D.Majhen: Cenzura, kako god to upakirali

Internet je još od samog svog začetka bolna točka svim diktatorima, vlastodršcima i cenzorima u cijelom svijetu. To je komunikacija koju je nemoguće kontrolirati i zaustaviti, jer onaj čas kada stisnete ‘pošalji’ vaše je mišljenje već vani i dostupno svima da ga pročitaju. Sve ono što se pokušava pomesti pod tepih, sve krađe, utaje, malverzacije i laži, sve to postaje dostupno isti čas kada netko odluči raskrinkati one koji se time bave.

Ovo se poglavito odnosi naravno na vlade u svijetu, na igrače iz sjene i moćnike, koji su se dugi niz godina održavali zahvaljujući korumpiranim medijima, a koji su postali izloženi i ranjivi upravo s pojavom interneta.

Europa je to jako dobro shvatila, poglavito s pojavom migrantskog vala.

Neviđena zataškavanja užasnih zločina koje su migranti počinili u Europi u puno slučajeva probijena su i istina je objavljena.

Svi napori vlada i represivnih aparata tu su kapitulirali.

Zahvaljujući upravo internetu.

Ne radi se, naravno, samo o migrantima, pozadina je daleko šira.

Al sve se svodi na jedno.

Ako nam vlade i njihovi mediji serviraju jednu istinu, treba nas po svaku cijenu zaustaviti da tu istinu ne propitujemo, moramo ju prihvatiti kao jednu i jedinu.

A to je moguće jedino cenzurom.

Pa je tako EU još prije nekoliko godina najavila novi zakon o ‘lažnim vijestima’ i ‘govoru mržnje na internetu’, kako bi jedina istina koja bi se čula bila ona njihova.

Naravno, za očekivati je bilo kako će upravo Merkelica i Njemačka prvi posegnuti za tim zakonom i upravo tako se i dogodilo.

No, tek što je Njemačka počela primjenjivati zakon koji ima za cilj sprječavanje iznošenja vlastitog mišljenja, umotan u govor mržnje i ljudska prava, Hrvatska je već potrčala, obzirom da nas vodi briselski poslušnik, kopirati istu i već se naveliko raspravlja o uvođenju novog zakona koji bi nas sve trebao pretvoriti u poslušne zombije.

Zanimljivo, obzirom da se radi o smjernicama EU, koje nitko nije obvezan poštivati niti provoditi.

Naravno kako se ne treba dopustiti javni poziv na nečiji linč, ili prijetnje bilo kome, no, Hrvatska je i do sada takve stvari uspješno rješavala, postoji evidencija o broju privedenih i osuđenih upravo po ovom točkama.

Znači, mi već imamo zakon koji to regulira.

Pa čemu onda donošenje novog zakona, osim ako nije riječ o cenzuri dosad još neviđenih razmjera, koja bi nam svima trebala začepiti usta i onemogućiti iznošenje bilo kakvog mišljenja, ako je ono u koliziji s onim što vlastodršci žele da mislimo i pišemo?

Sve se može proglasiti govorom mržnje, ovisno o tumačenju. Ne postoji čvrsta definicija niti jasna crta o tome što spada pod govor mržnje, a što ne. A znamo jako dobro tko će biti taj koji će od slučaja do slučaja određivati što gdje spada.

Cenzura koja će uslijediti bit će još gora od one koju smo imali u komunizmu. Gora zato, što se ona komunistička odvijala pod direktnim pritiskom njihove čizme, a ova će se odvijati pod prividom slobode i demokracije. Otprilike kao da vas netko raspali po glavi satarom koja je fino umotana u celofan s mašnicom na vrhu.

Najžalosnije u svemu tome je to, što se i po ovim pitanjima nastavlja bitka na relaciji lijevo-desno, iako to u ovom slučaju uopće neće biti bitno. Svima će nam začepiti usta, i lijevima i desnima.

Isti čas kada napišemo nešto što im ne paše.

U međuvremenu će nas ‘perjanice’ desnice i ljevice uvjeravati kako to rade upravo radi nas i kako je novi zakon namijenjen zapravo našoj zaštiti.

Sve dok nas s njim ne opale po glavi.

A tek zakon o ‘lažnim vijestima’, to je posebna priča.

Vlada nastoji nešto zataškati, poslušnički mediji to ne objavljuju čak i ako znaju, pa se nađe netko dovoljno hrabar tko će obznaniti istinu. Naravno da će to i tome slične stvari biti isti čas sankcionirano pod etiketom ‘objave lažnih vijesti’, a s obzirom na astronomske kazne koje se propisuju, nakon prve kazne nitko se više neće usuditi pisati istinu.

Ovdje će poglavito navaliti na neovisne internet portale, jer su im oni najveća prijetnja.

I na to se ide promišljeno, ciljajući prvenstveno portale kao pružatelje usluge, a ne korisnike.

Pa, kada netko na vašem portalu napiše nešto što će se proglasiti govorom mržnje, a vas radi toga kazne s par stotina tisuća eura, dobro ćete paziti idući put i brisati sve i svakoga za koga samo pomislite da bi njegov upis mogao biti tako protumačen.
Naravno, to nipošto nije kraj, jer nikako ne možete unaprijed znati što će se proglasiti govorom mržnje ili lažnim vijestima.
Ovaj će zakon svakako natjerati mnoge portale da zatvore vrata i odmaknu se od tako velikog rizika.

Što znači kako će opstati samo poslušnički mediji, koje vlade kontroliraju i koji u biti pišu ono što im se naredi, a nikakve veze s onim što bi mediji trebali biti nemaju.

Smiješi nam se staljinizam u svom najgorem mogućem izdanju.

No, ima i tome lijeka.

Onaj čas kada zakon stupi na snagu, pišite anonimno i koristite high anonymity proxije.

Pa nek se cenzori bar dobro pomuče pokušavajući nam ubiti ono najdragocjenije na svijetu, istinu i pravo mišljenja i izražavanja.

Diana Majhen/Hrvatsko nebo