Mile Prpa: Vrabac Tvrtko u Vijeću sigurnosti

Vrabac Tvrtko u Vijeću sigurnosti

Zbog klimatskih promjena u svijetu, često padaju prekomjerne količine kiše koje ometaju sjetvu pšenice i drugih žitarica. I kad se ljudi dosjetiše kako to riješiti i kako sijati pšenicu u uvjetima velike vlage na njivama, otpoče razdoblje većih suša.

Problem postade tim veći – žito bi prerano sazrelo i ne bi donijelo bogat urod. Po cijelom svijetu ljudi se počeše pomalo plašiti gladi. A kako se uvijek, za nešto što ne valja, nađe krivac, to je ovaj put sa svih strana prstom pokazano na vrapce jer da uništavaju i ono malo zrnja što se nađe u klasju pšenice i drugih žitarica.

Svuda po svijetu krenula je velika hajka na vrapce, tjerali ih iz žitnih polja, postavljali strašila za ptice, ubijali praćkama, trovali otrovima, sve u pokušaju da se populaciju vrabaca smanji na najnižu moguću mjeru. Vrapcima zaprijetio pravi pomor. Posebno ugroženi bili su u Kitaju, državi koja ima oko milijardu i pol ljudskih bića koja otprije generacijama znaju što znači glad. Jer i u najboljim uvjetima teško je nahraniti tolika gladna usta.

Među vrapcima zavladala tuga i zabrinutost. Jedino ih tješilo što su čuli da u svijetu postoje brojne Udruge za zaštitu životinja, a mnoge su i osnovane upravo za zaštitu vrabaca kao trenutno najugroženije vrste, kojoj gotovo prijeti istrebljenje – podigle svoj glas i tražile da se u Vijeću sigurnosti UN-a izglasa Rezolucija o zaštiti vrabaca.

Posebno je u tome bila glasna jedna velika moćna država na zapadu, stalna članica Vijeća sigurnosti. Vrapci na njenome tlu nisu odlazili u beskrajna žitna polja i nisu jeli zrnje iz jednostavnog razloga što su ga prskali biljnim otrovima. Takvo zrnje za vrapce nije jestivo. Ta moćna država izradila je nacrt Rezolucije o zaštiti vrabaca i predložila je Vijeću sigurnosti na prihvaćanje.

Kad su to čuli vrapci, na čelu s vrapcem Tvrtkom, poslali su pismo Glavnom tajniku UN s molbom da delegaciji vrabaca dopusti da budu nazočni u dvorani gdje se odlučuje o rezoluciji, pa prema tome i o njihovoj sudbini.

Njihovom zahtjevu je udovoljeno i dopušteno da u dvoranu uđe dvanaest vrabaca kao ptičija delegacija. Vrabac Tvrtko izabra deset vrabaca, on je bio jedanaesti, ali je umjesto još jednog vrapca u delegaciju pozvao jednu papigu tigricu koja je više sličila na vrapce nego na papige. Ta papiga je, kao kućni ljubimac, živjela u kući jednoga diplomata koji je godinama sudjelovao u radu Vijeća sigurnosti i naslušala se svakojakih priča o radu vijeća. Diplomat je papigu pustio na slobodu u prirodu jer se o njoj nije imao tko više brinuti. Ona se pridruži vrapcima koji je prihvatiše kao svoju.

Kako se približilo vrijeme održavanja sjednice Vijeća sigurnosti na kojoj će se raspravljati o toj rezoluciji, vrabac Tvrtko povede sa sobom deset vrabaca i papigu tigricu u zračnu luku gdje su se upravo u avion ukrcavali putnici i njihova prtljaga za izravni let do New Yorka. Vrapci ulete u prostor za prtljagu jer nisu imali novac za kupnju karte. Nitko od službenog osoblja to ne primjeti.

Kad stigoše u New York odmah odletješe u pravcu zgrade UN-a i ulete u dvoranu, gdje su upravo, u svoje udobne stolice, sjedali političari koji sudjeluju u radu Vijeća sigurnosti i u ime svojih država članica tog vijeća donose odluke pojedinačnim izjašnjavanjem dizanjem ruke u zrak i izgovaranjem riječi – “Prihvaćam”.

Predsjednik Vijeća pozdravio delegaciju vrabaca, a vrabac Tvrtko se u ime svih vrabaca svijeta ljubazno zahvali na pozivu. Potom se poredaše gore visoko na jednu nišu, odakle promatraše žučnu raspravu o Rezoluciji.

