju donošenja novog Ovršnog zakona, koji bi trebao iz postojećega ukloniti kafkijanske besmislice. Tom ministarskom odlukom četvrtina Hrvata se osuđuje na čekanje, valjda kako nam javni bilježnici i odvjetnička društva ne bi propali. Imaju li ti gladni ljudi vremena za čekanje? Sustavom ovrha dug građana, koji je na početku iznosio 6 milijardi, sada je, s kamatama, dosegao iznos od preko 40 milijardi kuna. To je zarobljen novac koji stavlja omču oko vrata čitavom hrvatskom društvu.
Čujemo ovih dana da se vladina radna skupina za izradu novog Ovršnog zakona nije sastala otkako je formirana. Svi se sjećamo kako je po hitnoj proceduri donešen lex Agrokor, sve s opravdanjem kako bi inače bila ugrožena egzistencija 30 000 obitelji. Ako je to zahtijevalo hitnost, kako onda ugrožena egzistencija 300 000 hrvatskih obitelji ne zahtijeva isto takvu hitnost? Dok smo tamo imali jednoga Todorića, ovdje imamo tisuće malih todorića, koji vegetiraju na sustavu i narodnoj muci zato što su dobro uvezani s politikom. Netko sa zrnom morala ne bi ništa drugo radio osim tražio odgovor na pitanje, kako pomoći ovim ljudima?
Naravno, ključ ovog političkog odlaganja je u političkoj kalkulaciji, očito kako bi se rješenje problema tempiralo pred neke sljedeće izbore. Možda je to politički mudro, ali je politikantstvo uvijek igra s dvije oštrice. Slično je razmišljao i SDP kad je čekao sa švicarcem do izbora, pa to nisu kapitalizirali. Takvo odlaganje nije moralno i gura čitavo društvo na rub provalije. Zar mislite da će otac koji svakoga dana gleda u oči gladnome djetetu zaboraviti da ste zbog vlastite političke kalkulacije za godinu dana produžili njegovu agoniju? Za tih godinu dana lihvarska kamata će pojesti fakultet njegova djeteta.
Predsjednica Grabar Kitarović skrenula je pažnju na to kako je nedopustivo odlagati rješavanje ovog problema, na što joj je potpredsjednik Vlade Predrag Štromar odgovorio beskrupuloznim komentarom kako su nam svima ove godine porasle plaće za 5 posto. Što bi mu na to mogao reći netko blokiran, spadaju li i ovih 300 000 Hrvata u Štromarove “sve”? Kome ta njihova povišica odlazi? Je li rast Štromarove plaće pokazatelj uspjeha čitavog društva? Uostalom, povišica je i sjajna prilika ovima u Ministarstvu pravosuđa da ju danonoćnim radom na ovom slučaju i opravdaju.
Dok vlast ovako makijavelistički taktizira, oporba nam je u cirkus modu. Oni se bave teorijama urote i satirom na društvenim mrežama. Nije li vrijeme da nas naši političari svojom političkom satirom konačno prestanu satirati?
Borislav Ristić/Večernji list/https://www.vecernji.hr/Hrvatsko nebo