Kad bi neki govornik podržao Rezoluciju vrapci bi cvrkutali živ… živ… živ…, u znak odobravanja, a kad bi neki govornik dovršio svoj govor protv Rezolucije, svi vrapci bi zakreštali zajedno s papigom tigricom u znak prosvjeda.

Rasprava je bila, ponekad skoro na samoj granici svađe, a posebno je bio protiv donošenja Rezolucije predstavnik države Kitaj, gdje su po njegovom mišljenju vrapci nanosili najveću štetu usjevima, najavljivao je “veto”, što je značilo zabranu donošenja te rezolucije, jer pravo na “veto” ima i država Kitaj kao stalna članica Vijeća.

Rasprava je trajala nekoliko sati, u dvorani se kod nekih predstavnika osjetilo i sažaljenja prema vrapcima, jer oni ne kradu, a sva živa bića imaju pravo nešto jesti da bi preživjeli, pa tako i mali vrapci.

Usput rečeno, u dvorani je bilo mnogo novinara i tv snimatelja, jer je tema rasprave bila vrlo značajna i o njenom rezultatu ovisila je sudbina nekoliko stotina milijuna vrabaca – imaju li pravo na opstanak ili ne?!

Kad je rasprava zaključena, predsjednik Vijeća je pojedinačno pozivao predstavnike država članica da se izjasne tko je “za” ili “protiv” i to tako da digne desnu ruku u zrak i izgovori riječ “Prihvaćam” ili “Ne prihvaćam”. Redoslijed glasanja je bio takav da onaj tko se najviše protivi donošenju Rezolucije glasa zadnji.

Svaki prozvani predstavnik digne ruku u znak prihvaćanja Rezolucije i istovremeno izgovori riječ “Prihvaćam” na svome materinskom jeziku ili na jeziku koji je u službenoj uporabi u UN. Ponajčešće tu riječ bi izgovorio i na službenom jeziku i na svome materinskom. Svi su odreda prihvaćali Rezoluciju jer su shvatili da vrapcima prijeti pravi pomor, i kako se približavalo glasanje kitajskog predstavnika, vrabac Tvrtko i papigica tigrica, da nitko ne primjeti, slete mu iza leđa. Vrabac Tvrtko mu se neprimjetno popeo na desno rame, i kad ga Predsjednik Vijeća upita prihvaća li rezoluciju, vrabac Tvrtko ga počne oštro, sve do boli, grickati za desno uho, pa predstavnik brzo diže ruku do uha da vidi što se to događa, a istovremeno papigica tigrica na kitajskom i engleskom jeziku, stojeći mu na ovratniku kaputa iza glave, oponašajući njegov glas, glasno reče “Prihvaćam” “Prihvaćam”. I dok se kitajski predstavnik češkao po svome uhu jer ga je jako zaboljelo, dotle je Predsjednik Vijeća glasno konstatirao da je Rezolucija o zaštiti vrabaca jednoglasno prihvaćena i da je punovažna. I da njena primjena stupa na snagu odmah .

Na to se kitajski predstavnik počeo buniti da on još nije glasao, predočili su mu audio snimke gdje se jasno vidi da je na poziv Predsjednika Vijeća podigao ruku u znak prihvaćanja i da je na kitajskom i engleskom jeziku kristalno jasno i glasno izgovorio riječ “Prihvaćam”!

Tada dvoranom odjeknu snažan pljesak sviju nazočnih, od čega se vrapci uplaše i izletješe iz dvorane, a u njoj osta samo vrabac Tvrtko i njegova prijateljica papiga tigrica.

Kao što svaku važnu stvar prate tajni agenti, tako je i ovog puta jedan tajni agent prerušen u novinara primjetio što je vrabac Tvrtko učinio uz pomoć papigice tigrice, pa predloži da se vrabac Tvrtko i njegova prijateljica Tigrica zaposle u tajnoj službi njegove zemlje za vrlo visoki honorar. To nije prihvatila papiga tigrica, a vrabac Tvrko zahvali se i kaza da on ima puno posla i da mora po cijelom svijetu obići sve obitelji nastradalih vrabaca i svima izraziti duboku sućut

Zagreb, 16.10.2015

Kad djeca traže savjet, neka Bog udijeli mudrost starijima
jer svaki savjet djeci duboko sjeda u njihovu dušu.

Neka dobro preispita svoje postupke.
čovjek kojeg djeca ne vole,

Djeca više znaju nego što to odrasli misle.
U vrtu slobode rastu svi mogući cvjetovi.

Mile Prpa/Vrabac Tvrtko i Federacija ptica d.o.o/Hrvatsko nebo